Psihomodo Pop u Lisinskom: Akustično-električni vremeplov

Psihomodo Pop u Lisinskom 12. svibnja donio je publici iskrenu i očekivano energičnu svirku, uz konceptualno-aranžmanska osvježenja, zbog kojih nisu izgubili na zanimljivosti, unatoč čestim (obljetničkim) svirkama u zadnje vrijeme

Najavljen je i drugi koncert Psihomodo Popa u Lisinskom / Foto: Igor Cecelja

U sklopu slavljeničke turneje Psihomodo Popa pod nazivom 40+, došao je red i na dugo najavljivanih 30 godina Unpljugda, odnosno akustičnih koncerata, koje su započeli u Gavelli 1995. i ponovili krajem 2015. godine. Ovaj put Psihomodo se otisnuo iz kazališnog prostora u Veliku dvoranu Vatroslav Lisinski, što je svakako bio važan iskorak za jedan od naših najdugovječnijih rock sastava. S obzirom na obljetnički koncert u velikoj Areni Zagreb krajem 2024., nije začudno što se Unpljugd u Lisinskom vrlo brzo rasprodao, a Psihići su na slavljeničku listu dodali još jedan takav koncert – 13. lipnja (ne svibnja!), mjesec dana kasnije. Kako je Gobac duhovito najavio, ako se dogodi i treći koncert, bio bi red da on bude 14. srpnja!

Velika dvorana Lisinski pokazala se kao dobar prostor za ovakav tip koncerta (uz povremene, ali ne prestrašne trenutke slabije ozvučenosti), kao i za prošireni vokalno-instrumentalni sastav, u kojemu je svaki instrument uspio doći do izražaja i istaknuti se na širem planu zvučne slike. Psihomodo je pred publiku postavio omanji orkestar (većina njih je stigla na pjesmi “Nema nje”), uz proširenu brass sekciju i udaraljke, gudačice iz sastava Vortex Strings te nezaobilaznu podršku back vokala – čuvenih Napalm djevica Next Generation, koje čine nekadašnje Klinke s Ribnjaka Petra Kožar, Martina Geber, Tena Vodopija i Mateja Mihovec i koje su prvi put nastupile sa Psihomodom baš na Unpljugdu, u Gavelli 2015. Dakle, ovim koncertom možemo reći da su nastupile na više Unpljugdova od početne postave! Aranžmani backova u akustičnoj verziji su intenzivirani i bogatiji, a od pjesama u kojima sudjeluju i Djevice, najviše sam zapazila aranžmane ma “Fridi” (u kojoj su se uključile tek na sredini pjesme, što je rezultiralo finom gradacijom), “Ranom jutru” i “Tužnom lutku”, dok se na početku koncerta u “Telegram Sam” znatno osjetio nedostatak backova koji tada još nisu došli na stage, pa pjesma nije doživjela svoj puni sjaj. Govoreći o instrumentalnom dijelu sastava, unpljugd aranžmani odlično su pristali uz pjesme koje nisu čisti punk-rock, nego dotiču i žanrove poput bluesa (“Leteći odred”, “Ponekad”) ili rockabillyja (“Munja” i “Vampir”).

Napalm djevice / Foto: Igor Cecelja

U intervjuu koji sam odradila s Gopcem uoči Lisinskog, izjavio je kako kod akustičnih koncerata najviše voli što nema tolike buke pa i sam sebe bolje čuje kad pjeva, dok kod električnih voli upravo tu buku i power koji ona nosi. Instrumentalni je sastav, tako proširen i velik –  unatoč nedostatku tog potpunog powera o kojem priča Gobac –  akustičnim aranžmanima dobio posve drukčiju snagu – zreliji, pažljivo osmišljen zvuk u koji su hitovi Psihomoda spretno uskočili.

Kao parodija ozbiljnih koncerata, Unpljugd je bio podijeljen u dva čina, kako je bend najavio dva dana ranije na Instagramu, koji su konceptualno bili osmišljeni kao akustični i električni čin. Dodatni boost energije u prvom činu je dalo povremeno uštekavanje, odnosno zvukovi električne gitare, dok električni dio također nije bio u potpunosti električan i u njemu su se osjetili aranžmani iz prvog čina. Nakon što sam isprva pomislila kako to narušava koncept Unpljugda i kako publika nije došla slušati uštekani Psihomodo pa se mogla osjećati razočarano, palo mi je na pamet kako ovo nije do kraja ni klasična ni unpljugd svirka, nego akustično-električni hibrid Psihomoda, nešto posve novo i osvježavajuće. Takva kombinacija u prvom činu najbolje je sjela u pjesmi “Boby” (nije ni čudo da ju je Gobac izdvojio kao najdražu u ovakvom aranžmanu) i “Amsterdam”, dok je u drugom za prizvuke unpljugd aranžmana najzaslužniji bio Jurij Novoselić Kuzma na saksofonu. Čini se da Psihomodo ipak ne može do kraja bez punomoćnog rock bend zvuka! Ironijskom su odmaku pak doprinijele i Gopčeve standardne duhovito-blesave upadice (kojima nije nedostajao njegov glumačko-teatralni talent), često hodanje kroz publiku, kao i rečenica “Već smo svirali u ovoj časnoj kući, ali nikad samostalni koncert”, s kojom je otvorio večer.

Izvrstan nastup Psihomodo Popa / Foto: Matija Grgaš

Čim su započele kompozicije (kako ih Gobac, također ironično, naziva) prvog čina, publika je Psihomodo dočekala duuugim ovacijama i pljeskom, a još pri početku koncerta nije mogla odoljeti, a da se ne digne sa sjedala i počne plesati. Male su grupice mladih popunile praznine između dijelova sjedala i od tamo se nisu micale. Od samog početka koncerta, koji je bio pravo iznenađenje s rjeđe izvođenim singlom “Srebrne svinje“, spojenim s hitom “Kad sam imao 16”, bilo je jasno kako će nas ovaj Unpljugd provesti kroz maratonski vremeplov (od prve do druge izvedbe “Fride” je prošlo skoro dva i pol sata!) njihovog stvaralaštva, kako akustičnog, tako i električnog – s pjesmama od debuta Godina zmaja (1988.) do najnovijih izdanja Vjerujem u čuda (2024.) i Digitalno nebo (2019.). Ne mogu ne primijetiti kako su nove pjesme, unatoč tome što su zasebno gledajući jednako energične i poletne, u inferiornijem položaju od starih hitova, kao što je slučaj kod svih dugogodišnjih bendova. Što se tu može, stari hitovi su ipak stari hitovi i publika se na njih najviše razbacala (u ovom slučaju digla sa sjedala) – osobito na “Fridi” (oba puta) i  “Ja volim samo sebe”, a nastavila je i na svim najvećim hitovima. Drago mi je da su izveli i neke manje izvođene pjesme (npr. “Debakl”, “Dolazi bol” i “Cijeli sam od stakla”)  koje, vjerujem, publika nije očekivala. Tako su, kao i hibridnim akustično-električnim konceptom, vrlo vješto izbjegli još jedan u nizu od čestih Psihomodo gigova, koji bi lako otišao u sferu već viđenog, isfuranog i ziheraškog te publici ponudili raznolik program s još raznolikijim aranžmanima – i upravo je u tom balansu i osmišljenosti najjača stvar ovog koncerta!

Ne volim inače ono boomersko čuđenje kako su bendovi nekoć prljavog zvuka „naučili svirat“. Mislim da je davno prošlo vrijeme takvih svirki i da je današnji rock itekako uvježban i glazbeno-znalački potkovan. Ipak, valja istaknuti kako je Psihomodo u Lisinskom djelovao vrlo uvježbano, ozbiljno i promišljeno, daleko od prljavog rock zvuka. Iako je Gobac uoči koncerta spomenuo kako nakon toliko godina više ne rade previše proba pred nastup. Očito 40+ staža itekako nosi svoje prednosti! Ok, uz iznimku pjesme “Nebo”, čiji im je početak uz šarmantne komentare uspio tek od treće.

Efektan ulazak u publiku: Davor Gobac / Foto: Matija Grgaš

Bis nažalost dobar dio dvorane nije čuo (samo da taksi ne pobjegne!). Šteta, jer propustili su možda i kulminaciju cijele večeri – završnu “Leteći odred” sa sjajnim Tomislavom Golubanom na usnoj harmonici. U toj pjesmi kao da su se objedinili svi koncepti koncerta – akustično-električni aranžmani i bogati zvuk velikog sastava. Psihomodo u Lisinskom donio je publici iskrenu i očekivano energičnu svirku, uz konceptualno-aranžmanska osvježenja, zbog kojih nisu izgubili na zanimljivosti, unatoč čestim (obljetničkim) svirkama u zadnje vrijeme. Dokazali su i kako su ponekad jednostavnost, talent, iskrenost i upornost dovoljan recept za uspješno i dugotrajno djelovanje na glazbenoj sceni. I dok je tako, sve će biti u redu.