Kovacs: Glazba je moja terapija

Uoči izdavanja trećeg albuma Child of Sin izvrsna nizozemska pjevačica Sharon Kovacs stiže drugi put u Zagreb, ponovno u Tvornicu. Njezin premijerni nastup bio je posljednji prije lockdowna i opterećen neizvjesnošću, pa je u razgovoru rekla kako ovog puta želi pružiti puno više

Na koncertu Kovacs će odsvirati i pjesme koje će se naći na njezinom trećem albumu

Njezino prezime je scensko ime pod kojim je poznata, a Kovacs mnogi – ne bez razloga – uspoređuju s Amy Winehouse i sličnim r’n’b/soul pjevačicama koje su preuzele mnoge vokalne obrasce iz istovjetne glazbe pedesetih i šezdesetih godina. Treći album Child of Sin izlazi joj za nekoliko mjeseci, a mnogi pamte da je upravo njezin nastup u ožujku 2020. bio posljednji koncert u Zagrebu uoči lockdowna.

Sjećate li se prošloga zagrebačkog koncerta i atmosfere u kojoj ste nastupali?

Bio je to moj posljednji nastup prije stanke koja je trajala godinu dana. Bilo je zaista neobično, jer smo morali čekati odluke Vlade hoćemo li uopće moći nastupiti. Složili smo set listu tako da koncert traje dva sata premda nismo znali koliko će zbog rastuće pandemije uopće ljudi doći na nastup. Da, sjećam se tog koncerta zbog tih nemogućih okolnosti. Stajali smo pokraj autobusa i nismo znali hoćemo li se ukrcati na njega i otići ili ćemo ostati i nastupiti. Sjećam se i da smo nakon koncerta morali užurbano odlaziti, jer su se već počele zatvarati granice. No, vidjela sam i da su ljudi bili jako sretni zato što uopće mogu biti na nekom koncertu koji nije otkazan. Zato se nadam da će nastup u nedjelju ipak pružiti puno više zagrebačkoj publici.

Bili ste u Portugalu tijekom karantene. Zašto ste odabrali tu zemlju i kako vas je inspirirala za novu glazbu?

Odabrala sam Portugal zato što je ondje lijepo vrijeme i imam dečka ondje, kao i jednoga malog dječaka. Odlučila sam otići tamo i konfrontirati se sa svojim osobnim demonima i bila je to svojevrsna terapija. Kad se sve zaustavilo, to nije dobro djelovalo na mene, zato sam odlučila otići u Portugal i početi sa svojom terapijom te polako stvarati novu glazbu. Moj producent je došao u Portugal i snimili smo pjesme “Tutti Frutti Tequila” i “Fragile”. Bilo je još pjesama, ali odabrali smo te dvije za snimanje.

Koliko dugo niste nastupali i kada je bio prvi pravi koncert nakon lockdowna?

Prvi pravi nastup nakon lockdowna bio je u Poljskoj i bila sam jako sretna zbog tog nastupa. No, sjećam se i kako je covid ponovno došao, tako da je sreća kratko trajala. Imala sam neke male nastupe online, no to je bilo potpuno drukčije od standardnih koncerata. Bilo je to iz moje spavaće sobe u Portugalu i iz našeg studija.

Vi ste poznata glazbenica koja nastupa uglavnom u Europi i nalazite se na europskim rang listama. Mislite li da postoji europska popularna glazba koja ima svoje specifičnosti nevezane za trendove iz Amerike i Velike Britanije?

Zaista ne znam. Većina glazbe funkcionira bilo gdje. Ja sam glazbenica koja još nije postala zanimljiva u Americi i nekim drugim zemljama. Voljela bih zaista uložiti trud da se približim novim tržištima kao što su Sjedinjene Države, Meksiko, južnoameričke zemlje, mislim da bi moja glazba mogla funkcionirati ondje. Za takvo što treba se uložiti veliki trud, potrebni je imati dobar plan, vrijeme za realizaciju, kvalitetne ljude oko sebe i treba biti sretan u onome što radiš. Za mene je to glavni prioritet. No, moja glazba je vrlo stvarna i proživljena, a u Americi ima mnogo glamura, a on baš i nema puno veze sa mnom.

Ipak, imate li ambicija za jačom afirmacijom na američkom i azijskom tržištu popularne glazbe?

Imam, dakako, no nisam sigurna želim li biti prepoznata kao umjetnica koja karijeru ostvaruje hitovima. Moja je svrha drukčija, ja kroz pjesmu pričam priče. Nemam ambiciju da budem zaista velika. Važno mi je da izvodim glazbu koja mi može pomoći i koja može pomoći drugima. Kad bih bila zaista slavna, onda bih vjerojatno morala promijeniti način na koji doživljavam i stvaram glazbu. Morala bih mnogo više razmišljati o tome što se od mene očekuje, što tržište očekuje. Smatram da je to loše za mene jer se glazbom bavim kao terapijom. Ako to ne napravim, bit ću vrlo nesretna. Ovakva glazba je moj kisik, ako će to ljudi u Americi i Aziji razumjeti i cijeniti, definitivno ću otići tamo. Ako ne, opet je u redu. Neću se pokušavati mijenjati. No, i ondje imam puno fanova koji mi pišu i dijele moje pjesme na društvenim mrežama. Nisam još bila ondje, ali voljela bih ih sresti.

U kojoj mjeri jezik određuje uspjeh pjesme? Pjevate na engleskom, zašto? Je li to vaš materinji jezik ili ste odmah na početku karijere odlučili da ćete koristiti taj jezik?

Engleski nije moj materinji jezik, to je moj drugi jezik. Naučila sam ga vrlo rano u školi. Kad sam počela raditi glazbu, odlučila sam da neću ostati samo u Nizozemskoj gdje se govori Dutch. To je lijep jezik, no nisam osjetila da se mogu izraziti na njemu u glazbenom smislu. Osim toga, željela sam vidjeti svijeta, pa je engleski jezik bio moj logični izbor. Također, u mlađim danima voljela sam slušati engleske pop pjesme. Zadovoljna sam svojom odlukom, ona mi je omogućila i da dođem do vas. Zahvaljujući toj odluci, svratila sam širu pozornost na ono što radim. Ne znam znate li vi Dutch, no većina ljudi na svijetu ne zna i teško bi im bilo razumjeti ono što pjevam.

Redovito objavljujete singlove, hoćete li uskoro objaviti novi album? Mislite li da je albumska forma danas premašena, s obzirom na to da streaming diktira drugačija tržišna pravila?

Da, streaming definitivno diktira drukčija pravila, i to čudno. Ja sam umjetnica koja voli raditi albume, no moram se prilagođavati, na svoj način. Moj novi album će biti objavljen 1. siječnja, no radimo ga na drukčiji način: najprije singlovi idu van. Nekad bi se objavio album pa bi onda s njega bili skidani singlovi. Album se polako stvara, pjesme su nastajale u posljednje tri-četiri godine i rađen je po načelima stare škole. Na njemu se nalaze raznovrsne pjesme jer sam nastojala napraviti album s mnoštvom različitih glazbenih aroma. Dio albuma sniman je u Londonu, dio u Portugalu, a dio u Turskoj. Da, teško mi je prihvatiti da album kao format lagano odlazi u povijest, no mislim da još ima puno zaljubljenika u tu formu. Moj novi album priča priču koja je nastala kroz proces snimanja.

Očito je da ste opčinjeni starom vokalnom gardom? Što te fascinira kod pjevačkih glasova?

Da, volim njihove vokalne identitete koji imaju toliko priča. Mislim da je današnja glazba mnogo jednostavnija. Negdašnji izvođači imali su puno više toga za reći.

Na koncertima ponekad izvodite i “Libertango” Grace Jones. Zašto ste obradili tu pjesmu i postoje li još neke obrade koje volite izvoditi? Hoćete li na repertoar zagrebačkog koncerta uvrstiti i obradu?

Možda i hoću. Volim obrade. Kad sam započinjala, pjevala sam na ulici s mojim prijateljem Steveom. Nažalost, on je preminuo ove godine. Došao je iz Londona u Nizozemsku i izvodio skladbe na ulici. Jedna od njih je i ova koja je zaista posebna za mene. Možda ću je ponovo izvesti, vraća me u doba kad sam započinjala. No, imam mnogo pjesama u repertoaru, pa i nije potrebno da posežem za obradama.

Da završimo ležernije, jesu li vam rekli da vam je prezime, odnosno, scensko ime gotovo identično onome koje ima najkomercijalniji hrvatski pjevač? Zove se Mišo Kovač…

Ne, nisam čula za Mišu Kovača, no, sad kad ste mi rekli za njega, voljela bih čuti njegove pjesme kad dođem u Zagreb.