Nove generacije u novu sezonu s Cantusom

Cantus Ansambl Foto: Vedran Metelko

Novom koncertnom sezonom, izmješteni ansambl Cantus vratio se u Malu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Ondje će ove godine realizirati svih pet koncerata ove sezone svog ciklusa, zaključno s 15. svibnjem kad će nam u Zagreb dovesti kanadski ansambl Turning Point. Kontinuitet postojanja tog našeg najdugovječnijeg ansambla za suvremenu glazbu nemilosrdno stupa kroz vrijeme pa je Cantus Ansambl stasao do tih godina kad si može sam naručiti cugu u Americi.

Foto: Vedran Metelko

Za prvi je koncert svog novog ciklusa, održan u ponedjeljak 14. studenog, pripremio niz poznatijih skladbi šestorice uvaženih skladatelja suvremene glazbe, naslovivši ga Posvete. Posvećen je, dakle, okruglim obljetnicama, slaveći tri rođendana i obilježivši tri 10. godišnjice smrti.

Mlada lica članova ansambla, i još mlađa lica studenata te gimnazijalaca u publici činila su izvanrednu starosnu protutežu

Kad smo kod godina, zanimljivo je istaknuti jedan fenomen koji se te večeri zbio u Maloj dvorani Lisinskog, vukući dva kraja čovjekova postojanja, integraciju i dezintegraciju. Naime, dok je prosječna starost šestorice skladatelja 73 godine, prvenstveno zahvaljujući američkom skladatelju Elliotu Carteru koji je 2012. umalo proslavio svoj 104. rođendan, mlada lica članova ansambla, i još mlađa lica studenata te gimnazijalaca u publici činila su izvanrednu starosnu protutežu.

Foto: Vedran Metelko

No, još nešto neizbježno oku bio je iskren interes najmlađe publike za razvoj glazbene situacije na pozornici. Strašno im je uzbudljiv bio veliki bubanj iz Đurovićeve skladbe io sono je t’aime i apsurdno smiješan sopran Ruždjakovih dadaističkih tekstualno-semantičkih elemenata u skladbi La Frontera te zabavan humoristični ton i moment „sviranja u prazno“ Detonijeve skladbe dolce furioso pa su njihovi mali komentari, iznenađeni izrazi i spontani osmijesi iskreno pokazali da su doživjeli i proživjeli ono često nevidljivo i neshvatljivo, ispisano između redaka suvremene partiture.

Hrvoje Sekovanić / Foto: Vedran Metelko

Prvenstveno bez predrasuda, a onda iz bez očekivanja, adekvatno pripremljeni od samih skladatelja, maestra Šipuša te voditeljice projekta Behind the Scenes, Srđane Vrsalović, te su mlade uši i oči prvi puta svjedočile novoj glazbi na koncertu čiji je program donio šest potpuno različitih skladateljskih rukopisa. Neuobičajena i vjerojatno dosad jedinstvena takva večer u njihovim mladim životima, unatoč dijelovima nekih kompozicija koji su možda prevršili granicu strpljenja, isijavala je po završetku koncerta dvije riječi – zanimljivo i zabavno.

Foto: Vedran Metelko

I doista je bilo zanimljivo i zabavno, prije svega radi uspješno postignute dinamike večernjeg programa koji je trajao gotovo puna dva sata. Iz Carterova su opusa odabrani Epigrami koje su poprilično uspješno izveli violinistica Eva Mach, pijanistica Srebrenka Poljak i mladi violončelist Jurica Mrčela koji je, usput budi rečeno, tu večer mijenjao Jasena Chelfija.

Doista je bilo zanimljivo i zabavno, prije svega radi uspješno postignute dinamike večernjeg programa

violinistica Eva Mach, pijanistica Srebrenka Poljak i violončelist Jurica Mrčela / Foto: Vedran Metelko

Uredno pripremljeni, precizno su, promišljeno i smisleno interpretirali ne tako lako shvatljiv Carterov glazbeni slog, a uspješnoj izvedbi doprinijela je doza teatralnosti u pokretima tog ad hoc trija. Osim Cartera, na programu je bio još jedan strani skladatelj – Britanac Jonathan Harvey. U njegovoj su se skladbi The Riot poigrali flautistica Ana Batinica, Danijel Martinović na bas-klarinetu i pijanistica Poljak, goneći energične i virtuozne motive u vrtlogu suvremene glazbene oluje.

Ana Batinica i Srebrenka Poljak / Foto: Vedran Metelko

Preostala su četiri djela s programa uposlila ansambl. Za 50. je rođendan Frane Đurovića odabran njegov ranije spomenut komad io sono je t’aime u kojem je, uz ansambl, suptilno uposlio i elektroniku. Poprilično pitom, i na trenutke pomalo naivan zvuk, predstavio je niz zanimljivih načina korištenja instrumenata, stavljajući naglasak na propuhivanje flaute, klarineta i bas-klarineta.

Danijel Martinović / Foto: Vedran Metelko

Na eteričnu Đurovićevu kompoziciju nastavila se skladba Twist Mladena Tarbuka koji ove godine slavi 60. rođendan. Njegova je partitura obilježena Fibonaccijevim nizom, a zaokružena cjelina u suštini donosi glazbenu integraciju, vrhunac i dezintegraciju, formirajući ciklus – kako u motivičkom radu, tako u dinamičkom smislu i instrumentalnoj gradnji.

Foto: Vedran Metelko

U drugom je dijelu koncerta na stalcima za note bila La Frontera Marka Ruždjaka. Za potrebe je te žive skladbe na pozornicu stupila sopranistica Irma Dragičević, već prepoznate uspješne teatralnosti te uživljene i precizne izvedbe. Od svega šačice punih riječi određenog značenja koje je Irma među dadaističkim slogovima uspjela izgovoriti, kao jeka iz prošlosti zazvučale su riječi positiv i negativ proganjajući nas poput duha iz 2020. koji i dalje titra u našoj sadašnjosti.

Irma Dragičević / Foto: Vedran Metelko

Ruždjakov ambivalentno humorističan ton nastavio se u skladbi dolce furioso Dubravka Detonija koji je na ovom koncertu obilježio 85. rođendan. Unatoč glasnoj zvučnoj furioznosti od koje su na momente prolazili žmarci, Detonijev je rukopis još jednom pokazao svoju slojevitost, dovitljivost, sadržajnost i poznavanje instrumentalnih mogućnosti.

Foto: Vedran Metelko

Pohvalna izvedba cijelog ansambla potvrdila ga je kao doajena suvremene hrvatske glazbe pa se skladatelj, polaskan izvedbom, osjećao ponukan popeti na pozornicu, zahvaliti Cantusu i ubaciti par zanimljivih crtica iz vlastita života, predstavljajući ih s dozom humora koji redovito utkiva u svoj glazbeni opus.

Pohvalna izvedba cijelog ansambla potvrdila je Detonija kao doajena suvremene hrvatske glazbe

Tako smo „saznali“ da je dolce furioso posvećen gospođi Detoni povodom 35. godišnjice braka, čime je posljednji komad s Cantusova večernja programa dobio puni smisao uz onaj ‘aha’ efekt.