Zavode kćeri i sinove kvare: Elemental u Boogaloou

„Puno smo svirali ovo ljeto i gledali što se događa kad nove pjesme pustimo među ljude; koje pjesme odmah sjednu, gdje publika reagira, što traži još jedan refren, a gdje možemo otići korak dalje. Sve smo to skupljali i sada slažemo koncert u kojem želimo dati najbolje od najboljeg“, rekla je Mirela Priselac Remi uoči velikog koncerta u Boogaloou, a sudeći po onome čemu smo svjedočili, dobro su se poigrali sa set listom i donijeli nam jedno more emocija i grupnu terapiju u petak navečer.

Elemental u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Tko su „dobra djeca“?

U cijelu priču uveli su nas pjesmom „Dobra djeca“, s istoimenog albuma, a ne mogu ne spomenuti koliko su me dotaknule Remine riječi od prije nekoliko mjeseci, kada nam je objašnjavala kako je nastao naziv albuma. Tada je otvorila pitanje koje mi se ponovno vratilo tijekom koncerta: tko su zapravo dobra djeca? Jesu li to ona koja su mirna, šute, ne bune se i ne stvaraju probleme ili su to možda upravo ona koja propituju, pomiču granice, ponekad ih i prelaze te se ne boje praviti buku? Odgovor nije jednostavan, a možda ga ne trebamo ni imati. Dovoljno je da se zapitamo koliko smo puta u životu pokušali biti „dobri“ prema tuđim očekivanjima, a pritom zanemarili ono što sami jesmo.

Možda je upravo ta kombinacija prkosa i empatije ono što Elemental već godinama pokušava prenijeti svojom glazbom. Njihove pjesme ne nude jednostavne odgovore, ali zato postavljaju pitanja koja nerijetko radije ostavljamo negdje po strani. U Boogaloou smo ih, barem na jednu večer, imali priliku ponovno čuti naglas.

Elemental u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Red starih, red novih

S obzirom na to da je ovaj koncert bio i svojevrsna promocija novog albuma, naravno, imali smo priliku čuti nove pjesme, ali isto tako smo mogli i čuti one radi kojih se uvijek vraćamo Elementalu. Bilo je tu i „Hej sanjalice“, „Neustrašivi“, „Oni dolaze“ „Ljuljaj brod“ i „Sve je moje tuđe“. Publika je stvarno bila šarolika; od onih starijih do najmlađih koji tek ulaze u njihov svijet bunta i prkosa. Svi redom su pjevali tekstove i uživali u glazbi.

Remi je, kao i uvijek, bila posebna priča. Njezina energija, karizma i prisutnost na pozornici nešto su što te jednostavno obuzme, a teško je ne primijetiti koliko zapravo uživa u onome što radi. Shot je svojim rap dionicama odlično nadopunjavao njezinu energiju, dok je ostatak benda još jednom pokazao koliko su dobro uigrani i koliko svaki član doprinosi Elementalovom prepoznatljivom zvuku, ali i koliko su dobro uvježbali elektronički aranžman novog albuma.

Nastavili smo u revijalnom tonu s pjesmama gdje su favoriti definitivno i dalje „Iz dana u dan“, „Priroda i društvo“ i „Romantika“, ali našlo se ovdje i nekih pjesama koje su vidno dotaknule veći dio publike, a s novog albuma su; kao što su „Srce moje“, „Zamisli“ i „Moje tijelo“.

Pjesma „Moje tijelo“ stvarno je dotaknula sve, od starijih, mlađih do muškaraca i naravno žena. Cijela dvorana je svim srcem pjevala stihove i poručila jednu važnu poruku:„Ovo je moje tijelo i radim s njim što hoću.“

Elemental u Boogaloou/foto: Filip Bušić

Dobra djeca za kraj

U samom fotofinišu koncerta Elemental se nekoliko puta vraćao na pozornicu, a da su slušali sve želje iz publike, vjerojatno još dugo ne bismo napustili Boogaloo. Neizostavan dio večeri bio je i „Goli i bosi“, uz koji je dvorana potpuno poludjela, a plesalo se na sve strane. Ipak, kako kažu Jinxi, „Treba stati kad je najbolje“, pa smo se i mi te večeri polako počeli opraštati od Boogalooa.

Za kraj su se vratili ondje gdje je sve i počelo; pjesmi „Dobra djeca“. I nekako mi se čini da je upravo tako trebalo biti. Nakon večeri ispunjene emocijama, malo prkosa i puno zajedništva, pitanje s početka ponovno je dobilo svoje mjesto. Tko su zapravo dobra djeca? Možda oni koji se ne boje biti svoji, čak i onda kada to znači malo više buke. A ako je suditi po petku u Boogaloou, takvih je još uvijek poprilično.