Pocket Palma: "Uvijek nam je bilo neugodno reći da mi imamo svoje obožavatelje"

Drugi je petak listopada. Čak se ni kiši ne da odlučiti hoće li ili neće. Pedaliram ususret vjetru prema Maksimiru i sjećam se da je slično vrijeme bilo i prije šest godina kada su pak u Karlovac na kavu stigli sramežljivi Anja i Luka – klinci iza mračnog pop dua Side Project. Otkako smo pili prve karlovačke kave do danas, mračna kukuljica graveyard popa iznjedrila je neonsko tropsku pocket palmu – synthwave projekt koji će ovaj postranični ostaviti po strani.

Tjedan prije razgovora objavili su Atome – svoje drugo dijete koje je bilo u samoizolaciji do ove jeseni. S pocket palmom nema rezerve ni rukavica, a ni pretencioznih razgovora: ulazim u studio u Petrovoj koji je upravo onakav kakav biste u njihovom neonskom svemiru zamislili. Čisto, uredno, zlaćano i baršunasto. Ravno s posla i s bicikla s drugog kraja grada, jedem svoje pecivo i sjedam na plišani ružičasti kauč na koji Anja ponosno upućuje te odmah palim snimalicu jer nema potrebe za formalnostima i mehaničkim ispitivanjima. To dvojcu odgovara. Nismo na obavještajnom razgovoru: družimo se nakon dugo vremena i neformalno pričamo o recenzijama Atoma. „Pocketići“ – kako ih obožavatelji zovu od milja – ne pate od kritike i kritičara, misleći samo na stvaranje i fanove o kojima Anja kaže da joj je i dalje čudno to izreći. Ono što je zanimljivo jest da kažu da ih neki negativno doživljavaju do mjere da o bendu pišu pod pseudonimima, što im je „urnebesno i zabavno“.

pocket palma Foto: Benjamin Strike

Zdrav pristup prema tuđem mišljenju, posebice kada potpisuješ svaki dio svog glazbenog djela, kao što to Anja i Luka čine od samog početka, pa tako i s Atomima koji su s objavom čekali zbog pandemijskog predaha: „Album je bio zapravo gotov prošlog ljeta. „More“ i „Ovo je kraj“ nastali su krajem godine, ali u principu je sve bilo već dotad gotovo. Čekali smo malo dulje najviše zbog koncerata. Sve se pokrenulo pa makar i s Covid-potvrdama, tako da je bio pravi tajming” govori Anja. Luki je to dalo odmaka i prostora da radi na snimljenom zvuku: „Ja sam zato imao vremena da se pozabavim miksevima.“

Čuvanje gotovog djela spremnog za dijeljenje sa svijetom na neodređeno vrijeme je ozbiljan test strpljenja, ali Anja gleda na čekanje kao konstruktivan period jer „pjesme nisu bile umiksane i mislim da su u folderu u kojem su bile zvučale kritično. U tom smo periodu stalno slušali i smišljali spotove.“ Luka potiho nadodaje da nisu „imali osjećaj gotovog albuma. Iako smo neke pjesme snimili nakon tjedan dana, neke smo nakon par mjeseci izbacivali jer nisu bile prihvatljive. Na primjer, prva pjesma na albumu je miks čak dvije pjesme koje smo odlučili izbaciti s albuma.“ – „Da,“- prisjeća se Anja – „imali smo instrumental koji si ti radio sa zajedničkim tekstom i druga s instrumentalom i tekstom koje sam ja radila. Pjesme nisu bile loše, ali nisu bile prihvatljive i onda je Luka napravio novi instrumental i ispalo je super. Bilo je takvih situacija…“

„Mi snimimo pjesmu čim smislimo sve vokale i to bude uglavnom isti dan kad napišemo tekstove.“

Zanimalo me je li pandemijska pauza od javnog nastupanja i djelovanja pogodovala upravo tome da puste glazbu na mariniranje, da bi se s odmakom ispolirale u produkciji i masteringu: „Mi snimimo pjesmu čim smislimo sve vokale i to bude uglavnom isti dan kad napišemo tekstove. I to bude kao demo…“, kaže Luka, dok Anja dobacuje kroz smijeh: „ …koji samo ostane u konačnoj pjesmi!“ –„Samo smo za jednu pjesmu nanovo snimali vokale“, sramežljivo priznaje Luka i dalje preskroman spoznati vještinu svoga rada. „Zapravo smo ga snimili samo zato što sam zagubila prve vokale. Nedavno su ovdje bili Fantom i Tam i tražili da im pustimo neki demo i kažem im da to ne postoji. Evo albuma. Na primjer, „Zauvijek“ je nastala tako da je Luka išao veterinaru sa svojom Brezom [Lukin pas, op.a.]. Ja sam istovremeno napravila instrumental, on je napisao dio teksta kad se vratio, pa ja na to svoj dio i doslovce smo do četiri popodne tog dana imali snimljene vokale pjesme.”

Luka se vraća na proces snimanja pjesama ovog principa „kad tako snimimo pjesmu, onda se vraćamo za par mjeseci istoj i poliramo što ne valja.“ Naravno, bend potvrđuje sve klišeje usporedbi sa starim bračnim parovima! „Tako funkcioniramo i stvarno ide. Skoro deset godina zajedno radimo. Najbolji smo prijatelji i bilo je situacija, svađa, ali kako je krenula korona, svakodnevno smo se viđali i bavili samo glazbom. Kod Luke bih bila svaki dan od sedam ujutro do tri popodne. Imamo svoje radno vrijeme! Otkako svakodnevno radimo zajedno, uopće se ne svađamo (smijeh kroz topli pogled jedno drugom). Ne kužim baš ni kako si ne idemo na živce!“

„Luka drukčije stvari radi, ali kad zajedno radiš toliko dugo, onda glazba zvuči ujednačeno.“

Kemija i simbioza Luke i Anje glavni su sastojak njihove sinergije i komplementarnosti glazbenih projekata, no klišeji u autorstvu i radu moraju postojati, pogotovo kod rada u paru, ali i za to si vrlo dostojanstveno čuvaju leđa: „Sigurno ima, ali mi sada neće pasti napamet“, kaže Anja. „Ma toga ima kod oboje, ali već smo se navikli. Vjerojatno u tekstovima. Možda kad bi se netko zadubio u naš rad, mogao bi primijetiti razlike i uobičajene postupke. Ja sam sklona prijelazima na bubnjevima i stavljanju melodija na sintiću. Jako se čuje moje layeranje. Luka drukčije stvari radi, ali kad zajedno radiš toliko dugo, onda glazba zvuči ujednačeno.“

Anja Papa Foto: Benjamin Strike

Dvojac sam upoznao kao Side Project – elektronički pop bend s vrlo slikovitom i upečatljivom etiketom graveyard popa koju su im prišili prvi obožavatelji; njihovi prijatelji. Side Project je u odnosu na pocket palmu analogija Pjesmama nevinosti i Pjesmama iskustva Williama Blakea. Pitao sam ih nedostaje li im Side Project? –„Malo smo se opustili i iskalili u tom smjeru na albumu Bekke. Taj smo si projekt iskoristili za povratak takvoj elektronici. Zabavno nam je to“, kaže Luka.

„Da, odlično je jer je synthwave vrlo širok pojam i puno je vrsta u tom loncu pa tako i mračnijeg i agresivnijeg synthwavea. Zato i planiramo pomalo vratiti taj mračnij zvuk jer nam se to radi. Tako da bismo mogli malo povezati pocket palmu i Side Project.“

„Nemam afinitete biti vani jer mi je dosta dobro biti ovdje i ovdje graditi karijeru.“

Ranije sam, razmišljajući o razgovoru, u notesu zapisao sebi: „Pitaj ih bi li ikad napravili dvostruki album pocket palme i Side Projecta, kao back-to-back izdanje?“ „Vidiš, to bi bilo interesantno“, razmišlja Anja, dok je Luka u smjeru razvijanja „ideje da neke pjesme Side Projecta prevedemo na hrvatski. Ali i da možda prevedemo i Atome na engleski.“ Ideja pocket palme na engleskom logično poteže pitanje stranih angažmana i projekata, pa makar i turneja, no Anja zapravo uživa u trenutnoj situaciji doma: „Nemam takve afinitete, jer mi je dosta dobro biti ovdje i ovdje graditi karijeru. Nemam potrebu biti vani.“ –„Iako ne bi bilo loše malo pustiti pjesme na engleskom na streaminge“, razmišlja Luka.

Od početka djelovanja pocket palmu predstavlja Aquarius Records, pri čemu je uvijek zanimljivo čuti priče izvođača i izdavača kao para koji je ili u romansi ili u vječnoj prepirci. „Pocketići“ o svom izdavaču govore kao sretno dijete dobronamjernog roditelja. –„Aquarius nam jako pomaže kao kultno ime. Dobrim dijelom smo se probili jer smo to mi i sami smo za to zaslužni, ali olakšavaju nam brigu oko mnogih stvari kao sama izrada albuma, odnose s javnošću. Jedina stvar koju su ikad zahtijevali jest da su na naslovnici prvog albuma zahtijevali i ime albuma i ime benda. Nama se to nikako nije svidjelo pa smo ga nazvali pocket palma…“ –„Fakat se možemo baviti samo glazbom, što je upravo ono što želimo“, uvjerljivo zaključuje Luka.

Kada se radi o vlastitu radu, pocket palma nadilazi domenu skladanja i produkcije pa se određuje i smjer svoje estetike, od vizualnog smjera videospotova, do dizajnerske odluke o naslovnom motivu albuma. Naslovnicu Atoma izvučenu iz muzeja mašte o prošlosti dizajnirao je tenor Luka. „Ma lud čovjek! Pa on ti montira naše spotove! Što se kreativnog dijela tiče, tu smo slobodni i radimo ga sami, a Aquarius nema prste u tome. Zapravo nam je zabavno s njima raditi jer se brinu o tehnikalijama o kojima mi onda ne moramo. Potpisali smo izdavanje dva albuma i sad rokamo“, kaže Anja.

„Želimo raditi s puno ljudi s kojima smo se zbližili u glazbi.“

Naravno, pomislio sam da kreativci već rade na trećem albumu. –„Ja sam počela malo raditi, ali pitaj Boga gdje će to završiti… Sad ćemo se malo fokusirati na promociju Atoma pa onda na promotivni koncert početkom iduće godine. Imamo malo grandioznije planove, ali tko zna kako će se to odviti. Ono što znamo jest da želimo raditi s puno ljudi s kojima smo se zbližili u glazbi.“

Bend pritom aludira na produkciju i remikseve koje rade hrvatskim glazbenicima, od Ide Prester, Borisa Štoka do Bekke i ukazuju na pozitivnu dinamiku u hrvatskoj glazbenoj produkciji. Zreliji ili pak još neafirmirani izvođači prepoznaju zvuk, ali i vještinu mlađih generacija koji pronose svježinu i trendove u zvuku. „Radili smo puno s Idom [Prester, op.a.], Bekki producirali album, zatim s Tam i Fantomom. Jako se zabavljamo raditi s drugima“ – kaže Anja te primjećuje i smjenu generacija u glazbi „ne samo ovdje nego i u regiji. Javljaju se novi potencijali, zbog čega je to jako lijepo promatrati. I sami smo na sceni šest-sedam godina, a bendovi poput nas bili su vrlo underground. Napokon je to sada sve isplivalo.“

Luka Vidović Foto: Benjamin Strike

Kada su počinjali, Luka i Anja su sami stvarali sve slojeve i razine glazbe, od skladanja do produkcije i plasiranja u javnost. Scena je kao organizam u vječnoj transformaciji, no i dalje je malo potpunog autorstva.

„Rijetko nailazimo na mlađe producente. To se javilo kao problem kada smo tražili producente mlađe generacije za remiksiranje naših pjesama i doslovce nismo znali kome poslati pjesme. Ipak, oni polagano isplivavaju. Nadam se da zbog nas i drugih sličnih izvođača vide da se to može, da požele biti dio scene i baviti se glazbenom produkcijom.“

„Ljudi nakon nastupa otvoreno dijele životne priče i kažu da smo im promijenili život. Čekaj. Mi?

Pripadnici Generacije Z – rođeni sredinom devedesetih – dvoje sugovornika jesu stasali u eri društvenih mreža i primata mobilne tehnologije, ali debitirali su na sceni neposredno prije popularizacije streaming servisa. Upravo zato mogu osjetiti razliku u demografiji publike, ali i radikalno brzim promjenama distribucije i konzumacije glazbe. –„Smiješno je sjetiti se kako smo kao Side Project imali promotivni koncert u Malom pogonu Tvornice kulture i svako lice pred tobom bilo je lice prijatelja ili roditelja. Onda ti se dogodi koncert u Velikom pogonu kao pocket palma i više ne možeš naći poznato lice. Možda se tu najviše osjetila promjena u publici.“ Anja će na upit o publici reći da im je  „publika super. Fanovi su jako dragi i smiješni. Neprestano komuniciramo zajedno na društvenim mrežama i nevjerojatno su zabavni. Kad vide kakav logo ili simbol palme, odmah nam šalju slike. Nakon koncerata simpatično dolaze na fotografiranje. To je zbilja kul. U svakom slučaju sada kao pocket palma i malo stariji osjećamo određenu dozu poštovanja u odnosu na ranije [kad smo bili Side Project, op.a.] jer smo malo veći bend. Međutim, uvijek mi je bilo bed i neugodno reći da imamo fanove. Nije mi ego toliko velik da to kažem. Ali sada stvarno znamo imati taj osjećaj jer ljudi redovito prilaze nakon koncerata i osjećaj je intenzivan. Najdraži mi je nastup tako bio na festivalu u Novom Sadu gdje je bilo strava. Nevjerojatna izmjena energije zbog koje ti onda ljudi nakon nastupa otvoreno dijele životne priče i kažu da smo im promijenili život. Čekaj. Mi? Kad vidim da nas čekaju u redu za fotku i pomislim si kako nismo tako veliki da bi to netko radio. Nama je bitno samo uživati i dobro ‘vajbati’ s ljudima. Obožavatelji nekad budu uplašeni prići i popričati s nama, što je meni jako čudno jer smo najblesaviji ljudi na svijetu.“ –„A za razliku od novinara postavljaju najbolja pitanja.“ „Sa svima se želimo družiti i zezati. Mislim da se hrpa ljudi povezala s nama jer nema barijere. Vide nas na mrežama, upoznaju nas i vide kakvi smo.“ –„Jer smo ljudi“ – potiho dodaje Luka.

Iako je nezahvalno ljude pitati direktno, nisam mogao preskočiti pitati što smatraju svojim faktorom X, faktorom zbog kojeg ih publika prati? Anja na tren zamišljeno i skromno nastavlja: „Mislim da kod nas ima jako malo popa i elektronike pa je ljudima to kul. Weeknd je postao mainstream i ljudima ušao u uho pa je to pomoglo da se zakače. Ali najviše se povežu kad vide kakvi smo osobno, kakvi smo na storijima, po društvenim mrežama…“

U intervalu između prva dva albuma pocket palme javila se logična potreba da koncerte ojačaju živom gitarom za kojom se našao treći član sadašnjeg trokuta – Bruno Žabek. Kuštravi mladi gitarist kao da je izvučen iz estetike osamdesetih koju bend priziva i s lakoćom zaokružuje bend, što na pozornici, što pred kamerama: „S Brunekom je jako jednostavna, a komplicirana situacija. I mi njega gledamo i on se sam vidi kao član benda, iako nikad nismo sjeli i popričali o tome da je službeni član. Doslovce smo prije nekoliko dana to izrekli čovjeku, na što je on nama mrtav-hladan rekao: „Pa kako to misliš? Pa znam.“ (smije se Anja). Luka se prisjeća zajedničkih početaka s Brunom kada su ga doveli u bend da „svira uživo da nam ne bude neugodno na pozornici (smijeh), a evo na drugom albumu je autor barem dionica gitare na svakoj pjesmi.“ –„Najbitnije je da smo na istoj valnoj duljini i možemo se družiti i raditi zajedno. Odlično funkcioniramo kao tim, što se vidi i na pozornici i izvan nje. On je član benda jer nije samo izvođač, nego i autor gitarskih dionica svih naših pjesama“ – afirmativno govori pjevačica. A hoće li biti povratka prvom djetetu, Side Projectu? –„Bit će i tu jer će nam trebati gitare za Side Project. Sad smo u tom gitarskom elementu“, zaključuje pjevač.

Razgovor završavamo prije vremena za večeru i nazdravljamo Colom bez kalorija o kojoj smo svi očigledno ovisni i slikamo se u studiju iza mikrofona, gdje je Luka sakrio još tri boce i izaziva čak i Anjino čuđenje. Neonska lampa u obliku palme stoji za radnom pločom gdje dvojac radi skice nadolazećeg projekta kojim će počastiti sadašnju, ali i novu publiku, no tek nakon što nas temeljito upoznaju s Atomima…