Tia: Kad ostanemo sami

Na svom debitantskom albumu Tia je pronašla vlastiti zvuk, odlučila kojim će putem krenuti, pokazala raskoš vokala, otkrila svoju zanimljivu karizmu i dokazala da domaća pop/r’n’b scena sada ima još jedno ime visokog potencijala

Tia je bila jedno od onih mladih imena domaće glazbene scene za koje je bilo jasno da imaju nešto za ponuditi, ali kojima je nedostajao onaj pravi trenutak da pokažu sve što znaju i mogu. Sada je taj trenutak stigao. Njezin debitantski album Kad ostanemo sami donosi nam Tiju u njezinu dosad najzrelijem, najhrabrijem i, što je najvažnije, najautentičnijem izdanju.

Značajan dio materijala ovog izdanja nastao je u suradnji s Tamarom Popović – Tam, koja joj je tijekom cijelog procesa bila svojevrsna mentorica. Autorsku ekipu čine i Amna, Jan Jakovljev, Anja Grabovac, Neya, Pocket Palma i Miach, dok produkciju potpisuju Roko Bekavac, Nikola Batelić i Mihovil Šoštarić Lockroom. Opasna je to ekipa, itekako svjesna suvremenih glazbenih trendova, ali i važnosti izgradnje prepoznatljivog autorskog identiteta. Upravo su oni Tiji pomogli pronaći vlastiti smjer, vlastiti zvuk i mjesto na domaćoj glazbenoj sceni.

A to mjesto, sada je sasvim jasno, nije tek među još jednim novim licem koje smo upoznali zahvaljujući Dori. Tia je ovim albumom pokazala da ima potencijal postati jedna od važnijih predstavnica nove generacije domaće glazbene scene.

Ono što posebno fascinira jest način na koji Tia koristi vlastitu nježnost kao svoju najveću snagu. Nevjerojatno je snažna u nježnosti, profinjena u pristupu, a istovremeno iznimno upečatljiva. Nema ovdje potrebe za pretjerivanjem, velikim vokalnim demonstracijama ili produkcijskim spektaklom. Upravo suprotno. Snaga ovog albuma krije se u detaljima, u sitnim vokalnim intervencijama, odmjerenim aranžmanima i atmosferi koja se gradi postupno, gotovo neprimjetno. Tia sve te elemente dozira izuzetno uravnoteženo, s nevjerojatnom lakoćom i samopouzdanjem, kao da u potpunosti vjeruje baš svakoj noti koju stvara i pjeva.

Već je prvi singl “Nježno” dao naslutiti da je vrijeme za novo poglavlje njezine karijere. Bio je to hrabar iskorak u zreliju sferu stvaralaštva, u kojoj se Tia odmiče od očekivanih pop obrazaca i okreće modernijem, senzualnijem zvuku. Upravo joj takav glazbeni okvir savršeno odgovara. Produkcija ostavlja dovoljno prostora njezinu glasu, a suvremeni r’n’b elementi dodatno naglašavaju samopouzdanje i karizmu kakvu na domaćoj pop sceni mladih ženskih izvođačica još uvijek ne susrećemo dovoljno često. Zapravo, u posljednjih nekoliko godina takvu smo uvjerljivost možda najizraženije dobili s Miach.

I zato je njihova suradnja na pjesmi “Delirij” jedan od najzanimljivijih trenutaka albuma. Njihovi se glasovi izvrsno isprepliću, nadopunjuju i stvaraju skladnu, zavodljivu cjelinu u kojoj nijedna ne pokušava nadglasati drugu. “Delirij” istovremeno nosi i ženstvenost i snagu nove generacije glazbenica. Ima sve predispozicije da postane jedan od onih singlova koji će se dugo zadržati na domaćim radijskim postajama, ali i na privatnim playlistama. Jedna od favorita s albuma, svakako.

Tia – Kad ostanemo sami (album cover)

Još jedan trenutak koji zaslužuje posebnu pozornost jest “Spotlight”. Ako je suditi prema ovom albumu, upravo će se u spotlightu Tia nalaziti tijekom nadolazeće sezone, i to sasvim zasluženo. Minimalistički pristup pjesmi postupno se razvija u pjevni, zavodljivi refren koji osvaja bez pretjeranog inzistiranja na velikom zvuku. Tia ovdje ponovno pokazuje koliko dobro razumije dinamiku vlastite glazbe. Zna kada treba ostati suzdržana, a kada dopustiti melodiji da preuzme glavnu riječ. I upravo je ta kontrola jedno od najvećih iznenađenja ovog debitantskog izdanja.

U pjesmi “Amour” prepoznatljiva je pak Y2K estetika, toliko prisutna u suvremenom popu, ali ovdje vrlo ukusno uklopljena u Tijin glazbeni svijet. Blagi plesni latino ritam daje pjesmi dodatnu razigranost, dok njezin vokal zadržava onu prepoznatljivu odmjerenost koja povezuje cijeli album. Rezultat je izrazito pitka, moderna pjesma koja bez problema može pronaći svoje mjesto i izvan granica domaće glazbene scene.

No Tia nije uvjerljiva samo kada koketira s plesnim ritmovima i modernom produkcijom. “Već je kraj” donosi sanjivu, emotivnu atmosferu i otvara prostor za nešto intimniju stranu njezina stvaralaštva. Ta se emocija nastavlja kroz klavirski uvod pjesme “Moje boje”, u kojem posebno dolaze do izražaja raskoš i potencijal njezina vokala. Upravo u takvim trenucima postaje jasno koliko je Tia vokalno sposobna, ali i koliko je važno što tu sposobnost ne pokušava dokazivati pod svaku cijenu. Njezin glas ima karakter, toplinu i dovoljno izražajnosti da i najjednostavnije glazbene trenutke učini zanimljivima.

Album zaključuje pjesma “Pusti se”, simbolično možda kao svojevrsni poziv i slušateljima – prepustite se Tijinoj zaraznoj, odmjerenoj, senzualnoj i profinjenoj energiji. Jer upravo je to ono što Kad ostanemo sami čini toliko uspješnim debitantskim albumom – osjećaj da se sve odvija prirodno, bez forsiranja i bez potrebe za dokazivanjem.

Pred Tijom je, čini se, početak jedne ozbiljne uzlazne putanje. Ako je ovo tek njezino prvo cjelovito diskografsko izdanje, bit će izuzetno zanimljivo pratiti kamo će je glazbeni put odvesti. Jer s ovakvim debijem očekivanja su opravdano visoka.