Mladen Grdović u Lisinskom: „Nema šale, samo pivat!”

“Nije u šoldima sve / Neka te tu kraj mene / Sva u zlatu nek’ sja / Mati Dalmacija”

Ovi su se poznati stihovi jučer snažno zaorili zagrebačkom dvoranom Vatroslava Lisinskog odmah na samom početku ogromnog svečanog koncerta Mladena Grdovića koji je tako proslavio 45 godina bogate i neprekinute karijere, simboličnog naziva “Evo mene, moji ljudi” prema jednom od svojih najprepoznatljivijih hitova. U toj se atmosferi nastavio gotovo trosatni koncert koji je potvrdio ono što publika već desetljećima zna: Grdović je jedna od najvećih zvijezda hrvatske estrade; raspjevana, karizmatična i autentična glazbena legenda domaće zabavne glazbe.

Nakon ovako snažnog početka jednim od njegovih najvećih hitova, koju je publika od prvog takta pjevala uglas, uslijedila je naslovna “Evo mene, moji ljudi“, a u nekoliko pjesama Grdoviću se pridružila i klapa More.

Na koncertu smo se imali prilike i podsjetiti na Grdovićev zanimljiv glazbeni životni put. Rođen 1958. godine, bio je pravo čudo od djeteta: već s četiri godine pjevao je napuljske pjesme, a prvi slušatelji bili su mu otac Bepo, majka Vera, brat Paolo, sestra Luiza, rodbina i susjedi. Otac mu je s navršenih šest godina kupio gitaru, a 1968. Grdović je osvojio i svoju prvu pjevačku nagradu na dječjem festivalu. S petnaest godina osniva sastav Dalmatia, a već sa sedamnaest za njegov se talent čulo i u Zagrebu. Tada započinje suradnju s Jugotonom, tada najvećim diskografom, a prvi singl „Ona sada živi daleko“, koji potpisuje Đorđe Novković, označio je početak profesionalne karijere koja će ga odvesti na pozornice diljem Hrvatske i šire.

Mladen Grdović u Lisinskom/foto: Marko Seper/PIXSELL

Grdović se na pozornicu popeo iz publike, praćen ogromnim pljeskom i morem podignutih mobitela koji su pokušavali zabilježiti taj svečani trenutak. Kako je sam priznao, imao je malu tremu i činilo mu se kao da je prvi put ovdje, ali nakon skalinade na pozornicu, trema je odmah nestala. U dvorani je većinom prevladavala publika starija od 35 godina, generacije koje su uz ove pjesme odrastale, u podjednakoj mjeri žene i muškarci, a cijelom dvoranom vladala je opuštena, gotovo obiteljska atmosfera.

Vizualno, koncert je bio ugodno nenametljiv. Lagani retro štih, klasičan koncert zabavne glazbe bez prenapuhanih digitalnih efekata: samo Grdović, bend i sestre Majerle kao prateći vokali, voditelj i publika. Iznad pozornice nalazio se videozid s isječcima iz njegovih videospotova te motivima Dalmacije: otoci, vino, masline, briškula, kameni zidovi, ribari i slično, koji su dodatno pojačali emotivni ugođaj i mediteransku atmosferu.

Glasovno moćan i vokalno čist, Grdović je između pjesama publiku zabavljao kratkim, duhovitim pošalicama. Redali su se hitovi: “Da te mogu pismom zvati“, “Sve za ljubav“, “Da te nima“, “Mama Marija“, “Ako odeš ti“, a nerijetko je publika nakon pjesme sama nastavila ponavljati refrene, što je stvorilo poseban osjećaj zajedništva. Emocije su se dodatno pojačale uz “Tu je moj dom“, nakon koje je Grdović uzviknuo: „Nema šale, samo pivat!“, i doista se činilo kao da ne namjerava stati još dugo u noć.

Neumoran i u punoj formi, nastavio je nizati pjesme, među kojima su se našle i “Bila košulja“ i “Vitar nek puše“. Grdović se pritom prisjetio nastupa na brojnim festivalima – Zagrebačkom, Splitskom, Zadarfestu, Šibenskoj šansoni i tako dalje. Posebnu zahvalu uputio je autorima i suradnicima s kojima je radio tijekom godina, među ostalima Stipici Kalogjeri i Alki Vuici.

Snažan blok završio je pjesmama “Dva dijamanta” i “Za sva vrimena“, a kulminacija večeri dogodila se uz “Dalmatinac sam“. S ovom je pjesmom Grdović završio svoj blok od petnaest pjesama. Cijela se dvorana na ovoj pjesmi ustala, snimala i pjevala u glas čemu su pomogli i stihovi raspisani na ekranu. Ovaj svojevrsan vrhunac koncerta bio je popraćen ogromnim ovacijama.

Mladen Grdović u Lisinskom/foto: Marko Seper/PIXSELL

U emotivnom obraćanju Grdović se prisjetio prijatelja i suradnika Tomislava Ivčića, s kojim je u sklopu Dua Pegla snimio megahit “Mi imamos mnogos problemos“, prodan u čak 400 tisuća primjeraka. Spomenuo je i kolegu Zlatka Pejakovića, koji će idući mjesec u Lisinskom proslaviti 50 godina karijere, te Jasmina Stavrosa, s kojima čini svojevrsna „tri mušketira“ mediteranske zabavne glazbe.

Publika je burno reagirala i na spomen njegove strasti prema Hajduku. Grdović, poznat kao veliki navijač splitskog kluba, 2010. godine tetovirao je grb Hajduka na ruku povodom 100. obljetnice kluba, napisao mu i pjesmu, a na koncertu je nazvan kraljem Torcide. Kako je sam rekao, Hajduk voli „više nego svoju kuću“, a na utakmice je još kao dijete odlazio s ocem.

Idući dio koncerta bio je posvećen njegovim gostima, sve odreda njegovim prijateljima i suradnicima. Davor Borno izveo je „Vjeruj da ljubav ne umire“, Antonija Šola otpjevala je svoju „Čuvaj me“, dok nas je Duško Lokin podsjetio na 1988. i pjesmu “Oči pune suza“. Klapa More, s više od 30 godina djelovanja, česti su gosti Omiškog festivala i Šibenske šansone, a između ostaloga izveli su i divnu Oliverovu „Moj galebe“ u posebnom klapskom aranžmanu, što je publika nagradila dugotrajnim pljeskom. Kako su se sami našalili, Grdović je bio velikodušan jer je dopustio da mu na koncertu sudjeluje klapa iz Šibenika, iako je on Zadranin.

Grdović se potom vratio na pozornicu i nastavio pjevati uz bend koji je cijelu večer besprijekorno pratio svaku emociju i dinamiku koncerta te počastio publiku “Svetom zemljom Dalmatina“, “Kalelargom“ i drugim hitovima. Atmosfera je do samog kraja koncerta ostala sjajna, topla i pomalo nostalgična, baš kakva se i očekuje od ovakvog slavljeničkog koncerta. Publika je bila izuzetno zadovoljna, a Grdović neumoran, nastavljajući nizati pjesme uz snažnu podršku publike koja ga je ispraćala glasnim pljeskom i pjevanjem, čime je večer zaključena u velikom, emotivnom finalu.

Za sam kraj, publika je dočekala i najavu novog susreta: zbog rasprodanog koncerta, Mladen Grdović vraća se u Lisinski u travnju, gdje će još jednom zapjevati sa svojim ljudima. Ako je suditi po ovoj večeri, interes će ponovno biti ogroman.