From Another Mother: „Slavimo 10 godina postojanja!“
From Another Mother bend je koji postoji već gotovo deset godina, a svoju će jubilarnu godišnjicu obilježiti dugoiščekivanim koncertom u klubu u kojemu je sve počelo, upravo tamo gdje je, na jednoj RHCP slušaonici, nastalo poznanstvo i prijateljstvo ključno za razvitak onoga čije ćemo postojanje zajedno s njima moći proslaviti u petak, 16. rujna, u KSET-u.
Poznati po svojim divljim i kompliciranim aranžmanima te otkačenim i znojnim nastupima u gaćama, a žanrovski svrstavani uglavnom u math rock (ali, za razliku od ostalih glazbenika koji uglavnom izbjegavaju žanrovsko određenje, kažu da ih možete nazivati kako god poželite u trenutku kad ih čujete), Vlado Remeš, Borna Jambrošić i Danilo Dobrić nakon dvije i pol godine vratit će se pred zagrebačku publiku te, uz svoja dva albuma – Epileptir i ATATOA – premijerno odsvirati i neke nove stvari.
From Another Mother
Bornu i Vladu upoznala sam i prije našeg intervjua, u glazbenim krugovima; Borna je basist u bendovima Luul te Đutko i Plodovi Zemlje, kojemu se na mjestu gitarista odnedavno pridružio i Vlado. Uz From Another Mother i Đutka, Vlado ima i svoj nježniji i mirniji solo projekt imena VOADO s kojim je u lipnju predstavio i svoj EP Terra Madre, a ovoga ljeta ga je predstavljao na svojoj turneji na obali te u Zagrebu gdje je, između ostalog, nastupio i na dotičnom Green River Festu, a iako je ispod mosta odsvirao i Pepperse, na setlisti se nije pronašla ”Under The Bridge” (što sam morala istaknuti na ovom našem susretu, naravno).
Danilo mi je poznat kroz neke druge šeme, no, srećom, i on je nakon odlaska dugogodišnjega bubnjara pronašao svoje mjesto u bendu. Stigla sam na Savu i, dok su se na pozornici izmjenjivali bendovi ugledala Bornu i Vladu koji me dočekao s rečenicom „Jesi ti iz Rolling Stonea?“ – znala sam da će ovo biti dobar razgovor. Smjestili smo se i dočekali Danila, a na pozornicu Green River Festa upravo je stupio bend Terminator, koji je bio soundtrackom ovog intervjua, a koji je pobudio i neke reminiscencije.
Naime, Danilo se prisjetio kako su upravo oni pobijedili njegov bivši bend Hipno na KSET-ovom natjecanju mladih i neafirmiranih izvođača Čuješ?! Zanimljivo, na istom je natjecanju bend From Another Mother pobjedu odnio 2016. godine, što ih je lansiralo i na pozornicu Brucošijade FER-a. Brojne su poveznice KSET-a i From Another Mother, a povodom toga njihovog velikog povratničkog koncerta nastojala sam krenuti ab ovo, saznati što više o njihovim glazbenim počecima, nastanku i razvitku benda, njihovim iskustvima i planovima.
From Another Mother
„Kad si dijete, pjevaš i slušaš Beatlese“, započeo je Borna o svojim počecima sviranja, i nastavio: „Bili su The Beatlesi i malo klavir, ali bila mi je dosadna ta glazbena škola, pa sam odustao od toga. Onda sam upoznao nekog jako kul starijeg klinca koji je svirao bas, pušio travu i slušao System of a Down. I tako je to krenulo s četrnaest godina.“ Vlado se složio kako je System of a Down i na njega imao velik utjecaj. „Slušali smo u kući sve živo i neživo. Ćale je uvijek imao dobar ukus za mjuzu. Slušali smo Balaševića, Boba Marleyja, The Doorse i to.
Al’ nitko nikad nije ništa svirao, gitara je uvijek samo stajala na zidu. Od trećeg osnovne pa do početka srednje škole bio sam fanatični nogometaš (hehe) i katolik, a kad je počela srednja škola to je samo puklo, prestao sam s tim i počeo sam samouko svirati. I evo, petnaest godina sviram gitaru da bih došao jednog dana i ne svirao ”Under The Bridge” ispod Hendrixovog mosta“, uz smijeh mi je ispričao Vlado.
Glazbena karijera (i prema njegovom boravku na svijetu, ali i prema boravku u bendu) najmlađega člana počela je, kako sâm kaže, relativno nedavno. „Prije sedam godina, kad sam u prvom razredu srednje škole upoznao svog (još uvijek) najboljeg prijatelja koji je tada svirao bubnjeve, imao dugu kosu i furao Iron Maiden majicu, pa sam se i ja nabrijao na te bubnjeve jer mi je to jako kul izgledalo.
I onda sam ih odlučio naučiti svirati. Dvije sam godine lupao po jastucima i nagovarao mamu da mi kupi bubnjeve i naposljetku sam uspio. Tada sam krenuo lupati po bubnjevima u stanu, a uskoro sam krenuo svirati i po bendovima. I tako sam prošao kroz masu bendova da bih sad došao do ovih debila.“
From Another Mother
U ovom je trenutku bilo potrebno premotati unatrag i vratiti se u vrijeme kad je nastao bend, pa onda polako stići i do dijela kako je Danilo „došao do ovih debila“. Naglašavaju kako će upravo koncertom u petak u KSET-u neslužbeno slaviti deset godina postojanja benda, „puno ćemo bolje svirat’ ako je deset godina benda.
A tamo smo se i upoznali – u KSET-u, na slušaonici Peppersa. Bio je valjda prazan podij i samo smo nas dvojica skakali tamo. Ali, nama je bilo bolesno! I samo smo se upoznali kao ‘E buraz, kak’ se zoveš? Sviraš nešto? Ajmo napravit’ bend!’ I začudo, bili smo očito dovoljno ‘nepijani’ da razmijenimo kontakte i sutradan se čujemo.
I stvarno smo se našli poslije. Bend je djelovao u raznim postavama, kroz mjesec dana smo svirali s nekim ljudima, ali to nam nije odgovaralo.“ Ubrzo su upoznali Roka Maštruka, brata tadašnje Vladine djevojke, Nine Maštruko, i kroz brojne razgovore o glazbi došli su na ideju za bend. Tada se poklopio trenutak u kojemu je Vlado već svirao s Bornom, a Roko ga pitao je li još uvijek zainteresiran za bend. „Rekao sam mu da mogu svirati gitaru i pjevati ako baš nitko drugi neće i da Borna svira bas, na što mi je on rekao ‘Moga’ bih ja bubnjeve!’“
Na Vladino pitanje „Ti sviraš bubnjeve?“ Roko je odgovorio niječno, no, došao je na probu benda. „Došao je na probu i jammali smo Pepperse, tu smo se klinački zaljubili. On je skoro osam, devet godina bio s nama, a u principu je počeo svirati bubnjeve tek kad je počeo svirati s nama.
Najzanimljivija stvar od svega jest da je naša mjuza toliko aranžerski zahtjevna da bubnjari ne mogu svirati s nama, generalno, bilo koji, ne mogu to odsvirati. Imali smo nekoliko pokušaja gdje ljudi nisu znali kako odsvirati jer su ritmovi jako zahtjevni.“ Borna, pak, to objašnjava time što gitarist koji svira bubanj slaže čudne dionice koje nisu klasično bubnjarske. Iz tog razloga, kažu, nekome tko je klasično školovan za bubnjara nije jasno ni što se tu događa: „Osim Danila, on je ipak ekspert.“
U priču o upoznavanju, osim air gitara i headbanganja u polupraznom KSET-u, uklopili su i anegdotu o bubnjaru s kojim je Vlado svirao prije nego što je upoznao Bornu. „
On je bio neki teški zajebani alternativac, deprica, baš je bio hardcore, ali našli smo se s njim i imali ono standardno mladalačko upoznavanje i pitanje ‘Kaj slušaš, buraz?’ i Borna kaže ‘Peppersi su mi super’, a on je bio šokiran jer je to bilo previše komercijalno za njega, bio je pretvrd, tako da nije bilo ništa od toga.“
No, imali su odličnog bubnjara koji se savršeno uklopio i koji je s njima svirao donedavno, a dok nisu pronašli Danila, mučili su se s pronalaskom novoga stalnog člana jer kažu, svi bi malo svirali pa malo ne bi, i to ne samo u ovom, već svim bendovima u kojima sviraju. Kako su se upoznali kao studenti, a s vremenom su i diplomirali, svatko je imao svoj posao, curu, život, a onda je došla i korona koja je otežala probe.
„Roko je bio malo paranoičan oko cijele te priče, a mi smo najgori rokeri, punkeri, tako da smo svejedno dolazili na probe. Nekako smo se udaljili. On je radio, ako uspije izvući petak slobodan, išao bi vikendima na svirke, ali bi onda i radio pun kurac dana prije toga da unaprijed odradi i onda dođe iz Berlina u nedjelju u tri ujutro i opet se rano ustaje.
Dosta je hc bilo, ali mi to tako radimo!“ (smijeh) No, Borna je uskoro upoznao Danila i počeli su zajedno svirati u jednom drugom, zasad javnosti još nepoznatom bendu, ali ga smatraju obećavajućim s obzirom na to da s njima svira i Vid Vince iz Spleen G-ja, a prvu svirku, ne baš skromno, planiraju imati u – Londonu.
From Another Mother
„Nakon što sam došao u taj bend, Borna me pozvao da dođem i u ovaj bend. Njima je trebao baš bubnjar, a Borna se zaljubio u moje sviranje i nije mogao odoljeti da me pozove u svoj najozbiljniji projekt ikada.“ I kao deus ex machina, uletio je u bend u pravom trenutku kada više nema restrikcija, a na vidiku je nova turneja benda nakon dvije i pol godine. „Danas smo imali probu i ja sam bio jako umoran cijeli dan i nisam bio u stanju svirati s elanom, nego samo s tehnikom. Inače nemam baš neku tehniku pa moram biti nabrijan da bih svirao dobro.
Općenito me zajebavaju zato što nisam slušao iste stvari kao i oni, više sam slušao mirniju, lakšu i nježniju glazbu nego što oni vole, pa nemamo iste uzore u sviračkom smislu. Dinamike su nam zato različite. Ja generalno sviram na nekoj nižoj dinamici nego oni i onda se moram dizati da bih stigao njih.“ Bez obzira na Danilovu skromnost i samokritičnost, Borna zaključuje i uvjerava: „Jebeno svira Danilo!“ S obzirom na to da rade na više glazbenih projekata istovremeno, a neki od njih zbog koncerata iziskuju sve više vremena, priznaju da često nije lako balansirati sve to.
„Balansiramo tako što se ovo razvodnilo dosta. Upravo imamo neke razgovore šta ćemo. Jebi ga, sad smo svi na sve strane. Đutko radi sve stvari, mi samo trebamo doći i odsvirati, a u FAM-u se baš mučimo s tim bubnjarima i nikako da napišemo neku novu stvar. Već dvije godine ništa novo nismo napravili. Nikako da se nađemo u Zagrebu. U poludramama smo.“
Pokušali su me i uplašiti time da je ovo moguće njihova posljednja zagrebačka svirka. Na to se ubacio Vlado: „E vidiš, mi ne sviramo s From Another Mother sto godina, i onda Pasi, koji su se kao razišli prije sto hiljada godina imaju sad nakon jako dugo svirku 7. listopada, ponovno se okupljaju kako bi odsvirali memorijalni koncert za Tunu.
A mi tad sviramo u jebenom Splitu. Mislim, fantastično što sviramo, ali neću moći na Pase! Sigurno već šest, sedam godina ne sviraju jer su se kao razišli i sad će napraviti ovo, a ja ne mogu ići na Pase!“ (op. a. posljednji su koncert Pasi imali 30. travnja 2016.) Iako u poludramama, još uvijek nezavisni i svoji, snimili su četiri nove stvari prije godinu i pol, no one čekaju pravi trenutak u svemiru kako bi ugledale svjetlo dana. Ali, prije toga, imat ćemo privilegiju čuti ih u petak u KSET-u.
„Te stvari stoje sad, da. Mi bismo to tradicionalno u našem stilu izbacivali s najklošarskijim videima koji su u našem stilu. Pokušavamo to sve racionalizirati jer stvarno imamo previše tih glazbenih projekata i neke su stvari financijski isplativije, a neke malo manje. I organizacijski isto. Obojici nam je lakše svirati s Đutkom zato što on napravi sav posao, ima svog bukera i izdavača koji se pobrine za sve te stvari. Znači, Đutko samo treba to smisliti i snimiti, a ostalo ide preko tuđih ruku, što je jako olakotna okolnost. Mi to sve sami radimo.“
Drugi su album, ATATOA, objavili uz pomoć njemačkog izdavača Kapitän Platte koji im je izradio vinile i CD-e te njihov album objavio na streaming servisima, ali ostatak je posla opet ostao na njima samima. „Mi smo očekivali da će nas bukirati ili nešto, ali tu je možda kriva i naša neinformiranost jer nismo znali čime se oni konkretno bave, ali rekli su da će nas malo gurati i pokriti što se tiče tih medijskih stvari. Pokušavamo racionalizirati sve u kontekstu da damo što više tu u bend, ali opet, da ne pate svi ti drugi projekti. Sve to pokušavamo uklopiti u nešto funkcionalno, pored njegovog faksa, posla i svega ostaloga.“ Iako u trenutku razgovora imam viziju naše etikete u čiji bi se zvuk, stil i estetiku From Another Mother savršeno uklopili, ipak ću to zadržati za sebe i pustiti Vladu da nam kaže nešto o tome koliko je teško samostalno bukirati turneju.
„Na kraju se sve svede na to da moraš dolaziti do direktnih kontakata koje kako kad i dobiješ. Svi su službeni mailovi banana jer dobiješ jako mali respond. Ali, mi imamo tu sreću da na live nastupima dolazimo do ljudi u svakom smislu. I do slušatelja i do kontakata i svega ostalog. Ja sam davnih dana upoznao neku ekipu u Bratislavi kad sam bio na Erasmusu, nevezano za bend, ali smo onda preko društvenih mreža shvatili da smo u istim vodama i da ta ekipa zna za Mediku i slične prostore u Beogradu, Skopju i na cijelom Balkanu.
Tako smo se preko tih nekih ljudi povezali. Sad nam je jedna divna cura Zuzana iz Brna napravila dobar dio bukinga za Češku i Slovačku. Ostalo smo nešto mi pokrili, ali kod nas smo stvarno slabo svirali zadnje dvije, tri godine. Sve je toliko zamrlo. Imali smo neki standardni đir – Osijek, Novi Sad, Beograd, Subotica, i to sve, a i to je sve već propalo, čak i prije nego što se pojavila korona, sve je počelo lagano tonuti.“
Ovo me podsjetilo i na zanimljivost koju sam pročitala u jednome njihovom intervjuu iz 2019. godine kada su nastupili u Osijeku na Slamanju, a prije toga su usput naišli na svirku u Đakovo. Budući da sam inače rodom iz Đakova, morala sam provjeriti što je pošlo po zlu jer, sudeći prema njihovoj deskripciji, to im, blago rečeno, nije bila omiljena svirka. „Svirali smo u Rock Baru Kingu. Uglavnom su ljudi sjedili za šankom, i to stariji, pravi rokeri. Mi, bokte, tamo gorimo, a oni se tu i tamo samo malo mrdaju.“ I nisam bila iznenađena odgovorom jer sam više puta svjedočila sličnim prizorima.
No, Vlado se ubacio, i paralelu povukao s koncertom Đutka i Plodova Zemlje u Vinkovcima, rodnom gradu jednog od članova benda. Taj su koncert opisali kao friends and family, ali događaji prije i poslije svirke popravili su im ukupan dojam, kao i u Đakovu u kojemu je publika možda bila ispodprosječno zainteresirana, ali je zato host bio odličan i fino ih nahranio. Možda je publika takva u malim sredinama, ali sigurna sam da će u KSET-u priča biti malo drugačija i da će njihova publika biti oduševljena povratkom i, nadam se, manje uštogljena, pogotovo sada početkom rujna i otvorenjem nove sezone, kad nam već malo bolno nedostaju koncerti kojih je u Zagrebu nedostajalo, barem u kolovozu, dovoljno da se zaželimo znojnih žurki.
A upravo takvu žurku nagovješćuje već i press najava u kojoj su dečki opisani kao ‘stage skakavci u gaćama’. Ni sami nisu bili upoznati s onim što tamo piše, ali ta ih je sintagma definitivno nasmijala. Kako je suludo skakanje u gaćama postao njihov simbol, zaštitni znak, ‘kostim’, nisam odoljela pitati na koji način biraju gaće u kojima će nastupati i imaju li neke posebne ‘koncertne gaće’. „Imamo jedne gaće i to je to!“, nasmijava nas Vlado dok Borna pokazuje svoju rupu na gaćama. „Mislim da sam se ja prvi put skinuo u Subotici kad je bilo toliko vruće“, sjetno govori Borna i nastavlja: „Taj klub Mladost relativno je mali, oko stagea su ogledala i bilo je baš puno ljudi i mi smo toliko divljali.
Bio je četvrti ili peti mjesec, orosilo se sve, gitare su bile mokre, sve mokro, a ja u dugim hlačama, rek’o nosi u pičku materinu, skidaj sve, i tako se nastavilo.“ Budući da su vrlo energičan bend i da svu tu energiju izbace upravo na koncertima, uvijek je sve puno znoja i komfora (a i rokenrola) radi, pronašli su adekvatno rješenje i riješili se odjeće. „Trenirao sam nogomet i radio sve živo na faksu, bio sam fanatičan, ali nigdje se ne osjećam toliko slobodno i u svom filmu kao na bini. Tu sam najslobodniji i boli me kurac. Znaš kao kad ljudi kažu kad slušaš nekog šta govori tijekom seksa, pa ti bude jako smiješno, ali dok si ti u seksu, to je drugi mindset. Tako je i kad si na bini – totalno drugi mindset.
I onda se možeš i skinuti, govoriti pizdarije, to je totalno nevezano, u drugom si svijetu. Isto tako i skidanje. Iako ja i po Zagrebu vozim bajs bez majice, iz praktičnih razloga.“ Povremeno ih, kažu, uhvati trenutak u kojemu se pitaju zašto su to napravili, no istu stvar rade i s Đutkom i jednostavno ih nije briga. Ali, onda shvate da je to ono što ih čini specifičnima i ekstremno slobodnima, što je, istini za volju, publici jako važno, a kod nas na Balkanu još uvijek nije zabranjeno kao u „ozbiljnim Europama gdje se ni majice ne smiju skidati. Tamo su full ozbiljni. Svi se pitaju kako bi bilo da se cure skinu. Ja kažem dapače, skinite se, nitko vam ne brani! Možda stvarno nekad ispadnemo degutantni, i meni nekad bude čudno. Ali dok si u momentu… Ma, postalo je the thing zato što je vruće na svirkama.“
Možda se na trenutak učini da je ova vanjska ozbiljnost loša stvar, no, kad je riječ o svirkama vani – u usporedbi s onima u Hrvatskoj ili Srbiji – bolje je, kažu „definitivno vani. Što je baš čudno. Odemo u neku Njemačku i toliko nas dobro prihvate, i onda dođeš u Đakovo…“ Iskustvo povezuju i s tim što su vani oni stranci, ponašaju se bezbrižnije jer ih tamo nitko zapravo ne poznaje. „Mislim da je stvar toga što nitko u svom selu nije prorok. Tu bi nas popušili tek kad bismo se ne znam koliko proslavili vani. Iako, ima i tu plejseva gdje se ljudi stvarno užive.
Jednom smo nastupali na nekom jako dobrom festivalu u Slovačkoj, nije veličine kao Ferragosto, ali je isto u nekom random mjestu. Ljudi su nas odlično prihvatili, nisu mogli vjerovati šta ih je snašlo, backstage je bio sulud, kao da smo najveće rock zvijezde i bili smo jebeno plaćeni. Sutradan su nas pitali nešto u stilu ‘Šta vas tri lika dolazite u neko slovačko selo iz Zagreba i svirate neku svoju lijevu muziku. Koji k****?!’ I ja se to ponekad pitam, ali bolesno je! Jako je zanimljivo, mi smo inače opušteni kad sviramo, ali tamo imaš taj neki vajb specifični. Vani više gori nego tu“, zaključio je Vlado.
Osim toga, kažu da je mentalitet ovdje čudan kada je riječ o koncertima, dok u ostalim državama koje imaju financije sve izgleda ozbiljnije, turneje se uglavnom lakše i bolje organiziraju, koristi se novac iz fondova za plaćanje putnoga troška tako da se bend uvijek vrati s kojim eurom u plusu. „Zvuči banalno, ali čim ima više novca, sve je ozbiljnije i sve se može bolje odraditi. Ovo sad zvuči kao priča o parama, ali vjeruj mi da su bitne jer ti se ne da svirati deset godina prije nego što dobiješ bilo kakav dobar deal.“ I nije sve u parama, jer život bez glazbe nije vrijedan.
Na pitanje što je za njega glazba, Danilo odgovara: „Čitao sam tvoj intervju s Đutkom, pa ću ga samo citirati: ‘Glazba je ljubav. Ljubav je bog. Bog je ljubav.’“ Za Vladu, muzika je zvonka radost, način izražavanja. „Baš mi je sloboda. A trudim se da živim što slobodnije. Sloboda, generalno sloboda izražavanja. Nemam pojma baš koliko glupo zvuči, ali znam da me full često mjuza digne. Često slušam upbeat mjuzu i bude mi bolje. Povezana je i s lučenjem hormona pa stvara pozitivnu energiju. Jedino ako slušaš previše black metala ili dosadnog Johnnyja Casha može stvoriti negativnu energiju (hehe). Mjuza je do jaja!“ Za Bornu je glazba toliko uzvišena da je „uvredljivo uopće probati verbalizirati što je muzika.“
S njima će u KSET-u glazbu slaviti češki bend The Drain koji se prije nekoliko godina samoinicijativno javio From Another Mother, a onda su uspjeli dobiti novac iz fondova kako bi organizirali turneju, svojevrsnu razmjenu bendova kojom će omogućiti i FAM-u da 22. listopada svira u Pragu. „Čini mi se da su dosta divljaci momci iz Praga, a imaju i dosta eksplicitne spotove.“ Pripreme za KSET u punoj su snazi, a dečki teško skrivaju uzbuđenost i sreću što se s bendom vraćaju na zagrebačku pozornicu. Čak se nadaju da će Roko prihvatiti poziv i, ako dođe na svirku, popeti se na pozornicu i odsvirati nešto s njima kako bi proslavili ovu svečanu prigodu. Na setlisti će se, uz pjesme s prva dva albuma, naći i nove neobjavljene stvari.
„Obući ćemo i specijalne Speedo gaćice. Imamo neke šemice za kraj, ali već je poznato da naši krajevi (a i počeci i sredine) budu suludi. Par ljudi mi je baš nakon posljednjeg giga u Vintageu reklo da nikom nije jasno šta mi sviramo, ali im je uvijek zanimljivo. Pucaju palice, šta god da se dogodi, mi još sviramo, show ide dalje, it’s still on!“
Osim toga, KSET je mjesto koje im budi nostalgiju i s kojim su povezani, a Vlado se veseli i Orange pojačalu koje uvijek dobije. Na kraju, dečki vas pozivaju da u petak, 16. rujna, dođete u KSET, vidite njihove gaće i posvjedočite ovome posebnom događaju: „Promocije prva dva albuma imali smo u KSET-u i bilo je suludo. Ja mislim da su to naše najposjećenije svirke u Zagrebu. 16. 10. u KSET-u From Another Mother svira posljednju svirku u svemiru! Dođite, bit će nam bombica!“ Nakon KSET-a, početak će listopada obilježiti koncertom u Brnu, a uhvatiti ih možete i 7. listopada u Splitu na otvaranju Kocke gdje će stage dijeliti s bendom ROLO.
