Clutch u Tvornici: Stonerska fešta epskih proporcija i nezaustavljivog groovea
Američki Clutch omiljeni je bend zagrebačke publike koja je u petak po treći put to dokazala.
Ulaznice su ponovno rasprodane tjednima unaprijed, a krcatom Tvornicom kulture vladala je zaista ugrijana atmosfera. Podršku iskusnim rokerima činili su mladi Tigercub i odlični Green Lung.
Zamislite sljedeći prizor sa mnom. Gusta pustinjska oluja skriva zabačenu i zaboravljenu gostionu usred nepreglednog ništavila. Ispred drvene straćare parkiran je stariji model sportskog motora, a pored njega visoka neonska reklama neodlučno treperi. Na njoj je svoja krila skupio olinjali strvinar da se odmori od borbe s vjetrom.
U gostioni obitava tek jedan gost. Ćelavi starac naboranog lica. Viski mu se cijedi niz gustu bradurinu. Zrakom se širi dim smotane cigarete i miris motornog ulja. Barmen je kostur s kaubojskim šeširom. Vrijeme ondje ne postoji. Starac povlači zadnji dim.
Šlajmom obložen kašalj para mu oronula pluća. Oblači svoj kožnjak i sjeda na mehaničkog zmaja. Gromoglasno turiranje natjera umornog strvinara da se vine u zrak i simbolično označi početak starčeve trke s izgubljenom sudbinom.
Cilindar se puni, klipovi divljaju, benzin sagorijeva. Pijesak se diže, motor bjesni kroz oluju, jahač jaše na granici zaborava i vječnosti. Ne postoji više ništa osim njega i oštrih zrnaca što mu kidaju lice i lijepe se za stjenke omašćenog auspuha.
Jedan je to od alternativnih svemira u kojima zauvijek odzvanjaju masni riffovi Clutcha. Barem ih tako zamišljam kad čujem njihovu glazbu. U našem svemiru u petak smo imali prilike fantazirati uz izvornu glazbenu podlogu. Upravo su se tako doimali mnogi parovi i grupice čijim sam privatnim slavljima svjedočio dok sam se probijao do šanka.
Svako je imao svoju malu zabavu i svoje fantastične prizore u glavi dok smo plesali na najvećoj stonerskoj fešti u gradu. Fanovi zaista svih generacija uživali su u grooveu. Svi smo bili u onoj pustinjskoj gostioni, ona se pretvorila u noćni klub, a atmosfera je bila vražja.
Prednja polovica partera znatno je življe slavila od ostatka. Formirali su se tamo circle pitovi i nešto pitomije, plesne šutke. Neil Fallon letio je s lijeve na desnu stranu pozornice i trudio se širiti propovijed cijeloj širini prvog reda. Osvjetljenje je bilo na visokoj razini.
Reflektori su okruživali bend sa svake moguće strane što je uobičajeno za Tvornicu čija pozornica ne dozvoljava previše eksperimentiranja sa scenskim efektima. Setlista trajala je nešto više od 90 minuta i pokrivala širok raspon tridesetogodišnjeg opusa.
Domaći su fanovi, sačinjeni od ćelavih tipova s bradama, čupavih studenata, bajkera i njihovih boljih polovica najviše reagirali na hitove poput psihodelične “Regulator“, stonerske himne “Spacegrass“ i ZZ-top-ovske “Electric Worry“. Našlo se tu i mjesta za obradu “Fortunate Son“ Creedencea.
Premda je zvuk mogao biti mrvicu čišći i „mrvetinu“ glasniji i komunikacija između benda i vjerne publike jasnija i srčanija, uzavrelosti i dobrog provoda nije manjkalo. Siguran sam da će se groove rokeri rado kod nas vratiti, a mi ćemo ih ponovno rado i nestrpljivo dočekati.
Za kraj bi svakako bila šteta da ne spomenem izvrsnu predgrupu. Green Lung iz Londona bez sumnje bi mogli napuniti Tvornicu da se vrate u solo pohodu. Sviraju melodičan hard rock – heavy metal crossover s primjesama stonera. Mogli smo čuti epske poskočice i marševe i dramatične i sporije dijelove pune emocija i melodijske progresije.
Vokal neodoljivo podsjeća i odjekuje ostavštinom sunarodnjaka i velikana poput Brucea Dickinsona i Ozzyja Osbournea, a poseban začin zvuku pridodaje virtuozna upotreba klavijatura.