Tame Impala u Areni Pula: Proširena stvarnost
U sklopu turneje kojom promoviraju četvrti album Slow Rush, Tame Impala su ljetni status festivalskih headlinera u Puli 17. kolovoza odlučili zamijeniti full setom od dva sata i tako oduševiti oko osam tisuća poklonika
Ulogu festivalskog headlinera u Hrvatskoj je bend već odradio, 2013. godine na Hvaru u sklopu kratkoživućeg For festivala, čega je lider benda Kevin Parker i prisjetio. Tame Impala je, zapravo, njegov projekt gdje je u studijskoj varijanti on doslovno Katica za sve, dok na pozornici njegove zamisli realizira petočlani bend kome se povremeno priključuje i perkusionist. Doduše, osim publike u prvoj polovici partera rijetko se tko fokusirao na njih – uglavnom su svirali neosvjetljeni, dok je glavnu vizualnu ulogu preuzeo psihodelični svjetlosni laserski show koji je drevnim zidinama Arene dao posve novu dimenziju.
Tame Impala su izvrsno iskoristili prednosti toga ambijenta, a njihov show Rushdium nazvan po imenu imaginarnog lijeka (za Covid?) nije samo bila vrhunska predstava za pripadnike mahom generacije Z koja je prenosila koncert na TikToku, nego i sjajna pokazna vježba kako studijska virtuoznost jednoga od najautentičnijih autora i glazbenika današnjice može biti efektno ekspandirana na pozornici. Osim toga, Kevin Parker se nije pravio mutav i nije krio koliko mu je drago što nastupa u Puli: premda zbog vizualnih efekata show ima čvrste postavke, Parker je često komunicirao s publikom, a na šaljivo pitanje: “Jesmo li bolji mi ili Arctic Monkeys?” od oduševljene je publike dobio nedvosmislen odgovor. Dakako, pohvalio je bend koji je večer ranije održao izvrstan koncert na istom mjestu.
Osim dima i laserskog plesa, na pozornici je dominirao užareni crveni prsten koji se okretao i izbacivao raznobojne svjetlosne snopove iznad batik-košulje Kevina Parkera i njegovoga mjestimično vidljivog benda. Stroboskop je gotovo stalno bio uključen s neprekidnim tacima na mrežnice, a na zaslonu u pozadini neprestano su se razlijevale boje u skladu s pojedinom pjesmom. Rushdium,”eksperimentalni novi tretman vremenskom terapijom (sada u obliku tekućine i tableta!)” imao je uistinu pamtljiv učinak.
Bez obzira što je Rushium izmišljen lijek, posjetitelji su istinski uživali u showu, koji je neprestano mijenjao ritam, boju i zvuk. Zvukovlje koje će u jednom trenutku podsjetiti na Daft Punk, a u drugom na Led Zeppelin, disco groznica u stilu aktualnog albuma Kylie Minogue koja se pretače u psihodeliju ranih Pink Floyda, uz izvrstan razglas te vokalnu dominaciju Kevina Parkera pokazali su na koji način Parker od nespojivih elemenata stvara posve autohnu glazbu.
Pritom Parkerovi tekstovi nisu jednoznačne poruke, nego arhipelag stihova koji se često ne mogu dešifrirati, no mlađahna publika je otpjevala sve što se otpjevati može, od uvodne pjesme “One More Year” preko “Love/Paranoia” koju je bend prvi put izveo nakon tri godine do zaključnog hita “New Person, Some Old Mistakes”, poznatoga i iz repertoara Rihanne. Na bis su izvedne skladbe “The Less I Know The Better” i “One More Hour”. Zapravo, show počinje i završava istim pjesmama kao i na albumu.
Ono što ovakav nastup iziskuje jest prepuštanje, hipnotičko prijateljstvo s Parkerovim zamislima. Upravo stoga on i jest veliki glazbenik koji će vješto iskoristiti psihodelično iskustvo Flaming Lipsa kao osnovu za pop-hit kojim bi se Britney Spears zacijelo mogla vratiti na vrhove top-ljestvica.
Oni koji su došli ranije mogli su se prepustiti i odličnom dvojcu Mattiel. Pjevačica Mattiel Brown s glasom koji jako vuče na vokale Siouxie Sioux i Patti Smith uz producenta Jonaha Swilleyja koji melodijske linije iz portfelja Johnnyja Marra rasteže na način Andyja Gilla iz Gang of Four pokazali su se kao prilično nadahnuta retro post punk kombinacija.
Mattiel bi svakako valjalo opet pogledati s punom set-listom, a Tame Impalu se ionako ne gleda niti sluša, nego doživljava.