Željko Bebek predstavio autobiografiju za 50 godina rada
Željko Bebek je u sklopu promocije autobiografije i 50 godina karijere održao prigodan koncert podsjetivši na najveće hitove iz bogate mu karijere
Iako je već tjednima u prodaji, Croatia Records je, kao partner specijalnog izdanja autobiografije s CD-om, u vrtu iza svoje poslovne zgrade u zagrebačkoj Dubravi upriličila svečanu promociju autobiografije Željka Bebeka U inat svima. Glavna je zvijezda novo koncertno mjesto nazvala malim dijelom Hyde Parka koji je iz Londona preseljen u zagrebačku Dubravu. I doista, pod svjetlima lampiona i uz zakusku, okupili su se novinari i glazbeni profesionalci te prijatelji i obožavatelji lika i djela Željka Bebeka.
Promociju je zaokružio, kako sam Bebek kaže, VIP koncertom iz sve snage jer ništa manje nije dolazilo u obzir povodom 50 godina karijere.
O stvaranju autobiografije govorili su Želimir Babogradac, direktor Croatie Recordsa, Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista, Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i urednik autobiografije te Robert Bubalo, pisac autobiografije iz sjene.
Moćan glas Bijelog dugmeta
„Prije svega, i dalje kad stojim pored Željka Bebeka, osjećam se kao onaj dječarac i fan velikoga i moćnog glasa Bijelog dugmeta. Željko Bebek je na neki način institucija. Na ovim prostorima nisu ni ideologije ni države izdržale 50 godina, ali Bebek jest i to je velika stvar. Preživio je nekoliko ideologija i nekoliko država i još uvijek pjeva, nastupa i pun je energije“, započeo je svoje obraćanje Dražen Klarić te nastavio o važnosti ovog i sličnih projekata za Večernji list.
„Prije svega, mene veseli suradnja sa Želimirom i Croatia Recordsom. To su dva velika nacionalna branda koji su navezani jedan na drugoga. I jedan i drugi proizvode nešto što se zove domaći sadržaj. To je jako važno u ovom vremenu, u globalnom svijetu u kojem živimo, gdje ulaskom u Europsku uniju pripadamo jednom velikom svijetu. Mi moramo graditi i poštovati sami sebe da bismo mogli biti prepoznati i važni u tom svijetu. Croatia Records i Večernji list to rade već desetljećima. Prva singlica Bijelog dugmeta objavljena je 1974., a ovo je izdanje na neki način kruna i rada Željka Bebeka jer je s nama podijelio neka svoja intimna promišljanja, osjećaje, dvojbe i poglede. U toj knjizi nema nimalo gorčine. Bebek ima jedno životno iskustvo i cijeli je svijet sagledan u tih 50 godina njegove karijere. Onda vam stvarno bude posebno drago što imate takav proizvod u rukama. To je važno za Večernji list jer, ako priče velikih ljudi, čiji bi život mogao biti odličan predložak za neki film, uspijete ispričati kroz papir, kroz digital i na kraju i kroz CD, to je jedna stvarno zaokružena cjelina koju su i Croatia Records i Večernji list, a prije svega Željko Bebek, zaslužili.“
Iako se nadao da će cijeli projekt biti gotov za godinu dana, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista i urednik Bebekove autobiografije, Željko Ivković, ispričao je kako je ideja nastala još 2019., ali da je COVID-19 probio svaki rok. „Uredio sam stvarno puno knjiga, ali ova za mene ima emotivnu vrijednost. Nisam joj pristupio samo kao profesionalac. Bio sam veliki fan Bijelog dugmeta, ali onog Bijelog dugmeta u kojem je bio Željko Bebek jer, po mom mišljenju, Bijelo dugme koje je nastupalo nakon Željka Bebeka nije bilo pravo Bijelo dugme. Ova mi je jedna od najdražih knjiga koju sam uredio u nakladi Večernjeg lista. Knjiga je, skromno govoreći, vrhunska. Možemo reći da je ona autobiografska proza, nikako obična memoaristika, Dakle, čitate je s guštom jer je jako kvalitetno napisana, vrlo je dinamična i izmjenjuju se priče iz osobnog života Željka Bebeka i profesionalne karijere. Možete ju pročitati u jednom dahu!“
Rock’n’roll nije mrtav
Sve pohvale za glavnu zvijezdu večer imao je i Robert Bubalo, pisac iz sjene, koji je najviše vremena proveo s Bebekom stvarajući njegovu autobiografiju. „Mislim da se knjiga komotno mogla zvati U inat COVID-u jer je nastajala kroz cijelo to COVID razdoblje. Kad smo počeli razgovarati i produbljivati stvari, pandemija nas je ograničavala u susretima i najteže je bilo vraćati se u cijele te priče. Kad dođeš do jednog emotivnog trenutka, a onda te zaustavi lockdown i nastupi pauza, izgubi se energija. Imali smo stotine sati materijala…“ Posebno je izdvojio trenutak kada pred kraj knjige Bebek izjavljuje da svaku pjesmu voli zaprljati rock’n’rollom. Bez obzira na to je li pjesma otišla u neki pop ili zabavne note, kad god svira uživo, učini je rokerskijom. „Time je Željko rekao ono što ja tvrdim oduvijek, da rock’n’roll nije mrtav!“ zaključuje Bubalo.
O pratećem albumu govorio je Želimir Babogredac, Bebekov diskograf: „Nije jednostavno izabrati pjesme kad imate tako dugi opus i puno različitih pjesama. Kod Željka postoje i tri različita stila. U dogovoru je napravljen izbor pjesama koje su aktualne za sva vremena, ali najčešće u novim interpretacijama. Mislim da je to pametna odluka.“
200 fotografija
Na kraju samog predstavljanja knjige, glavnu je riječ ipak imao Željko Bebek: „Nisam se jednostavno odlučio na to da ću dati sebe za autobiografiju. Bubalo je uzeo cijelu tu stvar na sebe i za vrijeme korone bio je toliko uporan da sam osjetio kako točno zna što želi dobiti iz moje priče, iako je ona fakat jedna dugačka priča koja je počela ’45. godine, nakon Drugog svjetskog rata, i proteže se još i danas, premda na kraju knjige nismo napisali: nastavit će se. Knjiga je dobila i jednu strašnu podršku, jedan CD koji sadrži najljepše pjesme u najljepšim izvođenjima. Moram reći da sam sretan što sam sebe uložio u ovu knjigu. Ona se ne treba prepričavati. Dosta je dobro štivo koje su mi već potvrdili i mnogi koji su je odmah kupili na kiosku. Sretan sam što sam njen dio, što sam to lice o kojem se piše, a mogu reći da je vrlo dobro sve zaokružila i, premda nastavljam dalje s glazbom i putovanjima, imati knjigu koja je ponuđena publici i dobiti za nju dobru kritiku, to je zaista lijepi doživljaj. Usto, ima i oko dvjesto fotografija koje pripadaju raznim vremenima, djetinjstvu, karijeri, razdoblju s grupom Bijelo dugme, ali i razdoblju visoke zrelosti, kad itekako maštam o pjesmama koje se tek trebaju napisati, da bih ja mogao njih vama proslijediti. Volio bih da oni koji su voljeli sve što sam radio kroz život imaju dobre podatke i da se mogu pohvaliti da jedini znaju pravu istinu, da više ne trebaju čitati stare novinare koji su mislili da znaju bolje kad sam se rodio. Uglavnom, priča je o usponu i padovima. Zašto netko postoji sa 77 godina u visokoj karijeri? Zato što je imao više uspona nego padova. Tu je moja pobjeda. Ako mi je netko nekad podmetao nogu, onda moram reći, eto, u inat njemu i svima, ja sam uspio! Moram reći, ipak ima jedna mala škrinjica u kojoj stoje tajne koje nisam odavao niti ću ih ikad odati.“
