Mate Ponjević i Tigrovi u Boogaloou: Talent koji traži više publike

Posljednji petak u svibnju donio nam je koncert Mate Ponjevića i Tigrova u maloj dvorani zagrebačkog Boogalooa. Bila je to prva prilika da se čuje novi album Tigrova mast, koji je izašao u travnju i koji smo dobrano nahvalili, a nakratko ćemo prisjetiti ga se ovom prilikom.

Album je donio teškaške neodisco gromade, razigrane komade, ljetne pjesme, ali i sanjivo-istočnjačke numere s nekoliko suradnji. Prošle godine u slično je vrijeme Mate s Tigrovima imao promociju prvog albuma Sve na Orfanele u Melinu. Sada je napravljen mali progres s novim prostorom, ali smatramo da za povećanje publike itekako još ima mjesta. Ponjević nikako nije novo ime na sceni. Mogli ste ga pratiti preko bendova Fire in Cairo i Pitaj klince (Mate i Sven Šantić) + projekt Matilda, iza sebe ima niz sviračkih i produkcijskih angažmana, a kako ga je kolega Batinović nazvao, radi se o inovatoru koji u svim projektima ima vlastiti identitet i integritet.

Možda sam zato očekivao još nekoliko desetaka ljudi više (da ne kažem stotinu) jer podrška takvom imenu na nezavisnoj sceni je uvijek dobrodošla. Otvaranje večeri pripalo je zagrebačkom pop-rock bendu Kult Pult, koji je izravniji u svom izričaju, ponajviše u smjeru čistokrvnijeg rocka, a to su pokazali na prošlogodišnjem albumu Vrata Kulta su vam iza Pulta pa i posljedično na nastupu u Boogaloou.

Kult Pult, Boogaloo / foto: Luka Antunac

Opusti se i uživaj

Rika tigra privukla je ljude ponovno u dvoranu nakon kraće pauze između predgrupe i glavnog akta večeri, a to znači da se počelo kronološki s prvom pjesmom s Tigrove masti pod nazivom ”Od kad sam tebe sreo ja”. Razigrana i plesna, nije odmah natjerala ljude na ples, ali ubrzo smo pohvatali postavu na pozornici ukrašenoj dvama transparentima tigra u napadu – dvije pjevačice kao prateći vokali, klavijature, bubanj, gitara i bas te Mate ispred svih.

”Ruže u reveru” logičan su nastavak uvodnog dijela, dok je odmah bombastično sjeo i potencijalni hit ”Lucky Luke”. Tigrova mast produkcijski je odličan album. Ponjević nije dao prostora da nešto ne bude ispolirano, dok je uživo zvuk bio nešto siroviji, iako u ovako raskošnoj postavi na pozornici kao da se punoća zvuka nije mogla do kraja osjetiti. Tada sam pomislio kako bi Matu i Tigrove valjalo čuti i na nekim open air prostorima, gdje ne bi došlo do zatvaranja nekih dionica u slušnom kanalu.

Mate Ponjević u Boogaloou / foto: Luka Antunac

Poprilično brzo dobili smo prve goste – na pozornici se pridružuje Luka Žigolić iz Ki Klopa u ulozi vokala, dok Ponjević u ruke uzima gitaru. Jedan od ključnih momenata na albumu upravo je ”Na peronu”, suradnja ne može biti prirodnija, sjajno se poklapaju u vokalnoj izvedbi, a i uživo je pjesma donijela prvi val energije i opuštanja. Ponjević se do tog trenutka činio sramežljivim, nije govorio između pjesama pa kao da mu je netko rekao: „Mate, sve je u redu, opusti se i uživaj.“

Publika koja prati u tišini

Kako ne bi Luka ostao jedini član Ki Klopa, Laura Tandarić pridružuje se na bubnjevima na sljedećoj Ki Klopovoj, ”Sezoni izgubljenih pasa”. Ponjević i Tigrovi bezbolno su se snašli u pjesmi koja nije njihova, ali kao da bi bez problema mogla biti dio njihova repertoara. Apsolutna podrška ovakvim prijateljskim uskakanjima jer scena nam je premala za bilo što drugo, a lijepo je dok kvaliteta, originalnost pa i sličnost u zvuku pronađu jedna drugu.

I dok je Ponjevićev prvi album imao dvije pjesme sa ženskim imenom u naslovu, ”Margareta” se našla na Tigrovoj masti. Nevjerojatno koliko pjesma brzo ulazi u uho, podložna je pjevanju na refrenu, a u tom bloku nismo ostali zakinuti ni za ”Marijanu”. Tempo spušta prekrasna ”O ljubavi”, koju je publika ispratila u neuobičajenoj tišini za hrvatske pojmove. Najzrelija pjesma s albuma dobila je zasluženu pažnju i Ponjevićevu emotivnu izvedbu u kojoj je sve išlo kao po špagi.

Mate Ponjević u Boogaloou / foto: Luka Antunac

Kada Mate svira gitaru cijeli bend zvuči hrabrije i odlučnije, kao da orkestar dobije svog dirigenta koji zna ploviti kroz zahtjevan repertoar. Prateći vokali u nekim su trenutcima znali nadvladati prvi mikrofon, ali sve to ide pod „rok službe“ pa vjerujem da će se u nadolazećim nastupima te situacije brusiti, kao što je to učinjeno i na studijskom izdanju.

U posljednjem dijelu koncerta vidjeli smo i reperski dio koji se činio malo off naspram ostalog tijeka koncerta. Tu je bila i slow burning pjesma ”Malo bolji” sa ŠKOC-om (Luka Škondro), kao i ukazanje dua Pitaj klince i Matilde. ”Ona” je započela u solo-Ponjević-varijanti, da bi se bend uskoro pridružio u drugom dijelu pjesme, a za zaključak ostala je neizbježna ”Ostani u Zagrebu”. Ponjević je u drugom dijelu koncerta zaista široko zagrabio iz svoje kajdanke pa je zajednički nazivnik da su svi došli na svoje – slušali smo Matu u (gotovo) svim njegovim inkarnacijama.

Mate Ponjević u Boogaloou / foto: Luka Antunac

S jedne strane žao mi je što nije došlo više publike na koncert autora koji je svestran i zna raditi kontekstualno unutar popa. Nije prvoloptaški, ali nije nepojmljivo konceptualan da bi se odlazilo u alternativu i eksperimente koje šira publika ne bi mogla prihvatiti. Ključ za dalje nameće se sâm po sebi – nizanje nastupa, upornost u prenošenju pjesama svim mogućim kanalima, usmena predaja (to će trebati odraditi i publika) te ostati vjeran sebi – kao što je to bio svaki put do sada. Talenta u Boogaloou te proljetno-ljetne večeri nije nedostajalo.