Svečano otvorenje 62. Glazbenih večeri u Sv. Donatu
Što je to posebno u Zadru? – Glazbene večeri u sv. Donatu
Nemali broj ljetnih festivala na našoj obali, kojima je ozbiljna glazba jedan od fokusa ili isključivo programsko usmjerenje, nameće među njima zdravu kompetitivnost, težnju za prepoznatljivošću i kvalitetom. Jedan od njih poseban je, Glazbene večeri u sv. Donatu, jer se tijekom posljednjih nekoliko godina profilirao kao festival koji njeguje hrvatsku glazbu i vrlo ciljano i definirano, u samom središtu svog programa, na najistaknutijim koncertima i u visoko kvalitetnim izvedbama, predstavlja hrvatske skladatelje i njihova djela.
Osim toga, festival je to koji unatoč tome što se vremena mijenjaju, a interes publike nije lako zadržati, želi ostati u središtu života svog grada, tako da tradicionalno koncert otvaranja programira posebno atraktivno, na središnjem gradskom prostoru, Rimskom forumu pred crkvom sv. Donata, besplatno za publiku.
Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
62. izdanje festivala u programsko središte ove godine dovodi skladatelja Brunu Bjelinskog, jednog od velikana hrvatske glazbe 20. stoljeća, uz tridesetu obljetnicu skladateljeve smrti. Iako se za njegov opus nipošto ne može reći da je zanemaren, jer ga njeguju i biraju brojni domaći glazbenici, i on, kao i ostali hrvatski skladatelji, treba pomoć programskih vijeća i umjetničkih ravnatelja, da postane prepoznatljiv, te da se, umjesto po inerciji odabranih programa uobičajenih uvijek istih ili sličnih klasičnih koncertnih standarda, uz malo više truda cijele strukture – od izdavaštva pa do koncertnog podija – otkrije ono što postoji u riznici hrvatske glazbe.
Kao i ostali hrvatski skladatelji, Bjelinski treba pomoć programskih vijeća i umjetničkih ravnatelja, da postane prepoznatljiv
Bruno Bjelinski: Petar Pan
Zadarski festival sv. Donata na pravom je putu, birajući hrvatske autore tijekom nekoliko posljednjih godina za koncert otvorenja. Nakon prošlogodišnjeg otvaranja s 3. klavirskim koncertom Borisa Papandopula, u izvedbi sjajnog, nagrađivanog pijanista Lovre Marušića, uz već tradicionalno gostovanje Simfonijskog orkestra HRT-a, ove godine festival je otvoren atraktivnim djelom Brune Bjelinskog, baletom Petar Pan.
Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
Dok je Petar Pan možda i poznat zagrebačkoj publici, koja je mogla pogledati balet u koreografiji Giorgia Madie, postavljen 2016. u HNK Zagreb o pedesetoj obljetnici nastanka djela, ipak ova sjajna partitura disneyevske vedrine i vrckavosti, koja ujedno po mnogočemu i nadilazi glazbene partiture nekih od velikih američkih i internacionalnih animiranih uspješnica, zaslužuje da ju se redovito izvodi.
Ova sjajna partitura disneyevske vedrine i vrckavosti po mnogočemu i nadilazi glazbene partiture nekih od velikih američkih i internacionalnih animiranih uspješnica
Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
Na antičkome forumu u Zadru postavljena je ovaj put ne kao balet, već kao glazbeno-dramska odnosno lutkarska predstava. U združenoj izvedbi Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem skladateljeva sina, maestra Alana Bjelinskog, te glumaca Kazališta lutaka u Zadru, u režiji Roberta Boškovića, kojima su se pridružili još i plesači muškog baleta, te plesačice Glazbene škole Blagoja Berse, zadarski je Forum doživio pravi put u Nigdjezemsku.
Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
Izuzetno uspjela inscenacija, koju su s posebnim zanimanjem pratila djeca ali i odrasli, u prepunom gledalištu, poznatu je priču J. M. Barriea, o dječaku koji nije želio odrasti, pretvorila u san zaspale Wendy, jedne od protagonistica priče odnosno originalnog baleta. Njezin san doista se doimao pomalo fantazmagoričnim, uz predimenzionirane, maštovite lutke i kostime Patricija Alejandra, venezuelanskog umjetnika koji djeluje u Hrvatskoj. Radnja, prenesena nepretenciozno, vrlo čitko i tečno, čija se dječja dimenzija odražavala u sporim, zamišljenim, simpatičnim pokretima velikih lutaka, kao i razigranoj pantomimi i koreografiji Milice Cerović, kao da je izrastala iz same partiture.
Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
U sjeni pozornice kojom je dominirala galija Kapetana Kuke, postavljena pod impresivnu pozadinu zidina romaničke rotonde sv. Donata, koja je bila platno za video mapping koji je kreirao Ivan Lušičić, smjestio se Simfonijski orkestar HRT-a. Stvarajući u tom trenutku dinamičnu zvučnu kulisu prepunu ritma, melodija, živopisnih kontrasta, čudesnih boja udaraljki i drugih orkestralnih grupa i sola, korištenih vrlo karakteristično, koje su živo bujale pod lutkarskom pozornicom, činilo je cijeli spektakl još impresivnijim.
Bila publika toga svjesna ili ne, upravo je živi glazbeni organizam orkestra, pod angažiranim, agilnim i osjetljivim vodstvom Alana Bjelinskog, koji je do u detalje uigrano i spremno, pod vedrim nebom oživljavao u glazbenim gestama likove i događaje Petra Pana, ono što je cijelu predstavu učinilo tako snažnom i dojmljivom. Glazba Brune Bjelinskog pokazala se u svoj svojoj živosti, direktnosti, svježini i maštovitosti, koja majstorskim korištenjem glazbenih gesti prenosi bajkovitu radnju s gusarima, izgubljenim dječacima, fantazijom letenja, čarobnim bićima poput Zvončice ili zastrašujućeg Kapetana Kuke.
Živi glazbeni organizam orkestra ono je što je cijelu predstavu učinilo tako snažnom i dojmljivom
Bjelinski je bio majstor dječje glazbe, u čemu je briljirao kao malo koji hrvatski skladatelj. Iako je u svom radu zazirao od atonalnih, eksperimentalnih avangardnih stilova i tehnika, koristeći se jezikom razumljivim, ukorijenjenim u tradiciji, Bjelinskijeva glazba itekako odiše 20. stoljećem i internacionalnim ozračjem, koje je bilo u skladu s malo širim poimanjem suvremene glazbe i suvremenih glazbenih tokova od tvrde avangarde, koja je desetljećima dominirala hrvatskom glazbom. Bjelinskijev balet našoj je djeci nažalost manje poznat od primjerice Prokofjevljeve glazbene bajke Peća i vuk, ali ne postoji razlog zbog kojega se to ne bi ispravilo.
Simfonijski orkestar HRT-a / Foto: Glazbene večeri u sv. Donatu
Mjesto u udžbenicima kao i na pozornicama zaslužuju ne samo Petar Pan, nego i balet Mačak u čizmama, opera Pčelica Maja, kao i niz drugih skladbi namijenjenih djeci iz velikog i raznolikog opusa Brune Bjelinskog. Festival će Bruni Bjelinskom posvetiti i završni koncert, 1. kolovoza u Svečanoj dvorani Sveučilišta. Još jedna hvale vrijedna inicijativa Glazbenih večeri u sv. Donatu angažman je lokalnih, zadarskih glazbenika, koji će na ovom koncertu izvoditi njegova djela.
Hrvatska glazba i promišljena gostovanja
Hrvatska glazba zaživjet će i na koncertu Kvarteta Papandopulo, jednog od najistaknutijih hrvatskih komornih ansambala, na kojemu će u obradama za kvartet saksofona, zazvučati glazba zadarskog skladatelja Nikole Strmića, kao i djela hrvatskih skladatelja i skladateljica Tomislava Uhlika, Mirele Ivičević, Tihomira Ranogajca, Davora Bobića i Petra Obradovića.
I ove godine na festivalu nastupa Zadarski komorni orkestar sa simfonijskim programom Sibeliusa i Brahmsa, pod ravnanjem jednog od najistaknutijih zadarskih glazbenika s internacionalnom karijerom, maestra Ivana Repušića, s već dugogodišnjim zadarskim gostom, violinistom Romanom Simovićem, koncertnim majstorom Londonskog simfonijskog orkestra. Ovi koncerti protutežu će pronaći u programima rane glazbe, koja se održala kao jedna od glavnih niti vodilja od samih početaka festivala usko vezanog uz ambijent tisućljetnih zidina zadarskih crkava.
Dva recitala s Bachovim partitama i sonatama za solo violinu održat će violinist Marco Graziani, a pod programskim vodstvom muzikologinje i specijalistice za izvedbu glazbe srednjeg vijeka, Katarine Livljanić, i ove godine poseban dio programa prikazat će dio raznolikog spektra ranoglazbene izvedbene prakse u suvemenosti.
Objedinjeni u ciklusu nazvanom Suvremenost rane glazbe, među izvođačima će biti lutnjist Bor Zuljan, ansambl za ranu glazbu La boz galana, te tenor i instrumentalist Francisco Mañalich, dok će u crkvi sv. Donata premijerno biti prikazana Hekuba, glazbeno-scensko djelo na tekstove Marina Držića i njegova venecijanskog suvremenika Lodovica Dolcea, uz rekonstrukciju glazbe dubrovačkih i venecijanskih izvora 16. stoljeća, u izvedbi ansambala Dialogos i Kantaduri, pod glazbenim vodstvom Katarine Livljanić, u režiji Sande Hržić.
Iako smanjenog obima u odnosu na prošlu godinu, zbog znatno smanjenih financijskih sredstava s kojima ove godine festival raspolaže, program festivala vođen je i ove godine hvale vrijedim idejama, ne samo u želji za kvalitetom u pojedinačnim programa, već i s višim aspiracijama u brizi za hrvatsku glazbu, što se može prepoznati kao trajna vrijednost ovoga festivala i za što se nadamo da će se održati u njegovim narednim izdanjima.
Program festivala vođen je i ove godine hvale vrijedim idejama, ne samo u želji za kvalitetom u pojedinačnim programa, već i s višim aspiracijama u brizi za hrvatsku glazbu
