Ensemble Illyrica - album prvijenac mladog kvarteta svježeg zvuka
Ansambl Illyrica
Mladi, zgodni i pametni. K tome još i talentirani, kreativni, ali i zainteresirani za drugačije formate te pristupe izvedbi klasične glazbe. Neopterećeni te zaneseni svojom predanošću glazbi koju donose. No, nisu to samo pusti epiteti, već je to čvrst dojam koji je svojim dosadašnjim aktivnostima na mene ostavio ansambl Illyrica, ali i svestrani pojedinci koji taj ansambl čine.
A to su redom – hrvatska flautistica Nika Bauman i slovenski gitarist te multiinstrumentalist Marko Ferlan, oboje s bečkom adresom, zatim hrvatska violistica, etiopskog podrijetla Hiwote Tadesse, ujedno i članica Zagrebačke filharmonije te američko-hrvatska violončelistica Iva Casián-Lakoš s adresom i primarnim aktivnostima „preko bare“ u New Yorku.
Međunarodnost zastupljena kroz ovaj ansambl sasvim je svojstvena i prirodna glazbenoj umjetnosti, međutim na našoj maloj zatvorenoj sceni ipak je još uvijek raritetna.
Stoga, iako je ansambl Illyrica na domaćoj kulturnoj sceni još uvijek dosta ispod radara, svojim koncertima donose prije svega tako potrebnu svježinu i neka nova, neopterećena čitanja klasičnih partitura. A oni pak upoznati i s pojedinim projektima ovih muzičara van aktivnosti samog ansambla Illyrica, neće stoga biti začuđeni s gotovo pa ekstravagantnim i hrabrim zvukom njihovog recentno objavljenog debitantskog albuma (u izdanju kuće Hitchtone Music & Promotion), koji prelazi maniru klasične glazbe te gardom podsjeća na indie-music album.
Jer već će prvi takt Kvarteta za flautu, violu, violončelo i gitaru u G-duru, D.96 Franza Schuberta iznenaditi hrabrim, gotovo manirističkim, prljavim zvukom. Moramo pohvaliti i producenta Krešimira Petra Pustičkog, koji je snimkom uspio sjajno uhvatiti te eventualno i dodatno modelirati odnosno naglasiti i sve komunikacijske linije među članovima ansambla koje se tijekom slušanja jasno i neopterećeno mogu pratiti, iako isto za uživanje u slušanju nije ni malo nužno.
Ovako neobično konstruiranom komornom instrumentariju sigurno nije jednostavno pronaći zanimljiv, dovoljno uzbudljiv repertoar kojim će istovremeno zadovoljiti tzv. ozbiljnu publiku, a privući onu široku te k tome još iskazati i vlastitu izvođačku vrsnost te interpretativni karakter. Ali ovom albumu jednostavnog naslova Ansambl Illyrica (odnosno Ensemble Illyrica) zaista je uspjelo zadovoljiti sve spomenute kriterije izbora – i povrh toga – svojom su svirkom ovi glazbenici iskazali i vlastito sviračko veselje.
Osim već spomenute zaigrane skladbe njemačkog skladatelja solo pjesme i komornih formi, odlučili su se za dva naslova paradigmatskih skladatelja južne Amerike 20. stoljeća – Assobio e Jato Heitora Villa-Lobosa i skoro već prežvakanog Astora Piazzollu koji u skladbi Fuga y Misterio (na albumu u aranžmanu Coco Nelegatti) spaja idiom tanga i tehniku fuge, odnosno neobaroknu motoričnost i melodioznost sporog misterioznog dijela.
…ne ostavljajući nikakve šanse ni najmanje zainteresiranom slušatelju da aktivno ne uđe u ovu vrckavu i muzikalnu svirku
Treba posebno istaknuti pojedine karakteristike članova ansambla Illyrica. Gitara Marka Ferlana posebno se ističe već u Kvartetu Franza Schuberta u kojem je upravo taj žičani ječeći zvuk temeljna karakteristika izvedbe. Ferlan se ne trudi ostati čist i prozračan, već nudi odrješitost kroz izmjene grubih i prljavih – ne u intonacijskom, već koloritskom smislu – arpeggia. Ostatak ansambla prati ga sjajnim promjenama tempa te agogičkim odlukama van standardnih shema, ne ostavljajući tako nikakve šanse ni najmanje zainteresiranom slušatelju da aktivno ne uđe u ovu vrckavu i muzikalnu svirku.
Topla muzikalnost flautistice Nike Bauman i violončelistice Iva Casián-Lakoš posebno se pak ističu u sjajnoj ritmičkoj i melodijskoj zaokruženosti prvog i trećeg stavka skladbe Assobio e Jato brazilskog skladatelja Villa-Lobosa, ali bez Hiwote Tadesse i njezine suzdržane te mekane, ali i dalje potentne viole, često beskompromisno poniranje Casián-Lakoš u duboke violončelističke alikvote odvele bi cijelu interpretaciju možda u krivom smjeru.
Pojedinačna dominantnost povremeno i proviruje ili čak i iskače iz grupne komorne svirke, no ravnoteža i prilagodljivost u kontekstu ekstrema i slobode ključni su odnosi za analizu ovog albuma
Nadalje, iako se može činiti da flauta ponekad melodijski dominira, ovaj ansambl radi puno više na svojoj teksturi, boji i izražajnosti cjeline.
Stoga, iako svi redom zanimljivi glazbeni karakteri i talentirani muzičari, čija pojedinačna dominantnost povremeno i proviruje ili čak i iskače iz grupne komorne svirke, ravnoteža i prilagodljivost u kontekstu ekstrema i slobode ključni su odnosi za analizu ovog albuma, ali i načina razumijevanja ansambla Illyrica. Ovaj debitantski album, iako sjajno odsviran i na visokom kvalitativnom nivou, nije zreo, već ocrtava upravo sve rečeno u prve dvije rečenice ovoga teksta – on je svjež i mladenački, neopterećen i sjajan. Preporučamo!
