Preminuo je skladatelj Petar Bergamo
Preminuo je skladatelj i pedagog Petar Bergamo (27. veljače 1930. – 04. rujna 2022.).
Potomak starih splitskih, dubrovačkih i sjevernotalijanskih obitelji, skladatelj Petar Bergamo često je kazivao kako je vezan za mediteranski duhovni prostor. Školovanje je započeo u splitskoj gimnaziji i glazbenoj školi, gdje je svirao violončelo i klavir kod Estelle Ivić-Krizmanić, dok je teorijske predmete privatno učio od Josipa Hatzea i Ive Paraća.
U intervjuu s muzikologinjom Erikom Krpan, godine 1991. istaknuo je kako je od Hatzea naučio “najprije glazbenu disciplinu, poimanje linearnosti, melodije, a onda osjećanje muzike, čak zvuka, glazbene norme, poštovanje samog izvora glazbe (…)”, ističući kako je “imao neizmjernu sreću okrznuti se o tog čovjeka”.
Po odlasku u Beograd na studij, bio je primljen na više fakulteta, među njima i na Muzičku akademiju, gdje se odlučio učiti kompoziciju od Stanojla Rajičića. “Smatrao sam da ako se netko već odluči za akademiju, mora pristati i na akademizam”, rekao je Bergamo. Tijekom tamošnjeg magisterija slobodne kompozicije, profesori su mu bili i Mihovil Logar, Petar Bingulac te Živojin Zdravković.
Nakon diplome neko je vrijeme službovao u Odjelu za propagandu Saveza kompozitora Jugoslavije i vršio dužnost tajnika Jugoslavenske sekcije Internacionalnog društva za suvremenu glazbu (SIMC). Profesionalnu pedagošku aktivnost započeo je kao asistent, pa docent za kompoziciju i instrumentaciju na istoj akademiji. Od godine 1972. djelovao je kao urednik, pa glavni urednik Glazbene redakcije izdavačke kuće Universal Edition u Beču, a od 1983. živio je u Zagrebu najprije u statusu slobodnog umjetnika.
Od 1996. do 2000. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji predavao je kao redoviti honorarni profesor predmet Fenomenologija glazbenih struktura, a od 1998. do 2002. na splitskoj Umjetničkoj akademiji, u Odjelu za glazbenu umjetnost, vodio je kolegij Osnove kompozicije.
Skladao je niz simfonijskih, komornih, solističkih, vokalno–instrumentalnih i glazbeno–scenskih djela te glazbu za film i djecu.
U povodu 80. rođendana maestra Bergama, Cantus d.o.o. izdao je njegov prvi dvostruki autorski nosač zvuka, a na njegov 90. rođendan, 27. veljače 2020. godine, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije izveo je njegovu Prvu simfoniju. Tom je prilikom i maestro Bergamo nazočio izvedbi te gromkom pljesku publike u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski.
Nagrade
Hristićeva nagrada (Beograd, 1961.), Sedmojulska nagrada (Beograd, 1964.), Nagrada na Biennale des jeunes artistes (Pariz, 1965.), Nagrada Jugoslavenske RTV (1966.), Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (Zagreb, 1995.), Maruliana (Split, 1998.), Nagrada Vladimir Nazor (Zagreb, 1999.), Diskografska nagrada Porin (Zagreb, 2000.). Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997.).
Djela
Orkestralna i koncertantna: Navigare necesse est, uvertira–fantazija, 1960.; I. simfonija, 1961.; Musica concertante, studije za simfonijski orkestar, 1962./63.;
II. simfonija, 1963./64.; Koncert za saksofon i orkestar, 1991./93. (nedovršeno)
— Komorna: Quartetto d´archi, 1958.; Pet instrumentalnih igara za komorni ansambl, 1959.; I colori argentei, za flautu, čembalo i komorni ansambl, 1965. (nedovršeno); Concerto abbreviato za klarinet solo, 1966.; Gloria (alla memoria di Vincenzo Bellini) za komorni gudački ansambl, 1966.–1984.; Espressioni notturne, klavirski trio, 1970.; Canzoni antiche, puhački trio, 1981.; Arco per archi, za gudače, 1958./ 1985.; Domande senza risposta, za saksofon i klavir, 1996.
— klavirska: Groteska, 1955.; Sonata, 1957.; Variazioni sul tema interrotto, 1957.
— Scenska: U zemlji lažiji, radio–opera, 1954.; Čovek koji je ukrao sunce, redakcija i orkestracija baleta V. Vučkovića, 1964.
— Vokalno–instrumentalna i vokalna. Spiriti eccellenti, zbirka madrigala za ženski zbor i obligatne instrumente (Marina Čapalija), 1993.–1998.; zborovi: triptih Bezimeni /Bezimeni, Jezero na Zelengori, San u kamenu/ (Jure Kaštelan), 1954.; diptih Rastanak /Rastanak i Podgorski mornari/ (Jure Kaštelan), 1955.; Proljeće (Vlasta Gluščević), 1955. — Solo– pjesme: Slučaj, 1951.; 12 dječjih pjesama Crno i plavo, veliko i malo (G. Tartalja, S. Lukić, D. Radović), 1959.
— glazba za filmove Dušana Makavejeva Nova domaća životinja, 1964. i Čovek nije tica, 1965.; Elektronička glazba za dramu Zopir slikara Peđe Milosavljevića, 1966. Scenska i filmska glazba; glazba za radio–drame i dr.
— Redakcije: niz redakcija simfonijskih partitura domaćih autora u 1960–im godinama za SANU u Beogradu; niz redakcija djela skladatelja 20.stoljeća u 1970–im i 1980–im godinama za izdavačku kuću Universal Edition u Beču; glavni urednik notnih izdanja u okviru projekta Sabrana djela Blagoja Berse HGZ–a (2010.–2012.), redakcija Djela za klavir, 2010.; Djela za zbor, 2010., Dramatska predigra, 2011. i komorni opusi, 2012.; redakcija Himne suncu Borisa Papandopula. 2010./14. i Druge simfonije Ive Prišlina, 2013./15; redakcije vlastitih djela.
