Edo Maajka: „O ukusima se ne raspravlja, možemo tu laprdat’ i hejtat’, ali ne možeš protiv brojki”

Edo Maajka nastavio je svoj ‘put u plus’ koji vodi, logično, samo jednom osjećaju. To je ‘moćno’, a ima baš ‘dobar vajb’. Novo diskografsko poglavlje hip hop legende ovih prostora otvara prkosnim i autosugestivnim optimizmom u kojem je, kao i na prethodnim sličnim uspješnicama, itekako uvjerljiv.

Moćno

Novi album Moćno donosi jedanaest pjesama koje nas istovremeno vode u ranije glazbeno doba Edina opusa i postavu beatmaker-MC, ali i podižu svijest o bizarnosti sadašnjeg trenutka i stvarnosti u kojoj je teško razaznati ironiju i komediju od istine i ozbiljnosti.

Unutarnja borba kako bi se zadržao vlastiti mir u kaotičnosti okoline, moćno biće uvjereno da je bespomoćno u potrazi za ispravnim odgovorima i rješenjima u šumi informacija, kako i samoj pjesmi nalaže.

„Pod utjecajem tog sivila, korone, nesigurnosti, osobne i opće nekakve letargije i zabrinutosti složen je materijal, opisao sam to u nekoliko pjesama na albumu, skoro identično na nekim nivoima s 2001. godinom kada sam radio Slušaj mater. Čak imam i nekoliko rečenica koje su poveznice s tim materijalom”, kaže Edo i dodaje:

„Velika većina pjesama nastala je prošle godine baš u ovo proljetno vrijeme, u jeku pandemije i sivila, sunce se tek sramežljivo provlačilo nakon dugačke zime u izolacijama. Nakon potresa, dok se bježalo od svakoga izbjegavajući covid, išao sam do Kooladea da ga vidim i da se pohvalim jednom novom bass igračkom i info pjesmom “Finally”. Nakon sat i pol sam izašao sa snimljenim infoima za pjesmu “Sunce” i “Moćno”. Ujutro sam već odlučio raditi album.”

Edo Maajka/Domagoj Kunić

Album je tako nastao u relativno kratkom roku, u najteže vrijeme u povijesti glazbene industrije: „Počeo sam pisati i kroz desetak dana imao sam većinu albuma. Neke pjesme sam izbacio, a još dodatne dvije sam složio na jesen nakon preležane korone. Posljednja je napisana na jesen, to je “Dobar vajb” koja je ujedno prva na albumu. Snimio sam refren u dnevnom boravku, s promuklim glasom i grloboljom”, prisjeća se Edo koji u teškim trenucima uvijek pronađe snagu i odgovor, a svoju vještinu svojevrsna duhovnog oporavka uvijek nesebično podijeli s drugima u obliku pjesme.

“No sikiriki”, “Put u plus” i sada “Dobar vajb”, no album je prepun zanimljivih glazbenih i liričkih dragulja kada Edo iznova oduševljava svojom lirskim izražajem, ali i glazbenom otvorenošću po kojoj je također poznat. Žanrovski neograničen, ali čvrsto baziran na hip hopu u kojemu mu, unatoč novom valu popularnosti žanra, još uvijek malo tko u regiji može parirati: „Ovo je moj prvi album na beatove od Štrajka Mozga 2012. godine.

Nakon tog albuma sam radio materijale s bendom, tj. repao sam i pjevao na muziku živih instrumenata. Sada su tu opet elektronički kickovi i basovi, synthevi kakve samo Koolade može isproducirati. Klupski sound, kako to neki zovu. Po reakcijama slušatelja na pjesme “Moćno” i “I Like to Dance”, mislim da im je to nedostajalo, a iskreno, i meni je.”

„Poveznica je da su sve, ili skoro sve pjesme, nastale u istih deset dana, u vrijeme osobnog čišćenja i osobnih unutarnjih borbi i nemira, neizvjesnosti, u potrazi za ‘boljim ja’.“

Njemu osobno najdraža pjesma je, kaže, “Sunce”: „Podsjeti me na ženu i dijete, cijeli taj jedan teški period za sve nas i oko nas. U isto vrijeme ima taj neki vajb koji me u potpunosti umiri. Sve su mi drage, stvarno, i iza svake je neka dobra priča, neko sjećanje, slika.”

Pjesme danas stvara – „kako stigne“: „Jako bih volio da imam neki studio, prostor u kojemu mogu biti pet sati dnevno, pisati i igrati se s glazbom i idejama. Ali, ako čekam neke savršene uvjete, neću nikad ništa uraditi, tj. svi uvjeti su savršeni uvjeti u tom trenutku, moraš raditi s alatima koji su ti dostupni.

Tako da u boravku imam komp, slušalice, još neke opreme, pa se igram s tim. To je sve na prekide, ali ujutro, dok je mala u školi i ostali su zaposleni, onda se stvarno sve dâ napraviti, čak i snimiti info vokale, podcast, itd. Nekad pišem u kuhinji, nekad u spavaćoj, nekad se prikrpam kod nekoga u studio pa tamo završim nešto, nekad na balkonu…

Poveznica je da su sve, ili skoro sve, nastale u istih deset dana, u vrijeme osobnog čišćenja i osobnih unutarnjih borbi i nemira, neizvjesnosti, u potrazi za ‘boljim ja’. Dok sam u to vrijeme pričao s ljudima koje poznajem, shvatio sam da su svi u tom periodu – zatvoreni u stanovima – prolazili kroz slična iskustva.”

Edo Maajka/Domagoj Kunić

Njegov rad s bendom izazvao je velik interes i pohvale javnosti, stoga zadatak povratka na ‘staro normalno’ nije bio nimalo jednostavan zadatak:

„Bilo je to neplanski; kad je snimljeno tih nekoliko info pjesama to mi je bio dobar predznak, a i nedostajalo mi je raditi s Kooladeom. Druga bitna stavka je da se u to vrijeme korone i ograničenja nije moglo baš nalaziti na probama, tako da se s Kooladeom nekako sve poklopilo na ovoj beatmaker formi.

Album Put u plus, osobno govoreći, moj je najbolji materijal i bio sam malo zabrinut kako dobiti nešto tako kvalitetno i zrelo, a i zabavno, ovaj put na beatove. Nadam se da smo s Moćno uspjeli dobaciti blizu.”

„Coby, jesi ti radio traku?”

Koolade nije jedini poznati i kvalitetni beatmaker koji je sudjelovao na ovom albumu. „Coby, jesi ti radio traku?”, slušatelja uvodi u pjesmu “Svaki čovjek” na kojoj gostuje Dino Šaran: „Zvao sam ga, zvao sam dosta producenata da mi pošalju pokoji beat. Ovaj mi se jako svidio i vrlo brzo sam završio pjesmu. Imao je još jedan sa sampleom Dade Topića, pjesma “Majko zemljo”, koju je Coby majstorski semplirao, ali ja nisam uspio ništa smisleno napisati. Možda ostane, pa skočim na njega neki drugi put”, smije se Edo i objašnjava suradnju s jednim od trenutno najuspješnijih hitmejkera ovih prostora, Slobodanom Veljkovićem Cobyjem, čije je uporište u hip hopu, no rad ga je odveo u neke potpuno nove glazbene vode u kojima je izuzetno uspješan.

„Mislim da sam odavno prerastao predrasude prema novim MC-ima i producentima. Coby je killer, u stanju je zakopati svaki stil i raditi s izvođačima svakog žanra, reperima, treperima, narodnjacima, metalcima. Šteta je što ga rap više ne zanima toliko, ali mislim da je već napravio jako puno i sad mu druge stvari predstavljaju izazov. Šarana sam zvao da uleti na refren i to je bilo – TO!”

Edo Maajka/Domagoj Kunić

„O ukusima se ne raspravlja, možemo tu laprdat’ i hejtat’, ali ne možeš protiv brojki”

No, predrasude je danas moguće naći u široj javnosti koja osporava kvalitetu najslušanijih pjesama na streaming servisima u Hrvatskoj, dok, s druge strane, također šira javnost intenzivno sluša isključivo radove ovih autora i izvođača: „Da, nevjerojatno je da Coby ili da Buba i Jala, imaju barem desetak ili petnaest pjesama u top dvadeset, možda i više. To je nevjerojatan uspjeh za jedan tandem, mislim da ne znam da je to ikome pošlo za rukom ikada, ovdje ili bilo gdje. Ima uz njih još možda jedan ili dvojica takva izvođača ili producenta.

Ni Halid, Južni vetar, Bijelo Dugme, Azra ili Brena, mislim, u tome do sada nisu uspjeli. Dobro, istina je da tada nije bilo streaming servisa ni YouTubea i takvih lista…

O ukusima se ne raspravlja, možemo tu laprdat’ i hejtat’, ali ne možeš protiv brojki. Istina je da to slušaju klinci, ali klinci su nekada slušali i “Prikaze” i “Saletovu osvetu”. To je trep s narodnjacima, to je nešto što novi klinci vole. Kada reggaeton prebaciš na naš jezik, on jednostavno ima taj narodnjački sound koji je Balkancima u krvi pa nije iznenađenje, ne bih se čudio da ostvare neki puno veći svjetski uspjeh. Ali, opet, ne sjećam se kad su Jay Z, Beyonce, Dua Lipa i slični imali deset-petnaest pjesama u Top 20 Billboarda njihove zemlje”, objašnjava Edo.

Alejuandro Buendija, Rade Šerbedžija, Vojko V, Marko Louis, Dino Šaran i Tibor (TDK) samo su dio gostiju koji su dali svoj umjetnički doprinos ovom djelu: „Svaki mi paše baš za tu pjesmu na kojoj jest. Ne postoji nikakva njihova zajednička poveznica, tj. nisam je tražio. To mi nije bio cilj. Vojko mi je super rješenje za ljetnu pjesmu, odnosno, ta pjesma je bila super rješenje za feat s Vojkom. Refren pjesama “I Like To Dance” i “Finally” nitko ne bi otpjevao toliko po mom ukusu kao Buda (pjevač grupe Elvis Jackson op. a.).

Marko Louis je čovjek s fenomenalnim glasom, jako je muzikalan, pun elana. Donio mi je u “Sunce” tu mekoću i srce puno ljubavi. Pjesmom “Moj put” zatvaram album, a radio sam je baš u vrijeme kad sam pisao neke tekstove vezane za odrastanje, i s tom sam pjesmom samo nastavio u istoj maniri, Đorđe (Miljenović [Sky Wikluh] op. a.) je lik koji se super uklopio u takvu temu te uz tekst i pjevanje je složio ono glazbeno ludilo koje je pjesmu odvelo za nekoliko stepenica iznad, a kako takvu pjesmu završiti nego s Radetom (Šerbedžijom op. a.), čovjekom čiji je put nevjerojatan i koji u svojem glasu nosi neopisivo iskustvo; prekrasna pjesma za kraj.

Dinu Šarana sam zvao kao i svaki put kada sam znao da imam odličnu pjesmu, ali da mi taj refren ne sjeda nikako s onim što imam u glavi; majstor i genijalac. S Ntokom mi je želja već dulje vrijeme snimiti pjesmu, imati ga s versom na albumu, ipak mi je on jedan od top pet regionalnih MC-ja i izvođača.

Edo Maajka – Moćno (naslovnica albuma)/dizajn: Marko Nemec

Tibor i Burky su obilježili zadnje dvije rep godine na domaćoj sceni, njihov TDK je mašinerija koja će kad-tad doći do šire mase, sjeli su odlično na jedinu reprezent pjesmu na albumu, pjesmu kakvu reperi očekuju, a ja nemam baš više poticaja za pravljenje takvih pjesama, možda je ovo jedna od zadnjih takvih, ali ‘ko zna.

Alejuandro Sale mi je dugogodišnji suradnik, baš kao i Vikler i Dino. Super je otpjevao refren na “Uvijek si u pravu”, njega bih pozvao na svaku pjesmu. Na pjesmi “Hajmo se nać” uz njega imam i Ivana Vukovića Špicu, jednog od najbitnijih regionalnih underground repera, u isto vrijeme smo počinjali s karijerom, nevjerojatno mi je da ga do sada nisam imao kao gosta na ijednom albumu; i ova tema je bila totalno za njega, njegov vers je odličan.

Filip Tkalčić je lik prekrasna glasa, dosta puta je radio već s Kooladeom, ima odličnih pjesama i raj refren je otpjevao milijun puta bolje nego sam to napravio ja, hvala mu puno”, detaljno nam je objasnio Edo i zaključio: „Zajednička poveznica im je da su svi genijalci u svom fahu! Sa svakim od njih se može složiti dobar EP ili album.”

Edo Maajka – Moćno/ilustracija: Marko Nemec

Tematiku Edinih stihova javnost u jednu ruku poznaje kao oštri komentar aktualne društveno-političke situacije, a u drugu kao intimnu i emotivnu ispovijest. No, neke je teme danas ipak ostavio po strani: „Najteže mi je pisati o temama koje me najmanje interesiraju. Zapravo, nije da mi je najteže nego mi se ne da, pa to ‘ne da mi se’ onda gledam kao ‘teško mi je’. Betlovi i reprezenti, pjesme u kojima sam u ulozi nekog mafijaša ili zajebanog lika, ne volim ni pisati pjesme o temama o kojima sam jako puno toga rekao.

Recimo pjesme “Mater vam jebem” i “Jebo vladu”, tu je sve rečeno, nema neke promjene zbog koje bi im’o volju napisati nešto slično. Pjesme “Ti meni ništa” i “No pasaran” su takve da ne moram sada pisati nešto novo na tu temu jer ne postoji neki novi kut gledanja na taj problem kojeg sam dokučio ili neki meni bolji način za objasniti to, pa mi se ne da krenuti baviti tim temama u pisanju još neko vrijeme, što opet ne znači da me neće uloviti neka inspiracija vezana uz te teme, ali eto, sada je tako, da me pitaš za koji mjesec možda bi se tu što dodalo ili oduzelo s popisa.”

„Nije ni punk fokusiran samo na društveni aktivizam”

Mnogim mladim reperima danas se spočitava da nisu dovoljno oštri na jeziku, stoga smo pitali Edu treba li hip hop glazba danas biti formirana u smjeru društveno-političkog aktivizma: „Ne treba. Nije ni punk fokusiran samo na društveni aktivizam. Ako slušam album bilo kojeg izvođača bilo kojeg žanra i ako su sve pjesme društveno angažirane, sigurno će mi biti dosadno pola albuma. Je li razgovor o emocijama društveno angažirana tema u ova ‘post-kovidno’ i poluratna vremena? Dâ se o ovome svemu razgovarati naširoko.

Društveno angažirana muzika već je odavno u svim žanrovima, Dino Merlin ima sigurno pokoju takvu pjesmu, Severina je imala javnih istupa koji su bili društveno angažirani, neki drugi pop bendovi također, većina repera sigurno imaju dijelove versa koji su društveno angažirani. Društvena angažiranost je zastupljena u muzici, nije samo u repu. Da, u repu je ima manje nego prije, ali nemam uopće doživljaj da toga više nema ili da mi fali na cjelokupnoj sceni”, tvrdi Edo kojeg smo upitali i za mišljenje zašto je domaćoj publici zanimljivija pop glazba susjednih zemalja, gdje je uvidio i veliku priliku domaće hip hop scene:

„Zato što je u trendu, paralelna sa svjetskim trendovima, to nije pravo pitanje, pravo pitanje je zašto domaće trap izvođače ne slušaju klinci i ne vrte tol’ko u nacionalnim TV i radio programima? Domaći pop, kao popularna glazba i zanimljivi novi izvođači su ljudi s Drito festivala. To je taj rang, rap i trap su odavno pop. Porto Morto bi na Billboardovoj top listi trebao imati barem dvije pjesme. Grše, ekipa oko Arijana Vuice, 30zona, Kukusi, TDK, GIR, z++, to su samo neki. Tu dolazimo opet do tog narodnjačkog utjecaja.

„Zamisli da je Šaban išao kod Bregovića osamdesetih da traži riffove i produkciju!”

Pazite, od dolaska struje na ove prostore imate paralelne scene, tu gitarističku i, nasuprot njoj, narodnjačko-zabavnjačku. Kroz desetljeća, ova narodnjačka je uvijek bila daleko jača. Zvijezde Južnog vetra, Dragana, Šemsa, Sinan, pa Šaban, Brena i slični, imali su nemjerljivo više publike od bilo kojega domaćeg gitarističkog sastava. I sada imate momke koji su u dijasporaškim klubovima skontali da je najisplativiji koktel trap, house i narodnjak.

Uspjeli su spojiti te dvije struje – o kojima sam govorio – u jednu. Zamisli da je Šaban išao kod Bregovića osamdesetih da traži riffove i produkciju! To se sad događa, i tko zna gdje je kraj svega ovoga. Znači, jedno je sigurno, hrvatska mlađa publika obožava klupsku muziku s primjesama narodnjaka!

Naravno, i taj miks već ima, a i dobit će svoju opoziciju ili ne znam kako to nazvati, ali je neće biti puno na Billboardu. Uglavnom, bez barem malo narodnjaka nema puno Billboarda, tu i tamo neki singl.”

Zaključujemo da svježa događanja na domaćoj glazbenoj sceni intenzivno prati: „Jako malo slušam rep, i to ne samo domaći, nego generalno malo slušam rap zadnjih par godina. Mladih i dobrih ima jako puno, ne volim ta nabrajanja jer se uvijek naknadno sjetim dosta ljudi, pa mi bude žao što ih nisam spomenuo. Muha mi je zanimljiva i očekujem velike stvari od nje, Grše, z++, Porto morto, Kuku$, Katarza, Stoposto, 30zona, svi Drito izvođači, Živac, Krešo… Hram iz Šibenika je također ekipa koja me se jako dojmila.

Nastupali su prije mene u Splitu nedavno i dugo nisam vidio takvu energiju i uhodanost na bini! Još bih izdvojio i Noti Limuna, momka iz Širokog koji je nedavno izbacio genijalan album, ima odličan flow lirike i jako zanimljivu produkciju. U Srbiji također postoji jako puno dobrih novih mladih repera, u BiH je neka nova scena u nastanku, ima ih puno kvalitetnih.”

Edo Maajka/Domagoj Kunić

Što se onda nalazi na njegovoj privatnoj playlisti? „Little Simz! Dosta afrobeat muzike slušam. Standardni funk i soul, provjerite Big Crown Records i njihova imena. Viagra Boys! RHCP! Novi album je odličan. Fet Freddie’s Drop, Fortuna Records, moja najdraža Sharone Jones i Daptones, Ben Harper… čekam Kendrika. Puno toga slušam!”, entuzijastično će Edo koji na pitanje je li na samom početku karijere zamišljao da će biti gdje je danas jednostavno odgovara:

„Jako sam zadovoljan svojom karijerom, na početku karijere nisam ni sanjao da ću se toliko dugo baviti ovim, mislio sam, evo, ovaj album i možda još jedan. Nisam imao neku posebnu viziju, osim doći na binu i dati sve od sebe, repati u što više gradova i na što više festivala.”

Novi album Moćno izlazi u petak, 29. travnja 2022., a planira ga promovirati uživo diljem regije. Održat će još nekoliko koncerata povodom dvadesete godišnjice albuma Slušaj mater te je to plan za iduće dvije godine: „A onda… tko zna, možda s bendom album, možda nešto ovako slično”, zaključuje.