Mladen Stipanović: „Um je bistriji bez silnih piksela koji nas okružuju“

Grafički dizajner, dugogodišnji urednik radijske emisije Alternator i autor više od devedeset omota albuma riječke scene, Mladen Stipanović tijekom godina profilirao se kao jedno od prepoznatljivih imena koje povezuje vizualnu umjetnost i glazbu riječkog prostora. Njegov rad obuhvaća širok raspon projekata – od dizajna za brojne izvođače do radijskog formata koji već godinama prati i promovira alternativnu glazbenu scenu

Mladen Stipanović u studiju Radio Rijeke / Foto: Filip Kovačević

Iza Mladena Stipanovića su desetljeća kontinuiranog rada i snažnog angažmana na riječkoj glazbenoj sceni. Jedna od njegovih ključnih ideja, kaže, jest probuditi znatiželju kod publike, posebice mlađih slušatelja, i potaknuti ih da izdvoje vrijeme za slušanje cijelog albuma. Pritom nastoji glazbu povezati s drugim referencama – filmovima, serijama, događanjima i koncertima – a prema povratnim informacijama publike, takav pristup često se pokazuje uspješnim.

Posljednjih sedam godina Mladena Stipanovića ponajviše asociramo s Alternatorom, radijskom emisijom kojom svaki petak na Radio Rijeci predstavlja manje poznatu glazbu široj publici, potičući čak i one koji su se udaljili od aktivnog slušanja da ponovno otkriju interes i ljubav prema glazbi, izgubljene u preobilju novih izdanja.

„Mislim da kada posvetim vrijeme u eteru mlađem bendu prije nego nekom starijem i već izgrađenom bendu, pokazujem i štujem ono što on stvara, dajem mu poticaj za dalje, da netko taj njegov trud ipak primjećuje. Iskreno mislim da im je zaista teško s obzirom na današnju situaciju, enormnu količinu različite nove glazbe na dnevnoj bazi. Zanimljiv podatak spomenuo mi je jedan od mojih otkrića nedavno, glazbenik rođen u Rijeci, ali s već pozamašnim stažem u Londonu, Mani Waldner i njegov bend za koji će se tek čuti, Professional 101 – danas izlazi nove glazbe dnevno kao što je recimo 1989. izašlo u cijeloj godini, što mi zvuči nevjerojatno. Borba je sve teža, a da ne spominjem more AI glazbe, koja se sve više infiltrira u naše živote. Tako da sam ponosan kada promoviram bendove kao što su, recimo, Pokle, Lei, Ortegas ili Dino Pitoski, C ansambl i Miko“, ističe Stipanović.

Još kao tinejdžer, kaže, upijao je svu silu glazbenih časopisa, poput Uncuta, Mojoa i NME-a, kao i regionalna izdanja poput Džuboksa, Rocka, Nomada i Heroine, a emisija  Po vašem izboru Ante Batinovića bila je neizostavan ritual za sve glazbene entuzijaste. Svakodnevno emitiranje u 12:15 za mnoge je značilo trenutak potpunog fokusa – utrka do kazetofona i potraga za praznom kazetom bila je dio iskustva odrastanja uz glazbu.

„Čini mi se da je ta želja za emisijom lagano tinjala u meni još od služenja vojnog roka bivše države, zajedno s pokojnim Ivicom Vrkićem (glazbenim urednikom i novinarom Radio Rijeke) u Banja Luci. Već tada sam mu spomenuo, da ćemo kad-tad jednom raditi zajedno na radiju. Oboje smo cijenili i živjeli riječki rock osamdesetih, a stranu glazbu da i ne spominjem. Sâm Alternator bio je zamišljen kao naša zajednička emisija, gdje bih ja radio onaj alternativniji dio, nešto slično MTV-jevih 120 Minutes“, objasnio je Stipanović.

Ispred kluba Palach / Foto: Filip Kovačević

Život ponekad ispisuje neobične priče pa je tako upravo u prostoru Malog salona, gdje je održao jednu od svojih posljednjih izložbi, započela i priča o Alternatoru, emisiji koja danas ulazi u sedmu godinu emitiranja – a tamo je i posljednji put razgovarao s Ivicom, prisjeća se. Tijekom godina mijenjao se i voditeljski sastav – u početku su mu se pridružili Gordana Brkić Žagar, koja je sudjelovala do 24. izdanja, te Dražen Zima do 72. emisije. Od 73. izdanja pa sve do današnjeg, 346. nastavka, Stipanović emisiju vodi sâm, uz povremena gostovanja domaćih i stranih autora.

Tijekom godina imao je priliku razgovarati s brojnim svjetskim autorima, među kojima se posebno izdvaja pokojni Mark Lanegan, kojem je posvetio i tekst povodom njegove prerane smrti 22. veljače 2022. godine. Među sugovornicima su bili i Tex Perkins iz sastava Beasts of Bourbon, Chris Eckman, Dan Boeckner, Liam McKahey, Thomas Feiner te Martin Phillipps iz benda The Chills, o kojima je ujedno pisao i radio recenzije u emisiji Alternator.

Istodobno je značajan prostor posvetio i domaćoj sceni, gdje je posebnu pažnju privukla recenzija albuma Gotta Learn To Say No benda White on White, predvođenog Markom Rogićem. Osim što je oblikovao vizualni identitet tog izdanja, sudjelovao je i u njegovu stvaralačkom povezivanju, ostvarivši suradnju s Chrisom Eckmanom na pjesmi “Magical Meadow”.

Još kao tinejdžer, ističe, želio je raditi omote za riječku rock scenu jer osamdesetih godina to je stvarno bila velika scena, koja je odavala dojam da se svijet događa ovdje, u tvom gradu. Tijekom karijere najviše je surađivao s Gradom, Vavom, En Faceom i Letom 3,  kao i s različitim projektima okupljenima oko Morsa, do Siidsa, a sada i oko nadolazećeg samostalnog rada Ivane Bartolović Resch.

Ističe se i kao urednik glazbenih izdanja, među kojima su antologija grupe Grad te album grupe Mrave brojim, gdje je radio na redoslijedu pjesama. Uz to, redovito objavljuje godišnje preglede najboljih albuma emitiranih u Alternatoru, donoseći pojedinačne recenzije bez rangiranja, prepuštajući publici da sama odabere svoje favorite među domaćim i stranim izdanjima.

Sasvim posvećen riječkom rocku / Foto: Filip Kovačević

Trideset godina svoga rada obilježio je retrospektivnom izložbom Ri Rock papiri još 2018. godine, koja predstavlja kroniku zabilježenu u papirnatom mediju omota, plakata i ostalih, papirnatih materijala.

„Dosta rano sam ustvari glazbu dodatno promatrao kroz vizual, tako da sam najkompletniji bio kroz glazbu 4AD etikete. Ne samo zbog bendova koji su tamo bili, od Cocteau Twinsa, Throwing Muses, Breeders, Pixies, nego i zbog dizajnera koji je gradio taj njihov identitet, od mirisa omota do fontova, te njihove prepoznatljive teksture papira koje sam mogao i u snu prepoznati. Tu govorim, naravno, o Vaughan Oliveru i njegovu studiju V23, čiji me je rad posebno inspirirao, djelomično i zbog te priče o kontinuiranom vizualu jedne određene scene, pa sam onda i ja to pokušao prenijeti na našu, riječku scenu, učiniti je dodatno prepoznatljivom. I na kraju još tim istim bendovima iz mladosti napravim plakate, poput Melvinsa i Mudhoney, što je neprocjenjivo“, zaključio je Stipanović.

„S devetnaest sam počeo s demosima Grada (1988.). Vratio sam se En Faceu upravo nakon samih početaka, zatvaram krug, a i klasične diskografije je puno manje nego inače. Mislim da sam djelovao u glazbi taman kada je ona bila u zenitu kao takva, ako kažemo da je recimo devedesetih bila najotvorenija za alternativu, ali Grad je prva ljubav. I dalje mislim da je Grad bazni bend riječke glazbe, jedini nosi spirit ovog grada, posebno ljudi, iskren, otvoren za sve, ali opet samo svoj, s onim jednim malo iščašenim odmakom kojeg samo Rijeka ima. A onda se to prelilo i na moj vizual“, zaključio je Stipanović.

Kaže da mu se tijekom godina glazbeni ukus doista nije mnogo mijenjao: prošavši obaveznu rock lektiru, nekako je u najvećoj mjeri zainteresirao se za američku nezavisnu scenu, prateći izvođače poput Hüsker Düa, Dinosaur Jr.-a, Screaming Treesa i Smashing Pumpkinsa, uz neizostavni utjecaj grungea, koji je, kako kaže, obilježio i definirao čitavu generaciju.

Tijekom godina pogledao je više od četiri stotine koncerata, od američkih do europskih pozornica i klubova, pri čemu posebno izdvaja nastupe grupe Cousteau u njujorškom Village Undergroundu neposredno nakon rušenja Blizanaca, kao i koncert Sigura Rósa u Beacon Theatreu 2001. godine.

Ispred Radio Rijeke / Foto: Filip Kovačević

Sličnu logiku, ističe – osim u njegovu vizualnom radu, koji je u početku predstavljao svojevrsnu avangardu, da bi s vremenom postao prepoznatljiv i prihvaćen među publikom – prenosi i na oblikovanje Alternatora. Podvališ nešto što vlastitu uhu paše, pa nakon nekoliko rotiranja i svim drugima paše, dodaje.

Danas pretežito prati portale poput Pitchforka, AllMusica, Far Out Magazina i DIY-a. Na listi su i međunarodne glazbene platforme, posebice KEXP i njihovi poznati sessioni. Dok dizajnira, često mu se vrti NME Radio, a rado posluša novozelandske i australske radio stanice, što je danas moguće zahvaljujući internetu, iako je i u prošlosti bilo dobre nezavisne glazbe u susjedstvu, poput, primjerice, Radio Riminija.

Glazba u njegovu svakodnevnom radu i životu ima gotovo temeljnu ulogu, ne samo kao inspiracija nego i kao stalni kreativni suputnik. „Ako samo mene pitaš, ja ne bih mogao egzistirati bez glazbe, ona me inspirira na puno više razina, od samog omota, tekstova, samog rituala nečega što lagano klizi u pozadini dok stvaram“, ističe.

No u širem društvenom kontekstu materijalistički pristup kulturi i umjetnosti uzima maha. „Osobno nemam ništa ni protiv digitalije, ali fali mi ta neopisiva sreća kod skidanja celofana s novog vinila ili CD-a, te prvog rotiranja na playeru ili gramofonu. A i mislim da su cijene previsoke, od vinila, preko CD-a, pa do same ulaznice za koncerte. Sve češća otkazivanja u zadnji čas pokazuju svima da o tome moramo što prije razmisliti“, zaključuje.

Kako ističe Stipanović, osjeća da je došao „zadnji vlak“ da svoj dugogodišnji vizualni rad konačno objedini i ukoriči u knjigu, tim više što njegov opus trenutačno broji 98 fizičkih izdanja riječke rock scene. Riječ je o bogatom korpusu koji obuhvaća vinile, CD-ove, DVD-ove i kazete. Projekt vidi kao završetak vlastite životne trilogije: nakon izložbe Ri Rock Papiri održane 2018. na Korzu i u Malom salonu te radijskog projekta Alternator koji traje od 2019., te monografiju kao svojevrsni završni čin.

Mladen Stipanović / Foto: Filip Kovačević

„Nažalost, sve se više distanciramo jedni od drugih, ali vjerujem da će se većina na našu sreću morati konačno vratiti sebi i shvatiti da je sreća ipak u nama samima, u malim stvarima, odnosima, komunikaciji s drugima, ne s ekranima, monitorima i umjetnom inteligencijom… kada je vaš um bistriji bez tih silnih piksela koji nas okružuju, kada radite sami na sebi, jasnije i vidite svijet oko sebe. A kada jasno vidite svijet oko sebe, u sebi počnete osjećati mir. Eto, tako stvarate bolji svijet za sebe i druge. I tako ga jedino možete promijeniti, ako želite. Rekli su pametniji od mene“, zaključuje.