Ime koje ostaje: Matija Cvek

Matija Cvek od talentiranog mladića iz televizijske emisije A-strana došao je do rasprodane Arene Zagreb, pritom izgradivši ne samo impresivnu glazbenu karijeru, već i vlastitu kreativnu zajednicu koja danas oblikuje novu generaciju domaće pop scene. Njegov uspjeh nije slučajan. I upravo zato nije ni prolazan.

Emisija A-strana nikada mi nije bila osobito zanimljiva. Ne zato što je objektivno loša, naprotiv. Riječ je o školski odrađenoj, finoj i uglađenoj glazbenoj emisiji. No upravo mi je ta uglađenost oduvijek predstavljala problem. Hrvatski pop-rock hitovi osamdesetih i devedesetih, koji me prate praktički cijeli život, i danas su sveprisutni kao svojevrsna pozadinska radijska glazba ili nezaobilazan repertoar svadbi i zabava na kojima se želi ostaviti što urbaniji dojam. Nikada to nije bio moj đir.

Priznajem, oduvijek sam više voljela siroviji i iskreniji zvuk, a interpretacije tog dijela našeg glazbenog nasljeđa nerijetko su mi djelovale isprazno, umjetno i dosadno.

Osim kada ih izvodi Matija Cvek.

Upravo se on široj javnosti predstavio sudjelovanjem u A-strani, emisiji na čije bih pohvale, svaki put kada bi kolege oduševljeno komentirali kako napokon imamo nešto tako kvalitetno u Hrvatskoj, odgovarala kiselim osmijehom i potvrdnim klimanjem glavom, dok bih u sebi kolutala očima.

Priznajem, jednako sam sumnjičava bila i kada mi je druga kolegica, koja uistinu ima nos za velike stvari, oduševljeno predstavila Matiju Cveka nakon što su objavljene “Visine“. Budući da mi je pamćenje inače poput onoga zlatne ribice, a tog se trenutka i danas vrlo jasno sjećam, moguće je da sam i sama, negdje duboko u sebi, već tada osjetila da bi ovaj dečko mogao napraviti nešto veliko i značajno.

Bilo je to 2018. godine. Petar Grašo objavio je megahit “Ako te pitaju“, Detour je ostvario veliki uspjeh albumom TourDetour, napustio nas je Oliver Dragojević, hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je srebro u Rusiji, a “Igraj moja Hrvatska“ Zaprešić Boysa postala je svojevrsna himna tog ljeta. Album Život nije siv Mije Dimšić osvojio je Porin za album godine, dok je na Zagrebačkom festivalu pobijedila Vanna.

U toj glazbenoj i društvenoj atmosferi Matija Cvek objavio je pjesmu “Praviš me ludim“, koja iz nekog razloga i danas zvuči jednako svježe, poletno i atraktivno. Baš kao i “Drama“, koju je objavio godinu poslije.

Matija Cvek/Zagrebački festival 2020./foto: Matej Grgić

Zašto uopće spominjem sve te stvari?

Zato što sam, kada sam prvi put gledala Matiju Cveka uživo, shvatila koliko velik dio njegova opusa zapravo poznajem, a da ga nikada nisam aktivno istraživala ni pratila. Njegove su se pjesme toliko prirodno uvukle u svakodnevicu da sam ih, gotovo nesvjesno, usvojila kao dio vlastitog glazbenog iskustva.

Sve do tog trenutka, mog prvog pravog susreta s Matijom Cvekom i njegovim pratećim bendom The Funkensteins uživo.

Bio je to presudan trenutak u kojem sam shvatila da čak i sve one meni naporne pjesme iz A-strane mogu biti itekako zabavne, živopisne i uzbudljive ako netko u njihovu interpretaciju unese život, strast i najiskreniju ljubav prema glazbi, muziciranju, emociji i trenutku.

Upravo je to ono što Matiju Cveka čini toliko značajnim, velikim i moćnim izvođačem.

Njegov vrhunski vokal tek je dio priče. Tu su i scenska prisutnost, plesni pokreti koji su taman toliko odmjereni, spontani i iskreni da ne djeluju uvježbano, a opet neprestano drže pozornost publike, te nevjerojatna sposobnost stvaranja osjećaja bliskosti čak i u velikim koncertnim prostorima.

Na pozornici je Cvek svojevrsni maestro The Funkensteinsima, bendu koji je sve samo ne obična prateća postava. Riječ je o bliskoj skupini prijatelja, izvrsnih i strastvenih glazbenika koji zajedno stvaraju glazbenu magiju, kemiju kakva se danas sve rjeđe viđa. Djeluju kao jedno, kao cjelina koju je gotovo nemoguće zaustaviti i na čiju je emociju teško ostati ravnodušan.

Njihova je energija zarazna. Gotovo vas trenutačno osvoje poletnošću i ležernošću te spontano i nesebično uvuku u vlastiti svijet ljubavi, sreće i glazbe. Pritom je zabava neupitna, sveprisutna i, što je najvažnije, potpuno prirodna.

No, koliko god Cvekova koncertna kvaliteta bila neupitna, dvije su prijelomne točke, po mojem mišljenju, njegovu karijeru odvojile od faze perspektivnog mladog izvođača i pretvorile ga u jednog od najozbiljnijih i najkonkurentnijih predstavnika domaće, pa i regionalne pop scene.

I sve se to dogodilo prije njegova tridesetog rođendana.

“Ptice“ – trenutak u kojem je rođena nova pop zvijezda

Prva je bila pobjeda na Zagrebačkom festivalu 2021. godine s pjesmom “Ptice“.

Bilo je to izdanje festivala koje je ponudilo iznimno zanimljivu i dotad neuobičajenu žanrovsku raznolikost, uključujući i predstavnike tada iznimno popularne domaće trap scene, poput z++-a i Kuku$a. Upravo je u takvom okruženju Cvek, naizgled sasvim jednostavnom baladom, uspio napraviti nešto posebno.

I te se izvedbe vrlo jasno sjećam.

Bio je to jedan od onih rijetkih trenutaka koji vas doslovno zalede za stolicu. Pjesmu je izveo smjelo i nježno, jednostavno, iz duše, a istodobno duboko, s nevjerojatnom emocijom koja je, barem iz moje perspektive, nagovijestila početak svojevrsne nove ere hrvatske pop glazbe.

Balada na Zagrebačkom festivalu nikada nije nedostajalo. Ali pjesma poput “Ptica“ rijetko se dogodi.

Bio je to hit koji se duboko ukorijenio u radijski eter, postao izbor prvog plesa brojnih parova, pjesma koju publika danas glasno pjeva i željno iščekuje na svakom Cvekovu nastupu. Pet godina poslije ona je i dalje sveprisutna i voljena, a ne bih se nimalo iznenadila kada bi jednako snažno živjela i za trideset godina.

Jer iza “Ptica“ ne stoji samo vrhunska Cvekova interpretacija. Tu je i iznimno uspješan autorski rukopis koji savršeno funkcionira unutar pop forme, pritom pametno koketirajući s modernim glazbenim elementima. Sve djeluje spontano i neopterećeno, slobodno i beskompromisno uvjerljivo.

Ili Izbirljivo i slučajno, kako glasi naslov njegova debitantskog albuma, objavljenog iste, 2021. godine.

Taj je album već tada bio svojevrsna kompilacija hitova koje njegova vjerna publika i danas obožava i poznaje gotovo do posljednjeg stiha. No, unatoč naslovu, u njegovu uspjehu malo je toga bilo slučajno.

Predani rad, glazbena znatiželja i strast prema stvaranju vrlo su brzo donijeli još jedan veliki, možda i presudni trenutak njegove karijere.

“Trebaš li me“ – pjesma koja je pomaknula granice domaćeg popa

Godine 2022. dogodila se “Trebaš li me“, duet s Eni Jurišić koji je Cvek napisao u suradnji sa Zvonimirom Husnjakom, široj javnosti poznatijim kao z++.

Bila je to suradnja koja je na zanimljiv način pomaknula dotadašnje obrasce domaće pop scene. U klasičnu pop formu unijela je elemente suvremenog hip-hopa i urbanog zvuka, a pritom stvorila pjesmu koja je uspjela osvojiti gotovo sve generacije.

I evo još jedne skladbe koja se upisala među one bez kojih je danas teško zamisliti domaći radijski eter. Pjesme koju poznaju i prepoznaju svi, od usputnih slušatelja do onih koji glazbu prate strastveno i predano.

“Trebaš li me“ postala je hit godine, osvojila Cesaricu kao izbor publike, ali i priznanje struke kroz Porin. Bio je to trenutak u kojem je Cvek definitivno prestao biti samo obećavajuće novo ime i postao nezaobilazna figura domaće pop glazbe.

Matija Cvek i z++ na Porinu 2023.

Iste, 2022. godine, održao je i veliki koncert u maloj dvorani Doma sportova, koji je bio rasprodan znatno prije održavanja.

Je li to bio vrhunac?

Naravno da nije.

Cvek je nastavio nizati uspjehe, a 2023. objavio je iznimno emotivan album Vile se ovdje igraju, kojim je još jednom potvrdio umjetničku vrijednost, ali i zrelost koja je došla s autorskim iskustvom. Suradnjom s Marijom Šerifović u pjesmi “Pola sunca“ dodatno je učvrstio regionalnu prepoznatljivost, dok je koncertni raspored postajao sve bogatiji i zahtjevniji.

A onda se dogodilo nešto što je na domaćoj sceni rijetko komu pošlo za rukom.

U veljači 2024. rasprodao je tri koncerta u zagrebačkoj Tvornici kulture, a isti uspjeh ponovio je i u svibnju 2025. godine. Šest rasprodanih Tvornica kulture u dvije godine možda najbolje govori o tome kakav je odnos Cvek izgradio sa svojom publikom.

I sve to bez potrebe za pretjeranom medijskom pompom i agresivnim nametanjem.

Publika je jednostavno dolazila. I vraćala se.

Matija Cvek i The Funkensteins u Domu sportova/foto: Filip Bušić

Kuća s vrtom – kada glazbeni uspjeh preraste u nešto mnogo veće

No, ono što mi je u cijeloj ovoj priči možda i najzanimljivije jest činjenica da Cvek danas više ne gradi samo vlastitu glazbenu karijeru. Polako, ali sigurno, stvara vlastiti glazbeni svijet, okuplja mlade talente i razvija zajednicu koja bi mogla imati iznimno važnu ulogu u budućnosti hrvatske i regionalne glazbene industrije.

I upravo tu dolazimo do jednog od najvećih aktualnih glazbenih fenomena ovih prostora – Jakova Jozinovića.

Matija Cvek i Jakov Jozinović nisu samo glazbeni suradnici. Njihov je odnos istodobno prijateljski, autorski i mentorski, a Cvek je jedan od ključnih ljudi koji stoje iza početka Jakovljeve diskografske karijere.

Njegov prvi autorski singl “Polje ruža“, objavljen 2025. godine, potpisuje upravo Cvek kao autor teksta i, zajedno s Filipom Vincekom, glazbe. Bio je to važan korak u razvoju karijere mladog izvođača koji je dotad publiku osvajao ponajprije interpretacijama tuđih pjesama i nevjerojatnom popularnošću na društvenim mrežama.

No, Jozinovićev uspjeh otkriva i jednu mnogo širu priču.

Jakov Jozinović i Matija Cvek na ovogodišnjoj Cesarici

On je dio ekipe okupljene oko Kuće s vrtom, zajedničkog kreativnog i poslovnog projekta Matije Cveka i njegove supruge Miriam. Ono što je započelo kao modni brend postupno je preraslo u širu kreativnu platformu, a potom i nezavisnu diskografsku kuću K.S.V. Creation.

U toj je priči Matija preuzeo ulogu direktora, zaduženog za kreativni, autorski i mentorski dio, dok Tena Lovrić sudjeluje u planiranju digitalne strategije i administrativnim poslovima, a Mia Milovčić vodi marketing, odnose s javnošću i izvršni menadžment.

Riječ je o zanimljivom modelu koji se ne temelji isključivo na objavljivanju pjesama, već na dugoročnom razvoju izvođača, izgradnji identiteta i stvaranju zajednice.

Jakov Jozinović pritom nije samo mladi glazbenik kojemu Cvek piše pjesme. Njegova je karijera prvi veliki diskografski projekt K.S.V. Creationa, kroz koji Cvek razvija i vlastitu ulogu glazbenog poduzetnika, mentora i izdavača.

A tu priča ne staje.

Uz Jozinovića, u krugu Kuće s vrtom djeluju i mladi izvođači Ante Balen i Luka Ćevid, talenti čiji razvoj vrijedi pozorno pratiti. Njihova prisutnost u ovoj priči potvrđuje da Cvekova ambicija nadilazi granice vlastite karijere te da se oko njega postupno oblikuje nova generacija domaćih glazbenika.

Uspjeh koji se ne temelji samo na brojkama

Način na koji Cvek i ekipa okupljena oko K.S.V. Creationa danas rade predstavlja jedan od najzanimljivijih primjera razvoja na domaćoj glazbenoj sceni. Njihovi su potezi promišljeni, usklađeni s aktualnim trendovima glazbene industrije, ali istodobno duboko ukorijenjeni u vrijednostima koje se u današnjem glazbenom poslovanju ponekad čine gotovo zaboravljenima.

Prijateljstvo, povjerenje, zajedništvo, odanost, međusobna podrška i, prije svega, iskrena ljubav prema glazbi.

Naravno, iza svega stoji i poslovna strategija. I to, čini se, vrlo dobra. Međutim, ono što ovaj projekt razlikuje od mnogih drugih jest činjenica da strategija ne djeluje kao nešto umjetno nametnuto, već kao prirodan nastavak odnosa koji su se godinama razvijali kroz glazbu, suradnje i prijateljstva.

U industriji koja sve češće traži brze rezultate, viralne trenutke i instantnu popularnost, Cvek gradi nešto što ima potencijal trajati znatno dulje od jednog hita, jednog albuma ili jednog rasprodanog koncerta.

I zato je ovo, po mojem osobnom mišljenju, jedan od rijetkih aktualnih projekata regionalne glazbene industrije u čiju budućnost iskreno vjerujem i od kojeg očekujem mnogo.

Jer prava vrijednost glazbenika ne mjeri se isključivo brojem prodanih ulaznica, streamova ili osvojenih nagrada. Mjeri se i sposobnošću da vlastitim radom stvori prostor za druge, da inspirira novu generaciju i ostavi trag koji nadilazi njegov vlastiti opus.

A Matija Cvek danas radi upravo to.

Rasprodana Arena Zagreb

I tako smo stigli do 2026. godine.

Pred Matijom Cvekom najveći je samostalni koncert njegove dosadašnje karijere. Dana 28. studenoga stat će na pozornicu Arene Zagreb, koju je rasprodao više od mjesec dana prije održavanja koncerta.

Za glazbenika koji je prije nekoliko godina tek gradio svoje mjesto na domaćoj sceni, a zatim postupno osvajao sve veće koncertne prostore, riječ je o iznimnom postignuću.

No, taj trenutak nije samo potvrda njegove popularnosti. On je logičan nastavak svega što je godinama gradio, od prvih singlova i televizijskih nastupa, preko autorskog sazrijevanja i glazbene kemije s The Funkensteinsima, do stvaranja vlastite diskografske kuće i otvaranja prostora novim generacijama.

Cvek danas živi snove koji su postali stvarnost, ali pritom ne ostavlja dojam čovjeka koji je došao do kraja svojeg puta. Upravo suprotno. Čini se da tek sada u potpunosti otvara prostor svemu što može i želi ostvariti.

Rasprodana Arena Zagreb samo je još jedna potvrda onoga što se već godinama nazire.

Matija Cvek nije prolazan fenomen. On je ime koje ostaje.