U SLAVU ŠANSONE
27. Chansonfest u Lisinskom: Susret tihe tuge i strasti
U maloj dvorani Vatroslava Lisinskog u ponedjeljak, 17. studenoga, održano je 27. izdanje Chansonfesta. Ove je godine festival bio podijeljen u dva dijela – prvi posvećen novim skladbama, a drugi programski oblikovan u čast 90. rođendana Hrvoja Hegedušića

Hrvoje Hwegedušić. Vladimir Kočiš Zec i Hana Hegedušić / Foto: Matej Grgić
Festivalskim orkestrom na 27. Chansonfestu ravnao je maestro Josip Cvitanović, a voditeljica Antonia Ćosić već je u samom uvodu festival predstavila večer kao susret emocije, ljubavi, katkad i tihe tuge, ali svakako i strasti – sve ono što šansona nosi u svojoj biti i što se u Zagrebu njeguje još od 1964.
Podsjetila je i na 1998. godinu, kada su Hrvoje Hegedušić, Hrvoje Markulj (sadašnji umjetnički ravnatelj), Dalibor Paulik, Zvonko Špišić i Zvonko Zidarić, okupljeni oko zajedničke ideje obnove Zagrebačke škole šansone, pokrenuli Chansonfest. Festival je od svojih početaka otvorio prostor ne samo za renomirane autore, već i za nova autorska i izvođačka lica koja donose svježe senzibilitete.
Prvi dio – nove skladbe
Prvi dio večeri predstavio je devet novih autorskih djela, program je otvorio Mateo Jović, magistar muzike i član ansambla HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, svojom autorskom pjesmom “U morskom zagrljaju”. Nakon njega nastupio je Damir Tomić Maduna, dobro poznat dalmatinskoj glazbenoj i kulturnoj sceni kao organizator likovnih i književnih susreta te kao dugogodišnji suradnik Enesa Kiševića. Njegova ovogodišnja skladba “Pismo prijatelju”, uglazbljeni Kiševićev tekst, u aranžmanu Tihomira Borošaka donijela je onu prepoznatljivu poetsku nostalgiju na koju je publika već navikla.
Prvo pravo glazbeno iznenađenje večeri priredili su Ivana Golubović i Darko Gulić. Njihova pjesma “Jesen putuje za Zagreb”, koju je u blues maniri skladao Hrvoje Grčević na stihove Nevie Korpar, a u aranžmanu Hrvoja Grčevića, unijela je snažniji, pomalo retro ritam u program. Golubović je svojom interpretacijom na trenutke podsjetila na Zdenku Kovačiček. Prošli put na Chansonfestu otkrila je da je suprugu prije smrti obećala kako će nastaviti pjevati i snimiti album, a sada je taj obećani album Od Zagreba do Splita objavila Croatia Records.
Branko Ivčec, trostruki sudionik festivala, predstavio se uglazbljenim Matoševim “Notturnom” u aranžmanu Josipa Cvitanovića. Iako je izvedba na trenutke djelovala pomalo nesigurno, upravo je u njegovu pristupu bilo podosta onog duha koji povezujemo s klasičnom, prepoznatljivom školom šansone.

Josip Cvitanović / Foto: Matej Grgić
Nemanja Nešić je već šesti put na pozornici Chansonfesta, a voditeljica ga je najavila uz osmijeh “da se zbog njega hvale kako su međunarodni festival.” S pjesmom “Ispod snega” još je jednom donio prepoznatljiv vojvođanski ugođaj, onaj tihi, melankolični šarm koji je postao njegov zaštitni znak na zagrebačkoj festivalskoj sceni.
Iako dolaze iz posve različitih glazbenih i životnih krugova, jedne ljetne večeri odlučili su se okupiti i osnovati bend. Tako je nastala Grupa Otkucaji, koja se na Chansonfestu predstavila pjesmom “Zelena i crvena”. Glazbu i stihove potpisuju Adrian Satja Kurdija i Vedran Kurdija, dok je aranžman oblikovao Marko Javorski. Iako je skladba najavljena kao pop-rock broj s retro prizvukom, retro element više je pripadao estetici devedesetih nego tradiciji šansonijerske škole. Pjevačica je pokazala iznenađujuće ugodan glas, no ostao je dojam da grupa nije u potpunosti iskoristila priliku nastupa uz festivalski orkestar.
Yoshka Jurić prije dvije godine nastupila je s pjesmom Vesne Parun, a ove se godine vratila s uglazbljenom “Opomenom” Antuna Branka Šimića, u aranžmanu Pedra Abreua. Glazbeno je riječ o vrlo lijepo oblikovanoj i suvremeno zamišljenoj interpretaciji ove antologijske pjesme – možda i najuspjelijem viđenju moderne šansone na ovogodišnjem festivalu. Upravo takav spoj tradicije i suvremenog pristupa, koji ostaje vjeran kvaliteti stihova, a istovremeno se otvara novim glazbenim rješenjima, smjer je u kojem bi se Chansonfest mogao i trebao dalje razvijati: zadržati publiku koja voli klasičnu šansonijersku estetiku, a istovremeno privući i onu novu. Yoshkina vokalna izvedba, unatoč najboljoj namjeri i posvećenosti, možda nije u potpunosti ponijela svu težinu Šimićevih stihova, no konceptualno je ovo bio jedan od najznačajnijih iskoraka festivala.

Robert Funčić / Foto: Matej Grgić
Robert Funčić, skladatelj, producent i kantautor iz Rijeke, već više od četiri desetljeća djeluje na glazbenoj sceni. Kao autor i gitarist legendarne Xenije te dobitnik nagrade Porin, Funčić je ime koje nosi poseban glazbeni sentiment i prepoznatljiv autorski rukopis. Predstavio se svojom skladbom “Nemoj”, ugođajnom i atmosferičnom pjesmom koja je, u svom smirenom i emotivnom tonu, zaokružila njegov povratak na festivalsku pozornicu.
Gordana Marković Škarica na pozornici je pokazala pjevačku suverenost i izrazitu kontrolu interpretacije. Izvela je “Jer tu je ljubav” Zorana Brajevića, a publika je prvi put te večeri uz pljesak spontano reagirala i poklicima. Iako je bilo i snažnijih i zanimljivijih pjesama, Gordana se izrazila na način koji ju je izdvojio te večeri. Nije slučajno što je upravo njezin nastup odabran za sam kraj prvog dijela festivala. Bilo bi zaista zanimljivo čuti je na nekom budućem izdanju Chansonfesta, bilo s vlastitom pjesmom ili pjesmom još bližom šansonijerskom izričaju.
Drugi dio – skladbe Hrvoja Hegedušića
Hrvoje Hegedušić je, moglo bi se reći, postavio obrazac za uglazbljivanje pjesničke riječi. Bard hrvatske šansone i glazbene scene, u društvu svojih gostiju – bilo članova obitelji, bilo onih koje smatra svojom strukovnom “obitelji” – proslavio je svoj 90. rođendan i niz neprekinutog umjetničkog rada.
“Lijepo je prisjetiti se proteklih dana, a osobito kad čovjek dođe do 90. Umjetnici su uglavnom nostalgični. Napisao sam preko 350 pjesama. Bio bi to jako dug koncert jer volim sve svoje pjesme, ali za večeras sam odabrao one koje označavaju važne točke moje karijere”, istaknuo je.

Nikša Bratoš / Foto: Matej Grgić
Već na početku svoje glazbene putanje Hegedušić je dobio nagrade za pjesme poput “Bokeljske noći” i “Da sam ja netko”. U revijalnom programu nastupili su Đani Stipaničev, Vladimir Kočiš Zec, Vjeko Ključarić s Nikšom Bratošem na solo gitari, ali i Ljerka, Hana i Martina Hegedušić, među kojima je izvedba Hane Hegedušić pjesme “Povedi me večeras” bila je posebno dojmljiva.
Koncert je završio izvedbom pjesme “Vukovar”, ususret Danu sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Danima sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Ovogodišnje izdanje festivala podržali su Ministarstvo kulture i medija, Grad Zagreb, Hrvatsko društvo skladatelja ZAMP, Cantus, ZAPRAF, Hrvatska diskografska udruga, Aquarius Records, Menart i Studio Dva M.