Mia Dimšić: „Moram priznati da mi je nastup na Eurosongu bio jedan od smirenijih u životu“
Mia Dimšić iz današnje je perspektive glazbenica koju nije potrebno previše predstavljati. Na sceni je već dugi niz godina, iza sebe ima brojne nagrade, turneje po Hrvatskoj i svijetu, a svakom novom pjesmom dobije hrpu novih obožavatelja. Mia je i naša ovogodišnja predstavnica na Eurosongu, a iz Torina se vratila kući puna dojmova.
„To mi je bilo čarobno iskustvo“
„Pa sigurno najbolje što sam doživjela bilo je upoznati sve te druge izvođače iz drugih zemalja. To mi je bilo čarobno iskustvo. Zbog toga mi je drago što sam, prije svega, išla na sve pred-eurovizijske partyje, u London, Tel Aviv, Amsterdam i Madrid. Tamo smo bili znatno reduciraniji nego u Torinu i svi smo bili na istom mjestu. Baš smo se puno družili, razmjenjivali mišljenja, jammali i tako dalje.
U samom Torinu imam možda zamjerku na organizaciju u smislu da su nas razdvojili, smjestili po različitim hotelima, svatko je bilo na drugom kraju grada. Svi zajedno smo se vidjeli samo na partyju otvorenja koji traje dva sata. To iskustvo možda nije bilo takvo kakvo sam ja mislila“, priča Mia. Smatra da osnovna svrha Eurosonga mora biti da su svi zajedno te da na taj način dožive spoj kultura i da se možda tako izrode nekakve suradnje.
„Samo iskustvo Eurosonga je nešto što bih preporučila svakom izvođaču, bez obzira na veliku razinu stresa. Meni osobno najveća je razina stresa je bila sigurno u Zagrebu, između Dore i Eurosonga. Tu sam bila doslovno od ujutro do navečer u pogonu i već sam pred kraj osjetila mali zamor materijala te da sam malo živčana jer nisam ni svoje prijatelje i obitelj vidjela kako spada, pa to što sam neprestano na raspolaganju nekom drugom, a i to što svi imaju konstantno neko mišljenje što bih ja trebala.
A ti to jasno ništa ne možeš vidjeti dok ne prođe puno, puno vremena. Za sve je, realno, premalo vremena“, priča nam Mia. Kada je došla u Torino rekla je sebi da je napravila sve što je mogla te se više ne misli živcirati.
„To sam točno ispoštovala i bila sam jako smirena. Naučila sam da zaista mogu podnijeti tu veliku organizaciju koja je jako zanimljiva. Zanimljivo je doživjeti kada na jednom projektu rade tisuće ljudi, svakih deset metara je isplanirano i svakih dvadeset metara te netko drugi vodi dalje“, kaže pjevačica.
„Na dan samoga nastupa samu sebe sam zbunjeno pitala: ‘Dobro, jel misliš poludit već jednom?’“
„Stati na tu pozornicu je zaista bilo nešto najljepše ikada. Ima nekih zastrašujućih trenutaka, zbog kojih smatram da je važno na Eurosong doći kada imaš barem nekog iskustva u karijeri. Mislim da je to velika razina stresa, ako nikada nisi doživio barem nešto slično tom stresu. Meni je bio to, naravno, najveći zalogaj dosad, ali opet sam nekako prošla dovoljno pozornica da me nije više to moglo progutati. U smislu da ne znam zinuti od šoka kada izađem na tu binu“, istaknula je Mia.
Priznaje kako joj se knedla u grlu pojavila jutro prije samoga nastupa, kada je bio jury show. „To je bio prvi put da je bila neka publika, već to netko ocjenjuje i sve… I onda kada sam to prošla i kada sam vidjela da me uopće nije trema pojela, potpuno je nestao neki nemir. Na dan samoga nastupa samu sebe sam zbunjeno pitala: ‘Dobro, jel misliš poludit već jednom?’. Bilo mi je prenormalno da bi bilo istinito. Moram priznati da mi je to bio jedan od smirenijih nastupa u životu. Veća trema mi je bila na Dori, što samo govori o tome kakav pritisak imamo mi kod kuće. Što je, zapravo, baš žalosna činjenica“, kaže glazbenica.
Nakon što je prošla Dora, ali i sam Eurosong, Mia kaže kako joj je u sjećanju ostala činjenica da se skoro jednako treba pripremati za jedan i drugi show ako želiš napraviti nešto kvalitetno, iako je Eurosong puno veći projekt i neusporedivo je. „Od prvoga dana kada sam se prijavila na Doru, ponašala sam se kao da želim pobijediti. Jednostavno moraš ići s tim stavom, ne može drugačije. Išla sam s time da želim ići na Eurosong.
Dora mi je bila lijepo iskustvo, a da i nisam otišla u Torino, nikada ne bih požalila, jer sam puno toga naučila“, iskrena je Mia. Bila je u kontaktu i s našom prošlogodišnjom predstavnicom na Eurosongu, Albinom, no nisu se prije Torina uspjele naći.
„Navijala sam i za Konstraktu i baš bih bila voljela da je pobijedila“
„Imala sam puno planova, ali smo se čule porukama i ona mi je dala neke super tehničke savjete. Mislim da je ona baš dobro odradila taj posao te da se pokazala spremna u svemu tome“, kaže Mia. Komentirala je i kome ide njezinih dvanaest bodova na ovogodišnjem Eurosongu. „Meni je nekako Italija od početka bila najdraža, samo su mi imali dosta čudan nastup. Nisu mi bili dobri kao na Sanremu, no na kraju mi je Švedska po osobnom odabiru bila na prvom mjestu. Navijala sam i za Konstraktu i baš bih bila voljela da je pobijedila“, smatra naša predstavnica u Torinu.
Otkrila je i što joj nije najbolje ‘sjelo’. „Jedino što mi je bilo mučno jest taj tirkizni tepih. Tamo baš preko dva sata polako miliš tom stazicom i jako puno čekaš i stojiš. Inače nemam nikada problem s davanjem intervjua, ali to mi je bio problem. Nakon toga je bio party otvorenja pa se sve popravilo“, priznaje.
Ispričala je i da se nakon natjecanja najviše čula s Malikom Harrisom, predstavnikom Njemačke. „S njim sam i pričala da bi međusobno gostovali na koncertima, no to ćemo još vidjeti. U kontaktu sam i s Marom iz Portugala, s Rosom Linn iz Armenije, koja je isto super cura. Mislim da ima sjajnu budućnost ispred sebe.
Čujem se i s našim susjedima iz Srbije, Crne Gore, Makedonije. Česi su super ekipa. Sve u svemu, baš je bilo dobro“, priča pjevačica. S Konstraktom se dosta družila, a nakon samog finala joj je poslala poruku i čestitala na rezultatu.
„Ona me se baš jako dojmila i zajedno smo bile u hotelu u Torinu. Ja sam Konstraktu doživjela kao jako centriranu, posloženu i normalnu ženu koja se na sceni u sekundi transformira u svoj alter-ego koji je fascinantan. Baš ima izraženi, autentični pečat koji mi se jako sviđa te je baš topla i srdačna osoba“, kaže Mia.
Nakon eurovizijske pozornice, Mia priprema EP na engleskom, na kojem je već počela raditi. „Pjesme su mi sve spremne. To je bila moja ideja, zbog čega sam i htjela otići na Eurosong. Činilo mi se da nema bolje pozornice na svijetu za predstavljanje nečega na engleskom. To mi se ostvarilo i super mi je, ali sada treba iskoristiti sve kontakte koje sam stekla da to poguram. To je ono na čemu želim raditi, a onda već polako i neka nova pjesma na hrvatskom“, otkrila je pjevačica.
„Ja sebe stvarno vidim čak više kao autora nego pjevača, jer mislim da nikada ne bih pjevala da ne pišem“
Mia je inače i jedna od novijih članica Hrvatskog društva skladatelja te kaže kako joj je to velika čast. „Ja sebe stvarno vidim čak više kao autora nego pjevača, jer mislim da nikada ne bih pjevala da ne pišem. Ne bi mi to bilo to, ne bih imala isti poriv za stvaranjem. Velika je stvar što imam tako lijepu suradnju s našom strukovnom udrugom od samih početaka i što me imaju u vidu“, komentirala je pjevačica.
Priznaje kako je inače tip autora koji inače nema nikada nešto ‘u ladici’. „Napišem pjesmu kada mi dođe trenutak za to, nemam prethodno dvadeset spremljenih pjesama. Voljela bih u budućnosti raditi za druge, samo što sam uvijek nekako zaokupljena ovim svojim, pa mislim da će to doći u kasnijim godinama kad se malo smirim“, zaključila je.