Zvonimir Dusper Dus: Hrvatski glazbenik koji je oduševio Glastonbury

Jedan od naših najpoznatijih producenata Zvonimir Dusper Dus i Tina Vukov nedavno su predstavili skladbu kojom namjeravaju osvojiti svjetsko tržište

Dus i Tina Vukov

Zvonimir Dusper Dus i Tina Vukov nedavno su objavili pjesmu “Dream Of Tomorrow” čija se retro priča naslanja na Tinin aktualni album Što me čini sretnom, na kojem je obradila neke od najpoznatijih domaćih evergreena.

„Pjesma je nastala još prije deset godina, a trebala je biti dio jednoga mog projekta koji nije ugledao svjetlo dana. Imam cijeli katalog pjesama u jazzy, swing i bossanova stilu. Kad sam bio mlađi, radio sam puno više pjesama u jazzy stilu, a samo neke su objavljene. Recimo, jedna od takvih pjesama je “Ti, ja i muzika” s Kristijanom Beluhanom.

Međutim, ideja da ću raditi s bendom se raspala, a ova je pjesma je ostala. Kako sam s Tinom surađivao na nekoliko projekata, znao sam da ima točno taj tip glasa. Ona je snimila info vokal još prije četiri godine, taj demo stajao do početka pandemije. Tada sam naletio ponovno na tu pjesmu, malo je doradio u produkciji, i za nju smo i snimili spot.

Moram zahvaliti Tini, jer ne znam bih li se uhvatio toga da ona nije inzistirala jer joj je trebala pjesma za ljeto“, ispričao nam je Dus i dodao kako ima dosta kontakata u inozemstvu, pa se nada da bi njome mogle doći i na inozemne top liste.

„Znam puno ljudi u glazbenom svijetu, a dugo im nisam imao ponuditi što svoje. Ne zanosim se svjetskom slavom, no znam da je ova pjesma dobra unutar žanra electro swinga, jer ima twist. Uvijek je dobru u svakom žanru imati odmak, pa tako i ova pjesma ima u sebi dio između versa i refrena koji je malo 80’s, pa bi mogla proći kod ljudi koji to vole.

Dobio sam inpute kako je electro swing jako popularan na istoku Azije. Možda baš tamo uspijemo“, nada se Dus kojem je upravo peak karijere Azija. Naime, Dusper je skladao glazbu za otvaranje i zatvaranje Azijskih igara na pijesku u Omanu 2010. godine, što je u direktnom prijenosu gledalo više od 300 milijuna gledatelja na ESPN-u.

Premda je dosad u karijeri napisao i producirao nekoliko stotina pjesama, Dus je samouk. Nikad nije išao u glazbenu školu, no uvijek je imao talent za glazbu.

„Oba roditelja su mi glazbeno talentirana. Mama ima super sluh, no nikad nije pjevala, a tata je imao pjevačku karijeru. Čak se i mislio time baviti, pa smo doma uvijek imali instrumente. Odmah sam u osnovnoj školi počeo sam svirati po klaviru i raditi svoje pjesme. Nisam nikad bio tip da skidam tuđe pjesme. Tada su počeli i prvi bendovi, međutim, u trećem srednje se brzo dogodio preokret jer su se spojila dva moja svijeta – kompjuteri i glazba.

Došao je MIDI standard i zajedno s njim svi uređaji koji su bili kompjuteri i koji su mogli snimati aranžmane i ritam. Budući da sam išao u MIOC i to me jako zanimalo, bilo mi je prirodno koristiti te aparate, za razliku od glazbenika i vlasnika studija koji nisu znali što bi s njima. Sve se to događalo sredinom osamdesetih godina. Bilo je bendova kod nas koji su svirali na takvim mašinama, no to nije bila standardna studijska oprema, nego instrument za ritam mašine.

Dogodilo se da su vlasnici studija pokupovali hrpu opreme na kojoj nisu znali što sve mogu raditi. Vrlo brzo sam postao ‘mali za gadgete’, pa su me svi zvali kada im je trebalo nešto spojiti“, priča Dusper. Vrlo brzo je počeo raditi u Monitor Audio studiju u kojem je snimalo puno zanimljivih glazbenika, između ostalih i ET.

Dus

„Nakon škole bih visio u studiju, a vlasnik Alan me odmah zaposlio i tako je počela moja profesionalna karijera. Kako sam znao svirati klavijature i gitaru, krenuo sam i kao aranžer. Bend bi mi donio demo, a dio se snimao u kompjuter, pa bih to ja radio. Bilo je komplicirano snimati živi bubanj jer si trebao imati puno mikrofona.

Stoga je moj posao bio i isprogramirati bubanj. To je bilo posebno zanimljivo kada se radilo o heavy metalu. Tamo sam kao tonac i programer upoznao dečke iz Boe koji su kod nas snimali ploču. Njihov klavijaturist nije mogao svirati, pa sam s devetnaest godina upao u Bou gdje sam se upoznao i s Ilanom Kabiljom i Vannom te Franciskom, s kojom i danas radim“, kaže Dusper.

Mladom glazbeniku tada se dogodila nevjerojatna stvar budući da je s Boom nastupao na Dinamovom stadionu pred šezdeset tisuća ljudi, kad su bili predgrupa Davidu Bowieju.

„To me obilježilo za cijeli život, jer kada tako mlad uletiš u takvu situaciju teško ti je i pomisliti da nisi pogodio životni put. Treba uzeti u obzir da sam tada bio puno bolji u kompjutorima nego u glazbi, no ipak me glazba odvela, a pogotovo taj koncert na stadionu. Upisao sam ETF, no nisam nikad završio fakultet“, ističe Dus.

Ubrzo je pokrenuo i bend Funny Hill u kojem je pjevala Ivana Plechinger, a najpoznatiji su bili po provokativnom spotu “Ja te hoću u sebi”. Radili su i s Dinom Dvornikom, Alkom Vuicom i drugim poznatim glazbenicima. Funny Hill se raspao nakon uspješne karijere, a Dus je završio u progresivnoj glazbi.

„Nisam nikad bio sretan činjenicom da bih se bavio samo pop glazbom, uvijek sam volio eksperimentirati. Kada je negdje 1994. godine kod nas došao rave, to me impresioniralo jer je potpuno spajalo glazbu i kompjutere, ali i malo tu jednu depersonaliziranu notu. Ja nikad nisam bio tip kojem je bilo važno da bude frontmen, da se pokaže.

Odjednom se pojavila glazba gdje smo svi skupa. Sad je i to drukčije, pa su i DJ-i poput rock zvijezda. No, tada mi se to sviđalo pa sam brzo počeo raditi svoju glazbu i dan danas imam neobjavljen ‘artist techno’ album. Vjerojatno ću ga nekad i objaviti. Paralelno sam radio i za estradu i kazalište, između ostalog i za Ivanu Banfić I.Bee. Njoj i njezinoj ekipi sam složio prvi ozbiljniji studio za elektroničku glazbu, što mi je bilo super, jer sam dobio svoje igralište u kojem mogu eksperimentirati. U tom je studiju nastala Ilanova “Kad nema ljubavi”, koja je i danas hit po klubovima.

Ta pjesma je direktan rezultat moga intenzivnog bavljenja elektroničkom glazbom“, ponosno je ispričao producent. Dus je preko Ivane Banfić upoznao i Edija Ramića, odnosno DJ Eddyja, koji je u to vrijeme imao rezidenciju u Klubu Radija 1, na Trgu bana Jelačića. Bio je to početak suradnje koja će ih dovesti do najvećih svjetskih pozornica.

Eddy & Dus

„Tu se vidjelo koliko je Eddy pametan čovjek. Naime, dobio je priliku nešto raditi za francusku etiketu Penso Positivo, ali je osjetio da neće moći sam iskoristiti tu priliku. Onda je shvatio da sam dobar u tom zvuku i pitao me hoćemo li zajedno raditi. Uvijek sam mu zahvalan na tome.

Napravili smo nekoliko remikseva, a zatim i naše autorske singlove. Mi smo, zapravo, bili francuski izvođači. Kad bismo negdje došli svi su mislili da smo Francuzi, rijetko tko je znao da smo Hrvati. Vrhunac je bio naš nastup na Glastonburyju početkom tisućljeća. To je festival koji ima dvije pozornice velike kao Dinamov stadion, a mi smo bili na trećoj pozornici za negdje deset tisuća ljudi.

Tu istu večer je nastupao i Fatboy Slim, ali i neki drugi danas poznati DJ-i. Zanimljivo je da smo nastupali live s instrumentima. S nama je bio i pokojni Neven Mijač na usnoj harmonici, Samir Kadribašić iz Jinxa na bas gitari i gitarist Valent Samardžija. Bilo je nezaboravno, i ako se ne varam, još uvijek smo jedini Hrvati koji su nastupili na tom festivalu“, prisjeća se Dus. Cijelo to vrijeme Eddy i on su imali i uspješnu klupsku večer u Aquariusu, pa mu se nakon nekoliko godina dogodio zamor zbog noćnog života.

„Eddy je uvijek bio prvenstveno DJ, a mene je interesirao rad u studiju. Tu se dogodio razlaz, a taman smo trebali potpisati ugovor za Compost Records, jednu od najjačih etiketa za tu glazbu i imati turneju po Japanu. Raspali smo se pred svjetski uspjeh haha. Eddy je nastavio s DJ-iranjem, a ja sam se vratio u studio.

Tada sam upoznao Tomu In Der Mühlena koji se vratio iz Amerike i sve do sada sam se prebacio na produkciju glazbe za medije. Moj najveći hit je tako špica za Dnevnik Nove TV koja se vrti već sedamnaest godina. Mislim da nitko nema takav hit haha“, veli Dus koji je i dobitnik dva Porina, jedan za najbolji aranžman pjesme “Junglesalsa” Cubisma, a drugi za produkciju albuma Tamare Obrovac Neću više jazz kantati.

Zadnjih godina s D’Knockom i Fresh Jayom ponovno radi svjetske stvari u projektu Play One.

Dus, Andy Wright i Darko Juranović D’Knock

„S D’Knockom se znam još od ET-ja i uvijek smo imali odličan odnos. Prvo smo dobili priliku raditi remiks za Simply Red i u proteklih osam godina surađujemo s Andyjem Wrightom koji nam je dao priliku da remiksiramo i Simple Minds. Važno je znati da se u toj produkciji radi jako puno, a vrlo malo toga izađe.

Napravili smo i cijele albume o čemu ne smijemo još ni pričati. Često se dogodi da se album snimi, a onda ga izvođač još ne želi izdati“, kazao je Dus i dodao da je danas puno lakše raditi produkciju jer u laptopu danas imate cijeli studio, pa se ne moraju kupovati instrumenti. Drugi plus je razmjena informacija jer se sada mogu pronaći tutoriali za sve što vas zanima.

„Ovo je šegrtski tip posla, uči se u praksi. Zato je super jer danas na internetu možete naći sva znanja, a koja poslije usvajate. Drugi problem dosad je bio što se sad vrlo brzo dobije feedback na sve što radite. Izvođačima savjetujem da odmah info s gitarom stave na web i prate što publika kaže. Ako vam je dobra pjesma, ljudi će odmah reagirati na info s gitarom, a ako nisu reagirali na info, možeš napraviti tko zna kakvu produkciju i ništa se neće promijeniti“, zaključio je Dusper.