Muziciranje koje opravdava naziv festivala

Koncerti klasične glazbe u malim dalmatinskim mjestima i gradovima tijekom turističke sezone nude živopisno glazbeno iskustvo u zanimljivim ambijentima (često na otvorenom) kojima prisustvuje raznolika publika. Mještanima služe kao bijeg od gužve i vreve, a turiste željne raznovrsnijeg odmora i daška kulture pretvaraju u aktivne slušatelje.

Udruga GitaraSt na čelu s Josipom Dragnićem, koja već trinaest godina početkom studenog dovodi najpoznatija domaća i inozemna imena gitarističke scene u Split, prepoznala je potencijal ljetne trogirske publike. U suradnji s Turističkom zajednicom grada Trogira već treću godinu organizira Masters of Guitar Festival Trogir, vodeći se provjerenom, očito dobitnom kombinacijom slobodnog ulaza i jednog koncerta na koji se ulaz naplaćuje, zastupajući klasični gitaristički repertoar i flamenco koji izvode proslavljena imena gitarističke scene, ali i prezentacijom mladih snaga klasične gitare.

Foto: TZ Grada Trogira

Ovogodišnje izdanje festivala u Kneževu dvoru 26. kolovoza otvorio je jedan od najistaknutijih svjetskih gitarističkih virtuoza današnjice, talijanski Il Fenomeno Aniello Desiderio. Na istom mjestu 28. kolovoza recital je održala Paula Ćurić, dok je završnica festivala 31. kolovoza predviđena za flamenco spektakl u Kuli Kamerlengo, uz seviljskog gitarista Eduarda Rebollara s flamenco plesačicom Yolandom Lorenzo, plesačem Manuelom del Lolom i pjevačem Antoniom Lópezom.

Netom diplomirana gitaristica Paula Ćurić (2003.), posljednja studentica iz klase umirovljenog Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu, recitalom je opravdala naziv festivala. Kratki predah od studija posvetila je radnom odmoru, a iz rodnih Kaštela ubrzo hrli u Den Haag na poslijediplomski studij Kraljevskog konzervatorija u klasu Zorana Dukića.

Foto: TZ Grada Trogira

Izmjena intime i kaosa daju živopisnost ljetnim mjesecima na obali Jadrana, koji su se isprepleli i na recitalu Paule Ćurić u Kneževom dvoru nadomak trogirske katedrale, brojnih kafića, dućana, trafika i sladoledarnica. Koncert je otvorila Sonatom Eduarda López-Chavarrija Marca u vlastitoj redakciji. Taj valencijski skladatelj, muzikolog, kritičar i pedagog prvu gitarsku sonatu posvetio je legendarnom katalonskom gitaristu Miguelu Llobetu. Djelo je preživjelo zub vremena u obliku tri potpisane skice sačuvane u Biblioteci Valenciana, a uglavnom je ostalo neobjavljeno i neizvedeno desetljećima jer gitaristi prve polovine 20. stoljeća nisu uspjeli široko distribuirati ili snimati njegova djela.

Izmjena intime i kaosa daju živopisnost ljetnim mjesecima na obali Jadrana, koji su se isprepleli i na recitalu Paule Ćurić u Kneževom dvoru nadomak trogirske katedrale, brojnih kafića, dućana, trafika i sladoledarnica

Privremenom zaboravu repertoara López-Chavarrija doskočila je i Paula Ćurić obradivši njegovo djelovanje i gitaristički opus s naglaskom na dvije sonate u sklopu diplomskog rada. Pljesak publike nakon izvedbe prvog stavka Allegro maestoso-Allegro giusto iznenadio je gitaristicu, ali je nije omeo u kontinuiranom luku ka sljedećim stavcima Sonate. U ekspresivnoj i studioznoj izvedbi prednjačila je vješta promjena karaktera od nježnog i intimnog drugog stavka Andante lento preko strastvenog Finalea Allegro-Vivace tempa i žustrih ritmova, izmamivši ponovno između svakog stavka pljesak.

Iznimna kontrola tona, fleksibilnost lijeve ruke uz izmjenu profinjenog fraziranja i rubato sviranja obilježili su izvedbu sljedeće skladbe s programa, Mazurke Appassionate paragvajskog virtuoza i skladatelja Agustína Barriosa Mangoré. Skladba je izvorno nosila podnaslov Alma de María Esther (Duša Marije Esther) te se smatra da ju je Barriosa Mangoré posvetio ženi u koju se duboko zaljubio tijekom svog boravka u Brazilu između 1916. i 1920. godine. Zbog izrazite emotivnosti, nježnosti i čežnje kojom odiše, suvereno se uklopila u romantičan prostor trogirskoga Kneževa dvora.

Foto: TZ Grada Trogira

Osim pljeskanja između stavaka, publika je na polovini programa uletavala i išetavala iz gledališta. Barem su pričekali završetak skladbe za pometnju, a gitaristicu nisu nimalo omeli u izvođačkom naumu. Organizatori su smjelo doskočili prostoru na otvorenom te potencijalnoj buci od susjeda dobrim ozvučenjem pa je svaki pažljivi slušatelj kristalno jasno čuo i najnježnija piana uz dodatak zvonjave crkvenih zvona (koje označavaju i početak koncerta), buku i metež ispred te iznad Kneževa dvora nad kojim se nadvilo prostranstvo nebeskog svoda s dodatkom leta aviona. Publika koja ležernije pristupa ili nije upoznata sa stavkama koncertnog bontona dio je autentičnog iskustva ljetnih koncerata u Dalmaciji.

Publika koja ležernije pristupa ili nije upoznata sa stavkama koncertnog bontona dio je autentičnog iskustva ljetnih koncerata u Dalmaciji

Njezina opuštenost i ljepota krije se i u jedinstvu generacijske raznolikosti, od jasličara do gospode u poznim godinama. Izvedbu skladbe Berislava Šipuša Una Fantasia….quasi una sequenza tako je vizualno obilježila fascinacija dvogodišnjakinje skladbom, instrumentom i tehnikom sviranja. Ustala se i zaustavila pred pozornicu te sa znatiželjom promatrala i pomno slušala Paulu Ćurić kako svira. Od ljepote glazbe i izvođačkih sposobnosti gitaristice, za koju se ispostavilo da joj je teta, zinula je širom otvorenih usta pa sjela na postolje bunara. Nećakinja je malo prošetala tek kada je skladba završila, dok su u publici sjedili i njezini statičniji vršnjaci.

Foto: TZ Grada Trogira

Nad ulazna vrata navinulo se i šestero momaka na pragu tinejdžerskih godina, koji su se kratko zadržali pa otišli zviždeći. Tako se atmosfera „uštimala” s naslovom skladbe Berislava Šipuša referirajući se na djelo slobodnije, improvizacijske strukture, ali s naznakom quasi una sequenza (poput sekvence), što sugerira unutarnju logiku nizanja ili ponavljanja. Da je manje nekad više Paula Ćurić pokazala je monokromatski odjevnom kombinacijom odišući klasičnom profinjenošću te programom koji je uz dodatak trajao manje od sat vremena.

Foto: TZ Grada Trogira

Tijekom nesnosnih ljetnih vrućina pažnja je slušatelja ograničena pa je koncertni program priveden kraju uz živahne španjolske plesne ritmove fandanga s ekspresivnim dinamičkim promjenama koje karakteriziraju Le Fandango varié, op.16 Dionisija Aguada. Iako je program obuhvatio djela skladatelja od 19. stoljeća do živućih, posvetu baroknom majstoru Johannu Sebastianu Bachu Paula Ćurić odala je dodatkom. Gotovo neizbježan na gitarističkom repertoaru, Bach je bio točka recitala izvedbom Sarabande iz njegove pete violončelističke suite.

Poput cvijeća koje treba uzgajati i zalijevati, ali prvo uočiti, Josip Dragnić sudjelovao je u njegovanju Paule Ćurić još od kada je kratko vrijeme bila njegova učenica u Glazbenoj školi Josipa Hatzea.

Foto: TZ Grada Trogira

Splitski pupoljak (istoimeni naziv nagrade za mlade perspektivne učenike Grada Splita, koja je Pauli Ćurić dodijeljena 2020. za umjetnički razvoj i iznimna postignuća kao učenici u klasi Maroja Brčić) procvjetao je u najraskošnijem izdanju.