„Gušti“ su na Griču - Simon Trpčeski u Zagrebu
Više od devedeset minuta vrhunske klasike u izvedbi izvanserijskog pijanista na neodoljivom instrumentu, koncizan je opis koncerta koji se 11. srpnja u Galeriji Klovićevih dvora. Bio je to koncert Simona Trpčeskog u samom srcu ovogodišnjeg glazbenog festivala Večeri na Griču, čija pak organizacija i odabir programa zaslužuje svaku pohvalu.
Foto: Večeri na Griču
Simon Trpčeski upoznao je Zagreb prije točno deset godina, nastupivši u Lisinskom sa Zagrebačkom filharmonijom pod ravnanjem Ivana Repušića. Kako je riječ o makedonskom pijanistu koji se svojom izvanrednom vještinom interpretacije vinuo do samog vrha svjetskog pijanizma, možda i nije potrebno naglasiti kako je njegov koncert u jednom dahu rasprodao Veliku dvoranu Lisinski. Već je sljedeće godine ponovno gostovao u Zagrebu, tom prilikom u pratnji Beogradske filharmonije.
Prošlo je zatim gotovo šest godina da je napokon najavljen još jedan njegov koncert u Lisinskom, no uslijed početka nesretne pandemije, koncert je bio otkazan. „Koncert sa Zagrebačkom filharmonijom bio mi je prvi otkazani koncert zbog COVID-a“ – istaknuo je ovom prilikom Trpčeski. No, za prolivenim mlijekom ne treba žaliti jer su organizatori koncertnog života u Zagrebu već ove godine upotpunili nedostatak Trpčeskog s čak dva koncerta, od kojih je jedan solistički recital održan u Zagrebu.
Foto: Večeri na Griču
U središtu pozornosti, bez suvišnih lica u pozadini, Trpčeski je svojom gotovo nadnaravnom vještinom osvajao publiku i susprezao joj dah, ustrajući na tihoj, komprimiranoj i nenametljivoj interpretaciji djela E. Griega, W. A. Mozarta, L. Beethovena i S. Prokofjeva. Osvajao je pritom i koncertni klavir tvrtke Fazioli koji je za ovu priliku svečano dopremljen u Zagreb kako bi premijerno predstavio glazbalo iz te talijanske radionice. Kako bi naglasio i donekle opravdao prezentaciju tog glazbala, predstavio ga je na početku sinoćnjeg koncerta pijanist Danijel Gašparović, naoružan znanjem i iskustvom stečenim kao vlasnik vrijedne obiteljske zbirke povijesnih klavira.
Trpčeski je svojom gotovo nadnaravnom vještinom osvajao publiku i susprezao joj dah, ustrajući na tihoj, komprimiranoj i nenametljivoj interpretaciji
Pozdravivši makedonsko veleposlanstvo i KIC Sjeverne Makedonije, koji su potpomogli realizaciju sinoćnjeg koncerta, Gašparović je naglasio kako je na pozornici instrument talijanske tvornice, vršnjakinje festivala Večeri na Griču, koja je započela svoj posao s ciljem izgradnje glazbala „čiji će zvuk slijediti tehnološki napredak, čiji će materijali biti apsolutno vrhunski i čiji će zvuk slijediti tradiciju bel canta. Pred nama je klavir moćnog i sonornog zvuka, istovremeno pijevan, liričan i intiman.“ Konačno, ustvrdio je kako je ključna riječ za instrumente iz tvornice Fazioli autentičnost – što sugerira neponovljivost njihova zvuka.
I zaista, zvučno izoliranim prostorom Galerije Klovićevih dvora sinoć se razlijegao teško opisivi zvuk čija finoća, cjelovitost, punoća, intimnost i gotovo ugodna introvertnost ne pati za briljantnošću reskog zvuka standardnih koncertnih klavira. Teško je bilo razlučiti koja je tajna tog toplog, jedva čujnog pianissima u stavku Air iz Griegove Suite Iz Holbergova vremena – tehnika Trpčeskog ili samog instrumenta. Svakako je njihov spoj dao takav rezultat da je publika na trenutke prestala disati kako ne bi uznemirila zvučnu maglicu.
Trpčeski se pak igrao indirektnim iznošenjem glazbenih tema i motiva, uživajući u intimnosti instrumenta, izlažući teme kao da su u drugom planu, kao da se nalaze negdje u daljini i nisu namijenjene slušateljima i publici, već se proživljavaju same u sebi. Slično je postupio i kod Beethovenovih Varijacija na Ruski ples i Mozartovih Varijacija na Come un agnello, KV 460. Direktan zvuk i odašiljanje glazbe iz klavira k publici učinjeno je tek u Prokofjevoj Sedmoj sonati, op. 83. Tu je pak sonatu jednostavno osvojio, pletući prstima nevjerojatnom brzinom i spretnošću, no prije svega, jasnom idejom interpretacije.
Neobičan, no izuzetno primamljiv odabir večernjeg programa predstavio je Simona Trpčeskog kao glazbenika izvanredne osebujnosti i smisla za interpretaciju
Neobičan, no izuzetno primamljiv odabir večernjeg programa predstavio je Simona Trpčeskog kao glazbenika izvanredne osebujnosti i smisla za interpretaciju. Svaka je odsvirana nota duboko promišljena i ispunjava svoju svrhu. Putujući kroz opuse različitih skladatelja, dojmilo se kao da je pijanist sa svakim od njih imao priliku satima diskutirati o djelu i izvedbi istog. Stoga je sasvim zasluženo uživao u dugom, glasnom pljesku i ovacijama koje su od njega izmamile čak četiri glazbena dodatka!
Foto: Večeri na Griču
Prvi je od njih posvetio Josipu Nalisu, voditelju festivala Večeri na Griču, s kojim, kako kaže, ima lijepu komunikaciju s dozom zdravog humora, zbog čega je i odabrao Humoresku R. Ščedrina. Drugi je pak posvetio svojoj dragoj prijateljici Katarini Krpan, odabirući Valcer S. Prokofjeva. Trećim je predstavio jedan dio svog projekta Makedonissimo s aranžmanima makedonskog folklora, a četvrtim je usrećio skladatelja Roberta Stingla koji ga je „počastio ovom lepom muzikom“ i čiji je glazbeni dojam Impresija u C-duru taj makedonski pijanist pročitao noć prije, a izveo ga već sutradan –„Pošto sam ja, eto, spontan čovjek“ – zaključivši u šali jednu sjajnu glazbenu večer na Griču.
Za one koji su propustili ovaj koncert, prilika da čuju Simona Trpčeskog nudi se već u listopadu ove godine kada će, uz Kraljevski filharmonijski orkestar, otvoriti ciklus Lisinski subotom.
