Povratnički koncert Vesne Pisarović: sasvim sigurna u svoju publiku
Vesna Pisarović ime je koje se bez imalo dvojbe najviše iščekivalo posljednjih godina na hrvatskoj sceni. Nakon sedamnaest godina studijske pauze, odgoda povratničkog nastupa zbog epidemioloških mjera, pop pjevačica vratila se na scenu koncertom u zagrebačkom Domu sportova pregledom isključivo hitova s početka pop karijere.
Negdje je zapisano kako sve glazbene kulture jednom nogom stoje u prošlosti, ali rijetko što je u današnje vrijeme barem u industriji istaknuto kao ideja comebacka. Ljudi vole dobar povratak. Posebno kada se trebao dogoditi u trenutku prvog vala pandemskog zatvaranja, zbog čega su brojni glazbenici i glazbenice morali zadržati dah i glas u grlu do proljeća 2022.
Slatka nostalgija
U slučaju Vesne Pisarović čijem smo se velikom povratku nadali još 2020., uzbuđenje i iščekivanje dodatno su nabijeni u toj kombinaciji. Slatka nostalgija i nježni sentimentalizam satkani su od uspomena na jasne prošle trenutke i sljubljeni tako u neotuđive intimne, osobne mitologije koje nerijetko imaju i svoj soundtrack. Nije li to jedan od najsnažnijih razloga naše ljubavi prema glazbi?
Kako god da nas život oblikovao, glazba djetinjstva i rane mladosti dokazano je najdublje upisana u naša srca i svijest, pa tako ukorijenjena u naš identitet. Zato se volimo vraćati u osamdesete, devedesete, dvijetisućite i tako redom… Vesna Pisarović upisala se u domaću pop povijest ozbiljnim popisom hitova koji su u svega par godina postali pop klasici. Krunski dokaz ovog bio je njezin nastup na Dori 2021. kada je svojim medleyjem pomela natjecatelje i potvrdila da je u pet godina rada zadužila scenu na dugo vremena.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Setlista
Više od dvadeset godina od njezine pojave pjevamo “Tako mi nedostaješ“, “Da znaš“, “Kad bih bila ja“, “Sasvim sigurna“, “Dolje na koljena” ili “Jutro donosi kraj” čim prve taktove donesu valovi radijskih postaja, a koje bira gotovo svaki domaći urednik ili DJ. Zvijezda je večeri tako vrlo promišljeno izgradila svoju soničnu šetnju prošlošću, kamo je povela i rasprodani Dom sportova. Vesna je zadnji, peti po redu pop album objavila 2005. i otad se posvetila jazzu i zabavnoj glazbi druge vrste.
U svega je pet godina stvorila hitove koje u zagrebačku koncertnu dvoranu nisu došli vidjeti njezini vršnjaci, djeca toga vremena, nego i generacije rođene nakon ovih uspješnica koje će jednoglasno pjevati 2022.
Publika
Publika Vesnu tretira s divljenjem i poštovanjem, posuđuje joj svoja srca i glasove u ovom vremeplovu zbog sentimentalizma i dobrog osjećaja kakve ćemo najsnažnije osjetiti u pratnji prijatelja. Većina je posjetitelja u grupicama slušala koncert, dijeleći tako ponovno trenutak s najdražim ljudima s kojima su na neki način povezali pjevačicu-povratnicu. Jedna od takvih grupica isticala se na tribinama ispred pozornice crvenim majicama čija slova ispisuju Vesnino ime, što sve oduševljuje glavnu junakinju i govori “ovo je najljepše iznenađenje koje mi se moglo dogoditi u životu.” Riječi su to koje će potvrditi njezinu iskrenu zahvalnost.
Međutim, nakon sedamnaest godina izvan domene popa, višestrukih odgoda koncerta i dvogodišnje pripreme za povratnički nastup, koncertu je nedostajalo srčanije i konkretnije komunikacije s publikom. Iako je iskreno uvažavala i procesirala oduševljenje i podršku prisutnih, na koncertu su bile vrlo osjetne samozatajnost, povučenost i rezerviranost.
Koncert autorski i izvođački posve izmješten u prošlost, dakle iznesen na nostalgiji, vapi za razbijanjem barijera i zidova, što ne mislim da se dogodilo ove večeri, unatoč tehničkoj izvrsnosti pjevačice i pratećeg joj benda.
Neočekivani gosti
Dvoiposatni je koncert pjevačica ispunila svojim hitovima uz neočekivanu obradu pjesme “Nikoga nisam volio tako” Miše Kovača u ogoljenijoj i baladnoj varijanti, da bi joj se na pozornici uskoro pridružili još manje očekivani i, moram priznati, nejasni gosti večeri – Zsa Zsa i grupa Gracia. S mladom pjevačicom koja je stilski i estetski nepoveziva s pop izričajem Vesne Pisarović izvela je njezinu pjesmu “Ova ljubav”.
Ovdje je Vesna preuzela dionice Hiljsona Mandele, a onda Zsa Zsi prepustila mikrofon da bi se presvukla iz crne u suprostavljenu bijelu opravu. Isto je to bio slučaj s potpuno neočekivanim stupanjem Matije Vuice i Jurice Popovića na pozornicu kada su nas vratili u 1990. etno-folk hitom “Linđo” dok se Vesna presvukla u ružičastu kombinaciju za treći dio. Simpatično, dizajnerski i treperavo, ali posve nepovezano i neusklađeno s Vesninim sasvim smisleno oblikovanim repertoarom večeri.
No uz nju pred publiku staju i ipak dobro pogođeni te dobro ugođeni gosti dugoočekivanog koncerta: puhači koji sa sobom nose prizvuk romske glazbe na “Bježi od mene”. Pjesma unatoč neprežaljenom odsustvu Giulianna (iz originala) zaživljuje u novoj varijanti koja žudi za studijskim zabilježavanjem. Uz natruhe sevdaha, Vesna je uz trubače zapjevala na posve drukčiji način koji bi bilo šteta ostaviti samo na nekoliko odabranih koncertnih minuta.
Dva sata glazbene retrospektive Vesne Pisarović okrunjeno je s čak dva bisa koje je izglasalo gromoglasnih nekoliko tisuća duša. Samozatajna se Vesna na to osvrće s „ljudi, za mene je ovo previše“, vidno ganuta povratnom informacijom. Vrlo mudro za biseve odabire reprizu ranije izvođenih pjesama, kako bi publika dobila svoju dozu satisfakcije.
Veliki povratnički koncert Vesne Pisarović profesionalno je odrađen na tehničkoj razini; pjevačica glatko klizi zvučnim postajama svoje i naše prošlosti, progovara nam tekstovima što podsjećaju na jednostavnija, mirna i vedrija vremena, vremena kada nismo bili prezasićeni hiperprodukcijom i bezličnom zvučnom produkcijom kakva danas česti dovodi do manjka svježine.
No unatoč svojoj vilenjačkoj pojavnosti, nostalgičnoj ukorijenjenosti u estetiku glazbe i mode 2000-ih, izvrsnim hitovima kojima gradi preko dva sata nastupa, nakon toliko iščekivanja i pripreme, on ne izaziva trnce, ne potiče žmarce, jer koliko god ju vezali za estradni pop, Vesna Pisarović nema karizmu estradne pop pjevačice.