23
ožu
Kolumne

U dosluhu: Nova (ne)poznata baština

share

Stiščući violinu u rukama čvrsto i penjući se u vlak, mali je, ali uistinu mali Franjo Krežma napustio Osijek – njegov je otac odlučio prodati slastičarnicu i otići u Zagreb, da bi djeci omogućio glazbeno školovanje. Zasigurno se tome nadao, ali je teško mogao predvidjeti toliki uspjeh svojega genijalnog djeteta – diplomu Bečkoga konzervatorija i brojne nastupe, slavu diljem europskih gradova, i (poput filmskoga zapleta) tragičnu smrt koja je prekinula taj sjajni put u 19 godini.

Ima li Osijek neku važnu i poznatu glazbeničku osobnost?

Krežmina životna priča uistinu je dostojna ukoričenja u književnoj vrsti, a takvo je i dobila u romanu Stjepana Tomaša „Guslač od marcipana“ prema kojem je nedavno ostvarena i kazališna predstava upravo u HNK Osijek, a može se još ovih dana, nakon svečanosti i proslava nagrade Porin (kojoj je upravo Osijek domaćin) pogledati na njihovoj pozornici.

I da, moglo se odmah povezati Porin i Krežmu, jer se na pitanje – ima li Osijek neku važnu i poznatu glazbeničku osobnost, spremno moglo reći, naravno: to je Franjo Krežma, mladi genijalac rođen prije 160 godina u Osijeku, koji je na turnejama po velikim i važnim gradovima Europe (poput Pariza, Berlina, Praga, Leipziga, Rima ili Venecije te posljednjega grada Frankfurta) primao laskave kritike, pohvale i naklon tadašnjih glazbenih velikana kao što su Giuseppe Verdi ili Franz Liszt.

Franjo Krežma, mladi genijalac rođen prije 160 godina u Osijeku, koji je na turnejama po velikim i važnim gradovima Europe primao laskave kritike

Angažirali su ga za koncertnog majstora u orkestru Benjamina Bilsea, orkestru koji je kasnije, a upravo prije 140 godina postao znamenita Berlinska filharmonija – nažalost, baš nakon što je Krežma iznenada preminuo zbog komplikacija upale uha.

Novine su tada zabilježile:

„Posljednje što je naš Franjo dne 12. lipnja u svoj troškovnik zabilježio glasilo je – siromaku dao milostinju 10 pfeniga. Tko neće pako svršetak njegova lista od 10. lipnja „sada se neimate za me brinuti“ nazvati nekim proricanjem.“

Nakon što ga je otac pokopao u Frankfurtu, ipak se prikupio novac da se omogući pogreb i ukop na Mirogoju, pa se tako tri godine kasnije 15000 ljudi okupilo na glavnome Trgu da isprati mladog genijalca, a 5000 ih je došlo sve do Mirogoja gdje je pokopan baš blizu Augusta Šenoe, koji je pak iste 1881. godine preminuo, razboljevši se jer je obilazio grad nakon potresa. A Šenoa mu je pisao oduševljene kritike, baš kao i svi napisi u gradovima gdje je nastupao zovući ga Paganinijem.

Šenoa mu je pisao oduševljene kritike, baš kao i svi napisi u gradovima gdje je nastupao zovući ga Paganinijem

No, Krežma nije samo bio genijalni violinski virtuoz, iako mu je kip Vanje Radauša postavljen u Osijeku stavio violinu u ruku – Krežma je rano počeo i komponirati i to mu je čak bila želja da se posveti intenzivnije.

I da, Krežma bi mogao stići i na ovogodišnju dodjelu Porina, jer je nosač zvuka koji je donio njegove popijevke uvršten u nominacije za najbolju produkciju. Vanja Lisjak je kao producent oblikovao CD mezzosopranistice Nataše Antoniazzo i pijanistice Mije Elezović, ovoga puta rekli bismo autorski nosač zvuka Franje Krežme, koji je objavio prestižni nakladnik Naxos – Franjo Krežma – umjetničke popijevke na stihove njemačkih romantičara naslov je koji ipak ne otkriva u potpunosti o kakvu je važnome blagu i istraživačko-umjetničkom projektu riječ.

Jer, već za prvi nosač zvuka hrvatske umjetničke popijevke Antoniazzo je konzultirala akademkinju Koraljku Kos, muzikologinju koja ju je uputila u arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda, gdje se čuva i ostavština Franje Krežme.

Otkriće sjajnog štiva Lieda ponukalo je zagrebačku mezzosopranisticu da pripremi notno izdanje 25 njegovih popijevki na stihove njemačkih velikana kao što su Heine, Goethe ili Lenau, te ih je i (suvremeno) praizvela na promociji notnoga izdanja u listopadu 2020.  Znamo već da su nosač zvuka i notno izdanje poznati idealni spoj promocije baštine, vrijednosti vlastite umjetnosti u razini koja će je moći usporediti s europskim suvremenicima.

Tinejdžerska poetika mladog genija

Posebno je bilo dirljivo kada su umjetnice predstavile Krežmine popijevke, koje je on skladao u svojim tinejdžerskim godinama (od 14. do 17.) na koncertu u Osijeku u prosincu prošle godine.

Hoće li Krežma i uz zvučni signal Lisinskijeva Porina u aranžmanu Alfija Kabilja stići do slavljeničke pozornice, tek ćemo doznati, ali će do „kipića“ možda stići i Simfonijski orkestar HRT-a koji je pod ravnanjem Pavla Dešpalja snimio „Simfonijski scherzo“ Svetislava Stančića. Vrijedno izdanje rekonstrukcije koncerta hrvatskih mladih skladatelja 1916. posebna je tema, ali je posljednja skladba koju je napisao akademik Pavle Dešpalj (1934-2021) upravo povezana s Krežmom – to su „Romantične varijacije na Krežminu temu“, čiju snimku tek očekujemo, baš kao i snimku (a možda i praizvedbu?) Krežmine „Simfonije“ koju je objavio MIC KDVL prije 3 godine.

Koliko još Krežminih nota i invencija čeka nekog istraživača, priređivača, muzikologa za noviju monografiju (Fajdetićeva je objavljena 1982.), a čitajući što se u Osijeku planiralo uz 150. obljetnicu Krežmina rođenja, poželjeli bismo da se nešto i ostvarilo.

Ovako, imamo vrijedan međunarodni memorijal „Franjo Krežma“ koji bijenalno okuplja mlade gudače, ali brand Krežme u Osijeku ne postoji – još.

Porin u Osijeku

Na dodjeli Porina u Osijeku svirat će mlada violinistica Katarina Kutnar, zahvaljujući čak 5 nominacija koliko je osvojio nosač zvuka Sanjarenje koji je ostvarila s pijanisticom Katarinom Krpan. Na tom izboru sanjarskih skladbi nije uvrštena istoimena Krežmina doduše, ali će zvuk violine podsjetiti (možda) i na najslavnijeg osječkoga glazbenika, violinista Franju Krežmu.

Kraj teksta Vladimira Fajdetića uz 90. obljetnicu Krežmine smrti (1971.) donosi poetski epilog u kojem autor priziva zvuk šuštanja breza mirogojskih koje okružuju posljednja počivališta Šenoe i Krežme

„dok jesenji vjetar fijuče kroz granje bijelih breza, tih obilježja sanjarske mladosti, kao da povlači nevidljivim gudalom po žicama… šumi vjetar i granje drhti kao tremolo violina con sordino..“.

Zanimljivo je da se novinski prikaz izvedbe Dešpaljevih „Romantičnih varijacija na Krežminu temu“, odnosno kritika Branimira Pofuka dotiče upravo te slike, kad kaže:

„Ni u jednom popularnom djelu velikana 19. stoljeća nema tako prelijepe sekvence u cijelosti ostvarene tremolom gudača, kakvu je u jednoj od varijacija ‘naslikao’ skladatelj Dešpalj – poput titranja lišća u breziku na jesenjem vjetru“.

Jedan je drugi dirigent stigao iz Graza prvi put u Osijek prije 6 godina i kako mi je rekao, prvo je sreo kip Franje Krežme, a na izlasku iz grada jedan od dvoraca Pejačević – tako je Edo Mičić, koji vodi ansambl Zeitfluss specijaliziran za suvremenu glazbu, uz projekt istraživanja i snimanja zadarske glazbene baštine, bio 2018. godine u travnju ostvario koncertni program koji je povezivao gradove Graz i Osijek, povezujući glazbu Josepha Haydna, Dore Pejačević, Franje Krežme i suvremenih Krešimira Seletkovića i Austrijanca Anselma Schauflera (koji je imao napisati novo djelo na poeziju Delimira Resičkog), povezujući austrijske glazbenike i orkestar HNK iz Osijeka koncertima u Osijeku, Vukovaru i Slavonskome Brodu.

Tada je sviran Noćni čar – Reverie odnosno Krežmino sanjarenje u verziji za violinu i orkestar, a solist je bio latvijski violinist Jevgenijs Čepovekis, dok je tom prilikom bila koncertno praizvedena Seletkovićeva Sinfonietta (prije toga samo snimljena uz SO HRT-a).

Avanturisti hrvatske glazbe

Zanimljivo je kako je upravo Nikola Strmić, zadarski glazbenik i skladatelj kojeg je Mičić istraživao, srdačno primio Krežmu kada je došao sa sestrom muzicirati u njegov grad „on ih je svakamo vodio, davao je i uređivao lijepe zabave na čast Krežmi te u jednom Krežminom koncertu i sam sudjelovao (i gosp. Strmić izvrstan je violinista).“ A Edo Mičić će ponovno doći uskoro u Osijek, ali s posve suvremenim repertoarom svojeg ansambla u prilici koju ćemo posebno popratiti.

A samo ona baština koja je živa, dostupna i pregledna može nam dati pravo titranje i rezonanciju tragova naše prošlosti u bogatstvima koja crpimo primajući ih u suvremenom trenutku. Samo istraživanje koje donese izdanje notnog materijala, a potom i zvučnog može biti označeno zaokruženim, a mapiranje mogućih mjesta koja čuvaju dragocjene tragove bitno je ‘avanturistima’ hrvatske glazbe koji će u potragu za blagom biti uvijek spremni poći i ne odustajati lako.

Glazbenici, muzikolozi, producenti, medijski posrednici, instituti, arhivi, knjižnice… tavani i podrumi, zagubljene i nepoznate, važne i ključne, note i snimke – baština koja želi biti živi sudionik života glazbe.

Moglo bi Vas zanimati