Sinergija maštovitosti i umijeća

Autorski koncerti koje u povodu rođendana i obljetnica svojih članova ‒ istaknutih skladatelja, tradicionalno organiziraju Hrvatsko društvo skladatelja i Cantus d.o.o., jedinstvene su prigode za predstavljanje njihovih opusa i kreativnu suradnju s izvođačima, uz naglasak na okupljanje svih dionika glazbenog života, od kolega skladatelja i muzikologa, do glazbenika raznih profila i poklonika autorovog stvaralaštva te redovito bogato opremljene programske knjižice.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Upravo tako bilo je proteklog utorka, 9. lipnja, kada je toplo ozračje, uz brojnu publiku, ispunilo Malu dvoranu Lisinski, na autorskom koncertu jednog od najsvestranijih pripadnika hrvatske skladateljske scene, Frane Đurovića, upriličenom u povodu njegova 55. rođendana. Nakon prigodnog obraćanja glavnog tajnika Hrvatskog društva skladatelja, Antuna Tomislava Šabana, koji je, uz naglasak na Đurovićevo skladateljsko i pedagoško djelovanje, kao i aktivnost u HDS-u, čiji je dugogodišnji redovni član, istaknuo njegov velik doprinos hrvatskoj glazbi, nazočnima se u emotivnom govoru obratio i sam skladatelj.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Višestruko nagrađivan skladatelj, predsjednik je Upravnog odbora glazbene nagrade Porin te redoviti profesor primijenjene kompozicije na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, čiji su brojni studenti također s entuzijazmom nazočili koncertu.

Raznolik i domišljat program koncerta činio je presjek Đurovićevih skladbi nastalih u različitim razdobljima, koji je ujedno obuhvatio značajan dio njegovih stvaralačkih interesa, usmjerenih na suvremenu umjetničku glazbu, elektroniku, primijenjenu glazbu i multimediju.

U svom opusu, koji obuhvaća orkestralne, komorne, vokalno-instrumentalne i elektroakustičke skladbe, glazbu za kazalište, film i televiziju te multimedijske projekte i instalacije, Đurović detaljno i s uvijek svježom znatiželjom istražuje zvukovne mogućnosti i odnose, stapajući suvremene skladateljske tehnike i aspekte popularne kulture s osobitostima vlastitog, prepoznatljivog glazbenog izričaja.

Visokim umjetničkim dometima koncertne večeri velik su doprinos dali i neki od vodećih izvođača na hrvatskoj glazbenoj sceni, s kojima je Frano Đurović tijekom svog skladateljskog djelovanja ostvario brojne zapažene suradnje, a koji su se okupili njemu u čast: Cantus Ansambl i dirigent Berislav Šipuš, Papandopulo kvartet, trombonist Mario Šincek, pijanistica Katarina Krpan, gitarist Petrit Çeku i saksofonisti Gordan Tudor i Tomislav Žužak.

io sono je t’aime reprezentativni je primjer karakterističnog Đurovićevog izričaja koji seže od istraživanja zvukovnih odnosa i finih prijelaza zvukovnih boja, do domišljatog ritma i elemenata ironije

Foto: Samir Cerić Kovačević

Pomno programski osmišljenu, no istodobno nepretencioznu glazbenu večer otvorila je skladba io sono je t’aime, za komorni ansambl i elektroniku, u izvedbi Cantus Ansambla, pod vodstvom Berislava Šipuša. Nastala na narudžbu Glazbene tribine u Opatiji, gdje ju je 2019. godine praizveo švedski ansambl Mimitabu, skladba predstavlja jedno od stožernih Đurovićevih ostvarenja i reprezentativni primjer njegova karakterističnog skladateljskog izričaja koji seže od istraživanja zvukovnih odnosa i finih prijelaza zvukovnih boja, do domišljatog ritma i elemenata ironije. Višeslojna skladba ujedno je i sastavni dio repertoara Cantus Ansambla i dirigenta Berislava Šipuša, koji su je i ovom prigodom izveli s istančanim razumijevanjem višeslojnog glazbenog sadržaja, ali i karaktera, poput skladatelja pomno istražujući odnose šuma i tona, vješto nadopunjenih nenametljivom, no vrlo efektnom elektronikom.

Jedan od vodećih hrvatskih komornih sastava i ovom je prigodom potvrdio izniman sklad i sviračko umijeće, ostvarivši živopisnu i dojmljivu izvedbu

Foto: Samir Cerić Kovačević

Uslijedio je Kvartet za kraj radnog vremena, za kvartet saksofona, nastao upravo za članove Papandopulo kvarteta (tada New Sax Quarteta): Nikolu Fabijanića, Gordana Tudora, Gorana Jurkovića i Tomislava Žužaka, koji su ga u cijelosti praizveli na Glazbenoj tribini u Opatiji 2010. godine. Jedan od vodećih hrvatskih komornih sastava i ovom je prigodom potvrdio izniman sklad i sviračko umijeće, ostvarivši živopisnu i dojmljivu izvedbu. U skladateljevom stilu protkanom samoironijom, naslovom prizivajući glasoviti Kvartet za kraj vremena Oliviera Messiaena, zahtjevno trostavačno djelo donosi niz kontrasta u karakteru i baratanju tematskim materijalom te dosjetljivih glazbenih zbivanja, uz reminiscencije na motiv BACH, citate folklornih tema i ulomke hrvatske himne.

Trombonist Mario Šincek, dugogodišnji solo trombonist Zagrebačke filharmonije, koji je od 2024. godine izvanredni profesor na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, uz vještinu i tehničku nadmoć, u interpretativno izazovnoj skladbi Piju li nam vuci s izvora vodu, prikazao je i sklonost eksperimentiranju i istraživanju zvukovnih mogućnosti vlastitog instrumenta. Bio je tu „na svom terenu“, što ne čudi, budući da je skladba, čiji je naslov preuzet iz pjesme Zaustavi se, vjetre Marka Perkovića Thompsona, uvelike oblikovana prema njegovim mogućnostima.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Trostavačna skladba nemalih interpretativnih zahtjeva u prvi plan stavlja ravnopravnost i virtuozitet izvođača

Još jedna upečatljiva Đurovićeva skladba, Crna sonata, za alt-saksofon i klavir, nastala je na poticaj jednog od vodećih hrvatskih saksofonista Gordana Tudora, kojem je, uz pijanista Ivana Batoša, posvećena. Uspješnu praizvedbu na Svjetskom kongresu saksofonista u Zagrebu 2018. slijedile su izvedbe u Japanu, Rusiji i Poljskoj, a na autorskom koncertu iznimno su je sugestivno i dinamički raskošno izveli Gordan Tudor, na saksofonu i Katarina Krpan, za klavirom. Trostavačna skladba nemalih interpretativnih zahtjeva u prvi plan stavlja ravnopravnost i virtuozitet izvođača, sučeljavajući glazbeno nasljeđe s modernijim pristupom skladateljskim postupcima i tehnikama.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Omiljeni gitaristički virtuoz Petrit Çeku u nastavku večeri ostvario je još jednu u nizu dojmljivih izvedbi, ovoga puta izazovne skladbe Nejasno pitanje, za gitaru, koju je praizveo na 39. Osorskim glazbenim večerima 2014. godine. Sam Çeku djelo je u popratnom tekstu u programskoj knjižici opisao kao snažnu, „s intrigantnim pristupom instrumentu i znatnim doprinosom gitarskoj literaturi“, potkrijepivši ga nadahnutom, fluidnom interpretacijom.

Foto: Samir Cerić Kovačević

Na Nejasno pitanje prikladno se nadovezala eterična skladba Djevojčice će ti pričati o svojim snovima III, solistički stavak za klavir iz peterostavačnog ciklusa posvećenog violinistici Katarini Kutnar i pijanistici Katarini Krpan. Ugledna pijanistica i pedagoginja Katarina Krpan i ovom je prigodom izvela to meditativno ostvarenje, na čiji karakter upućuje i oznaka Larghetto meditativo, suptilno oblikujući tople, spokojne melodijske lukove, uz osobitu mekoću u prijelazima između blistavih glazbenih boja.

Katarina Krpan i ovom je prigodom izvela to meditativno ostvarenje, na čiji karakter upućuje i oznaka Larghetto meditativo, suptilno oblikujući tople, spokojne melodijske lukove

Efektan završetak večeri upriličili su saksofonist Tomislav Žužak i Cantus Ansambl, pod vodstvom Berislava Šipuša, ostvarivši dinamičnu izvedbu dojmljivog concertina za bariton-saksofon i ansambl, Check Ignition And May God’s Love Be With You. U skladbi čiji naslov označava stih iz legendarne, dirljive pjesme Davida Bowieja, Space Oddity, a koja počiva na temeljima uporabe proširenih tehnika, saksofonist i ansambl međusobno se isprepliću i nadopunjuju, izlazeći iz okvira očekivanog odnosa solista i instrumentalne pratnje te neprestano istražujući i pomičući granice, kao što to čini i sam Frano Đurović.