Jazz.hr proljeće MBZ Open Air 2021. - raznolik i zanimljiv festival

Predstavili su se glazbenici iz hrvatske jazz dijaspore, sjajni instrumentalisti, ali i skladatelji koji diljem svijeta pronose glas o hrvatskoj umjetnosti.

Nakon godinu dana odgode, ovaj put u suradnji s Muzičkim biennalom Zagreb, u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, održan je festival Jazz.hr proljeće, čiji su programski nositelji bili glazbenici iz hrvatske jazz dijaspore. Iako je i sada bilo nekih problema (Goran Kajfeš i njegov švedski bend ipak zbog korone nisu mogli doći), festival je održan na odličnoj lokaciji sjeverne terase Muzeja suvremene umjetnosti, u prostoru koji je mogao primiti lijep broj gledatelja i da sve izgleda doista skladno.

Ladine udaraljke
Prve večeri nastupio je Obradović-Tixier duo. Radi se o našoj bubnjarici Ladi Obradović, čije ime je prošle godine postalo poznato i po ulozi u francuskoj seriji prikazanoj na Netflixu, o jazz glazbenicima, pod nazivom The Eddy. Lada je Siščanka koja već dugo živi i radi vani. Nakon glazbenog školovanja u Grazu, pa onda i u Švicarskoj, nastanila se u Francuskoj, gdje nastupa i sklada, najčešće u duetu s klavijaturistom, Francuzom Davidom Tixierom. Skladbe koje su izvodili bile su njihove, a temeljile su se prije svega na Ladinim udaraljkama, bubnjevima i kojekakvim elektroničkim pomagalima, uz Tixiera na klasičnom i električnom klaviru. Vedro i poletno, duet doista uživa u vlastitoj glazbi, a to je raspoloženje prenio i na brojnu publiku, željnu koncerata.

Šarmantni duo
Druge večeri bila su dva koncerta. Najprije su, tradicionalno, nastupile nove nade jazza, u izboru Marija Igreca (Band Rock Akademije, Kristina Samardžija, Mirjana Vladić, Mirsad Dalipi i grupa Spectrum), a nakon toga Augmented Reality Duo, koji čine Riječani Alba Nacinovich i Leo Škec, koji su dvije godine proveli u Londonu. Alba je prije svega pjevačica, iako se koristi i elektroničkim pomagalima, a Leo gitarist, no oboje i skladaju, tako da je koncert bio mješavina izvedbi svjetskih autora, kao Brada Mehldaua, Chrisa Pottera i nekih standarda, sa skladbama samoga dueta, što je koncertu dalo posebni šarm.

Jedinstven spoj
Treće večeri nastupio je zagrebački saksofonist s dugogodišnjom roterdamskom adresom, Domagoj Ralašić, uz prigodno skupljenu pratnju: Davida Gazarova na klaviru, Zvonimira Šestaka na kontrabasu i Ratka Divjaka na bubnjevima. Ralašić je ljubitelj tradicionalnog straight ahead jazza, tako da su se cijele večeri ‘prašili’ bebop i klasični standardi. Kvartet koji je prvi put zasvirao zajedno zvučao je odlično, a ton Ralašićeva saksofona nešto je zaista posebno i nesvakidašnje. Velik je to dar, spojen s muzikalnošću i profinjenim osjećajem za detalj, istovremeno robustan i dinamičan. Bilo je tu dovoljno prostora i za Gazarova koji je svoju virtuoznost morao susprezati, dok je Šestak kao osovina i motor skupine bio ‘kičma’ i velika pomoć i dalje solidnom doajenu Divjaku. Posebnu čar koncertu dao je trubač Davor Križić kao gost na nekoliko skladbi, koji uvijek na scenu donosi i liričnost i dinamiku, a čiji su glazbeni ukus i sklonost klasičnom jazzu očito vrlo bliski Ralašiću.

Piazzollin kraj
Četvrte večeri nastupio je bečki Paier Valčić kvartet, koji čine Klaus Paier na harmonici i bandoneonu, naša Asja Valčić na violončelu, Stefan Fferrer na basu i Roman Werni na bubnjevima. Iako violončelo Asje Valčić donosi prepoznatljivu boju kvartetu, ipak je Paierova harmonika često bila u prvom planu i diktirala raspoloženje koje je stalno bilo između karnevalskog i sjetnog. Kvartet je izvodio vlastite skladbe pisane za filmove, ali i poznate standarde, koji su počesto podsjećali na Piazzollu, pa su, logično, koncert i završili uvijek efektnim Libertangom.

Vizualna interpretacija
Peta večer bila je posve drugačija. Rođeni Zagrepčanin, ali već dugo berlinski rezident, Grgur Savić, koji zna navratiti i zasvirati i u KCM-u, doveo je sastav koji se bavi suvremenom, avangardnom, eksperimentalnom, improvizatorskom glazbom, Pitchshifting Group. Uz Japanku Rieko Okuda na klaviru, Engleza Richarda Scotta na modularnom sintetizatoru i Nijemca Samuela Halla na bubnjevima, na pozornici je bila i Vinkovčanka, također berlinske adrese Sanja Star, koja je bila zadužena za vizuale. Kvhttps://www.sound-report.com/novosti/bullet-for-my-valentine-vraca-se-u-zagreb/artet je sasvim slobodno improvizirao, baš biennalski, kako je publika (okupio se i lijep broj glazbenika zagrebačke impro-scene) od njih i očekivala. Uz žestoku i intrigantnu glazbu, posebno je zanimljivo bilo gledati videoprojekciju na platnu iza glazbenika, kojom je upravljala mlada Vinkovčanka. Ona je, naime, tijekom izvedbe, prativši ono što se svira, promjene raspoloženja, ritma, palete boja zvukova, dijaloge pojedinih dueta unutar grupe itd., od svojih raspoloživih, unaprijed pripremljenih semplova, uživo montirala projekciju i još preko računala intervenirala u zadani materijal. No nije to bilo ni plakatno ni usputno. Na mjestima je to bilo tako impresivno i dobro stopljeno sa, činilo se, sasvim neočekivanim zvukovnim obratima na sceni, da se cijeli događaj s pravom i u najboljem mogućem smislu mogao proglasiti uspjelo multimedijskim.

Sve u svemu, vrlo raznolik i zanimljiv festival, koji nakon dva mandata, za sada posljednji put kao umjetnički ravnatelj potpisuje Davor Hrvoj. Od jeseni, vodstvo jazz projekata HDS-a preuzima skladateljica Lana Janjanin.

Izvor: Cantus 227
Autor fotografije: Davor Hrvoj