Mateo Pilat, Ines Prajo i Arijana Kunštek o pjesmi "Mantra"

Mateo Pilat će na Zagrebačkom festivalu izvesti pjesmu “Mantra” koju autorski potpisuju Ines Prajo, Arijana Kunštek i Ivo Popeskić.

„Odmah sam bio ‘unutra’, na prvo slušanje je to bilo – to”, prisjeća se Mateo svog prvog susreta s ovom pjesmom koju, kaže, jedva čeka izvesti uživo. „Ne znam objasniti mehanizam nastanka pjesama. To je valjda jedna od rijetkih stvari u kojima još imamo malo nekog misticizma i tajanstva. Pjesma se dogodi i da to ne želite. Nekad je to samo mali lajt motiv kojeg razvijate, a nekad se ‘izlije’ cijela, bez puno intervencija. ‘Mantra’ je išla prilično lagano – pojavio se refren i dalje je teklo nekako pitko”, otkriva nam autorica Ines Prajo na koju se nadovezala Arijana Kunštek: „Ines mi je pjesmu otpjevala uz klavir i rekla da je njena asocijacija nešto hipnotizirajuće kao ples derviša i malo smo razgovarale o mogućim pričama za tekst. Srednji dio pjesme mi je bio taj koji je odredio ključni dio teksta, ta ponavljajuća, umirujuća glazba i to je onda bilo to – mantra. Dalje je išlo lako, samo po sebi.“

Ovo je, “ljubavna, introvertna pjesma koju će svatko doživjeti na svoj način”, tvrdi Mateo, dok Ines kaže da pjesmu svatko može doživjeti na svoj način: “Kroz školovanje mi je čuveno pitanje ‘što je pjesnik ili pisac želio reći’ bilo, najblaže rečeno, čudno. Znamo li uistinu? Mislim da je to vrlo rijetko. Uglavnom tumačimo onako kako mi mislimo da je taj autor mislio. Zato ne volim objašnjavati. Pjesme postaju neko malo javno dobro (ili loše) onog trenutka kad su puštene u eter ili otisnute u nekoj knjizi.“

Ines otkriva kako nije obožavatelj festivala te da se rijetko pronalazi u takvim formama, no Zagrebački festival ističe kao iznimku, jer je tamo prisutna još od devedesetih: „Uvijek su spremni prihvatiti drugačije pjesme, imaju urbani štih i redovito podržavaju mlade pjevače. Orkestar i bend su izvrsni i nikad ne osjećate onu nezdravu natjecateljsku atmosferu. Vjerujem da je većina mojih kolega tamo baš iz razloga da promovira novu pjesmu, a ne zbog nekih nagrada. Ionako nam je jedina stvarna nagrada kad pjesma zaživi među ljudima.“

Arijana je također istaknula važnost tradicije ovog festivala: „Poštujem dosljednost i trud da svake godine na tom festivalu zablista barem nekoliko pjesama, što u današnjem vrijeme nije lako. Strahovito brzo se stvari zbivaju i mijenjaju, neki hitovi traju mjesec dva i onda posve nestanu. A evo, i danas čujem neke pjesme sa Zagrebačkog, a stare su i po desetak godina. To je uspjeh. Nama, kao autorima, to svakako znaci, a o izvođačima da ne govorim. Pa naša Antonela (Doko, op.a.) je prvi odrasli live nastup imala baš na Zagrebačkom, a pjesma ‘Onaj dan’ je bila najemitiranija pjesma s festivala te godine. Dakako da je ogromno pomoglo njenoj karijeri i izbacilo ju u prvi plan. Tako da ‘Servus, Zagreb fest!’“.

Mateo je ljubav prema Zagrebačkom festivalu naslijedio: „Zagrebački festival je, uz Sanremo, oduvijek bio omiljen u mojoj obitelji. Tim više uživam biti djelićem tog zbivanja i beskrajno se veselim nastupu. Volim što nastavljaju tradiciju urbane glazbe i vrlo su naklonjeni mladim izvođačima, a da pri tom ne zapostavljaju ni one starije, koji su zapravo utrli put nama koji dolazimo. Tako da mi nastup na takvom festivalu može samo služiti na čast. Uvijek je sjajan orkestar, atmosfera je odlična, organizacija isto – tamo se nikad ne osjećam kao da sam ‘zalutao’ u priču kojoj ne pripadam. Naprotiv, uvijek se želim vratiti!“, ponosno će Mateo koji, sebe doživljava kao “modernog trubadura”, zbog čega mu je jedini cilj „dati sve od sebe kako bi slušatelji osjetili emociju koju pjesma nosi i uživali u njoj”. Posebne emocije, kaže, vežu ga za pjesmu “Vrati se u moje dane”, autora Marka Tomasovića i Inge Privore, a u izvedbi Zdenke Kovačiček, koja je na početku novog milenija osvojila Grand-prix publike Zagrebačkog festivala. Ines se prisjetila pjesme “Ta tvoja ruka mala” Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe, koju ističe kao prvu asocijaciju na festival, kao i evergreen Karla Metikoša i Ivice Krajača u izvedbi Josipe Lisac “Dok razmišljam o nama”.

Arijanu za festival veže pjesma “Gazi dragi, srce moje” (M. Perfiljeva/H. Hegedušić) u izvedbi Gabi Novak koju je, otkriva nam, u djetinjstvu neumorno pjevala na kućnim priredbama kao i “Zaboravi ako možeš” (Đ. Jusić/S. Vuković/S. Kalogjera) u izvedbi Tereze Kesovije.