Anna Moor: plavi avioni

Anna Moor, samozatajna kantautorica iz Koprivnice, jedno je od najzanimljivijih imena domaće scene, osobito u segmentu synthpopa i retrowavea, sve češćih stilova glazbenog izražavanja.

U tekstu o soundtracku za film Top Gun: Maverick (Glazba iz Top Guna: Maverick kao odraz istinske nostalgije – Glazba.hr) pisali smo o snazi nostalgije u umjetnosti, a Anna Moor je još jedna potvrda kako – kad umjetnost koegzistira s umješnošću – istinska melankolija može biti snažno pogonsko gorivo za postizanje visina u kojima, uostalom, i obitavaju plavi avioni.

Anna Moor

Ono najdojmljivije kod slušanja albuma njegova je cjelovitost, zaokruženost i, ponajviše od svega, neopterećenost. Za razliku od većine (kant)autora iz regije, Anni Moor kao da je imuna na grozničavost koja prati ekonomske računice, potrebu da udovoljava publici ili pak da se prema istoj pravi važna.

Ona iznosi svoje pjesme kao sâmoj sebi – autentično i nepatvoreno. Pritom nemate osjećaj da je ijedan broj s albuma tek filler, odnosno višak. Autorica i sama priznaje kako je stvaranje albuma trajalo godinama, tako da je svakoj pjesmi zasigurno prethodilo mnogo promišljanja i osjećanja.

Produkcijski gledano, pjesme ”neostvarena” i ”shangai (6)” možda su najkoherentnije s albuma, a riječ je o aranžerskim vještinama Anje Pape i Luke Vidovića, dvojca iz žanrovski slične pocket palme. Međutim, ne treba zanemariti ni odličan posao koji su obavili producenti Marin Hraščanec i Teo Golub, kao, naravno, i brojni instrumentalisti koji su sudjelovali u ovoj Anninoj priči.

Melankolija koja čini čitav kardiovaskularni sustav plavih aviona duboko je utkana u glazbu, ali i tekst, a autorica kao da je uspjela ispričati cijelu priču sebe sâme – kao i vlastite umjetnosti – u tek nekoliko riječi: Neostvarena, možda sam neostvarena, zanesena, prepuštena… Dok opet stvaram dom na nepoznatom mjestu…

Također, velika zanimljivost cijelog projekta je i kratkometražni film u cijelosti nastao uz pomoć svojevrsne umjetne inteligencije, odnosno programa Unreal Engine 5 koji je čest alat u gaming industriji. Fotorealistični prizori koji krase ovaj dojmljiv film (inače, prvi put na ovaj način snimljen u Hrvatskoj) bez problema bi mogli biti dio Netflixova distopijskog serijala Love, Death & Robots, a zanimljiva je i glazba britanskog skladatelja Josha Urbena koji je atmosferu i melodije Anne Moor uspješno prožeo kroz vlastiti autorski rad.

Ovaj film, iako divno funkcionira i samostalno, ustvari predstavlja cinematic teaser plavih aviona, a kreirao ga je talentirani Dinko Šimac koji je ranije surađivao s mnogim imenima kao što su Kids from the Sky, Detour ili Ivana Kindl.

Anna Moor – plavi avioni

Kao i čitav album, i film nosi pečat melankolije duboke poput Tihog oceana, a gotovo da poželite gledati i što bi se dalje događalo. Ako bismo baš išli cjepidlačiti, dizajn zvuka mogao je biti bolji i precizniji, ali to svejedno nimalo ne kvari cjelokupnu sliku i dojam djela.

Naposljetku, što reći osim da se veselimo pratiti daljnji rad svih spomenutih umjetnika. A ljepota Anne Moor leži u toj njezinoj, kako sâma kaže, neostvarenosti, a to ustvari predstavlja čistu umjetničku nevezanost i – slobodu.