Gudački sekstet Berlinske filharmonije u Splitu
Dok su Zagrepčani u veljači oduševljeno klicali Berlinskoj filharmoniji, Splićani su se zadovoljili i Gudačkim sekstetom Berlinske filharmonije koji je održao koncert u Hrvatskom domu Split, dan uoči velike fešte za blagdan Sv. Dujma i Dana grada Splita.
Vidjeti i biti viti viđen na koncertu sezone
Grad bez gradonačelnika na ovom događaju imao je podršku armije raznovrsne političke garniture u prvim počasnim redovima publike. Tu je sjedio i bivši gradonačelnik Andro Krstulović Opara, a svojim je dolaskom Splićane počastila i ministrica medija i kulture Nina Obuljen Koržinek. Takva plejada izaslanstva rijetko se viđa u Gradu pod Marjanom, uglavnom na otvorenju nacionalnog festivala Splitsko ljeto.
Foto: Maja Prgomet
Ministrica je pritom pred sam koncert prisustvovala i potpisivanju ugovora o suradnji Koncertnog ureda Zadar, Dubrovačkoga simfonijskog orkestra i Koncertne dvorane Hrvatski dom Split na projektu Dalmatinski ciklus, koji će iznjedriti razmjenu gostovanja ansambala i glazbenika koji djeluju u navedenim gradovima te zajedničkim snagama kreirati glazbeni program.
Foto: Maja Prgomet
Sam spomen Berlinske filharmonije za ljubitelje kulture predstavlja događaj koji se ne propušta. Iako je kiša kupala grad tijekom cijeloga tog petka, 6. svibnja 2022., naporna tekuća oborina – zbog koje rijetko koji Splićanin napušta udobnost doma, osim ako nije nužno – nije zaustavila mnogobrojnu publiku u naumu da čuje, vidi i bude viđena na koncertu sezone. Koncertna dvorana, u parteru i na galeriji, bila je ispunjena do posljednjeg mjesta, a dio publike smjestio se i s bočnih strana na dodatno postavljenim sklopivim sjedalicama.
Proširena publika – pljesak između stavaka
Vladalo je toliko uzbuđenje i oduševljenje da je nestrpljiva publika već nakon izvedbe prvog stavka Brahmsova Prvoga gudačkog seksteta berlinske ambasadore jednog od najboljih simfonijskih orkestara na svijetu počastila gromoglasnim pljeskom. Pljesak je izostao nakon drugog stavka, ali je zato ispunio dvoranu nakon trećeg Scherza i, naravno, na samom kraju izvedbe djela i prvog dijela koncerta.
Kompleks male i nevažne države precrtava se i na kulturnu scenu. Iako Split ne trpi usporedbe s metropolom, jasan je pokušaj preslikavanja talijanske i austrijske glazbene kulturne ponude. Tako splitskim teatrom vladaju talijanske opere u kojima nerijetko glavne uloge pjevaju upravo Talijani, a svaki novogodišnji koncert pokušaj je imitacije tradicije Bečke filharmonije.
Foto: Maja Prgomet
Aleksandar Ivić – hrvatski glas Berlinske filharmonije
„Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država“, još je u antičkog Grčkoj zaključio Platon. Rijetki su se možda zapitali zašto ćemo mi teško imati razinu glazbe i izvedbe (pa i države) kakvu imaju berlinski filharmoničari, a dio tog javnog recepta podijelio je violinist Aleksandar Ivić u razgovoru s glazbenim kritičarem i novinarom Branimirom Pofukom na pozornici, pred sam nastup Gudačkog seksteta.
Foto: Maja Prgomet
Iznimno ponosni na Hrvata u redovima Berlinske filharmonije – što je do sada pošlo za rukom još jedino Franji Krežmi – publika je pažljivo slušala kako postati sinonim za izvrsnost. U Berlinskoj filharmoniji presudna je kvaliteta, pa nije Ivić jedini stranac među Nijemcima, već su Nijemci rijetkost u svom orkestru. Tako i Gudački sekstet Berlinske filharmonije čine međunarodni glazbenici impresivnih biografija; čileanski violinist Alvaro Parra, violistice Turkinja Hande Küden (u Filharmoniji je inače u redovima prvih violina, a jednakom vještinom vlada obama gudačkim instrumentima) i Španjolka Sara Ferrandez te violončelisti, Nijemac Olaf Maninger i Francuskinja Solène Kermarrec.
Međutim, nacionalnost pritom uopće nije važna, a svi novi članovi biraju se na javnim audicijama pred članovima Filharmonije. Naglasak je i na pedagoškoj transmisiji, pa u sklopu ove orkestralne institucije djeluje i Akademija Karajan. Riječ je o svojevrsnoj orkestralnoj juniorskoj reprezentaciji koju je još 1972. godine osnovao slavni dirigent berlinskih simfoničara Herbert von Karajan.
U Berlinskoj filharmoniji presudna je kvaliteta, nacionalnost pritom uopće nije važna
Mladi glazbenici tijekom dvije godine imaju mogućnost usavršavanja i orkestralnog muziciranja, a pohađala ju je čak trećina tekućih članova Berlinske filharmonije. Takvu priliku dobila je i članica seksteta Sara Ferrandez koja po razini tehničke izvedbe, muzikalnosti i komunikaciji među dionicama nije odavala svoj juniorski status. Nikakve rodbinske ni političke veze neće kumovati njihovu prihvatu u kraljevsku glazbenu obitelj, već isključivo individualna umjetnička razina, spretnost i spremnost posvećenosti višem cilju – glazbenoj umjetnosti.
Kao jedini Hrvat među članovima, Ivić je djelovao poput ambasadora Gudačkog seksteta, ali i same Berlinske filharmonije u kojoj je do sada proveo više od četvrt stoljeća. Iako se u izvedbi Gudačkog seksteta br. 1 u B-duru, op. 18 i Gudačkog seksteta br. 2 u G-duru, op. 36 Johannesa Brahmsa – koji djeluju poput simfonija u malom – doimalo da članovi ansambla dugo sviraju zajedno upravo u ovom sastavu te da s jednakom lakoćom i vještinom mogu izvesti bilo koju skladbu bilo kojeg autora, i među najboljima se pomno bira tko će i kakav repertoar izvoditi.
Foto: Maja Prgomet
Kako bi se održala visoka razina izvedbe Berlinske filharmonije, njezini članovi često nastupaju solistički te u komornim ansamblima. Dok se oslanjanje na kolegu iz redova, tehničke nesavršenosti ili mjestimične nespretnosti ponekad mogu prikriti u velikom orkestru, u kvartetu ili sekstetu, s druge strane, nema mjesta za igru skrivača. Ovisno o programu, konceptu koncerta te mjestu izvedbe oformljuju se manji, komorni sastavi pod brendom Berlinske filharmonije koje članovi sastavljaju međusobnim dogovorom.
Dug je put do promjene glazbene paradigme u Hrvatskoj
Aleksandar Ivić među najboljima okupio je zaista odlične suputnike za obilježavanje 125. obljetnice smrti Johannesa Brahmsa u Splitu. Dug je put do promjene glazbene paradigme u Hrvatskoj, koja je zasad moguća eventualno u solističkoj niši, što su dokazali pojedinci. Međutim, i oni prvo trebaju biti priznati u inozemstvu kako bi ih kod kuće dočekali s ushitom, poput Ive Pogorelića, čiji je koncert najavljen kao posljednji u drugoj sezoni splitske koncertne dvorane.
Iako ima humanitarnu misiju, prikupljanje sredstava za umjetničko usavršavanje darovitih učenika Glazbene škole Josipa Hatzea, publika će 25. lipnja opet ispuniti dvoranu zbog Pogorelića kao brenda. Do tada ostaje nada da će većina ubuduće prepoznati nešto više od samog imena.
