Prazna Lepinja: Danassutrapreksutra
Bend Prazna Lepinja jedinstven je glazbeni fenomen na našoj sceni.
Točnije, priča koja prati bend i njihov glazbeni put. Prije deset godina, 15. ožujka 2013. godine, Prazna Lepinja objavila je svoj album prvijenac DANASUTRA. Nakon brojnih koncerata i svirki, bend je nestao sa scene u ambis životnih okolnosti. Točno deset godina kasnije, 15. ožujka 2023. godine, Prazna Lepinja servirala nam je DANASUTRAPREKSUTRA, live izdanje snimano od 10. do 12. prosinca 2021., na povijesnom povratku koncertnom trilogijom u KSET-u.
Zaista, bio je to comeback godine. Prazna Lepinja davne je 2013. godine imala svoje fanove, ali u međuvremenu su stigli neki novi klinci, dio njih donesen na valovima glazbe JeboTon kolektiva i bendova koji u njemu djeluju, a dio na valu trepa Hiljetovim zaslugama, dok su treći stigli blagoslovljeni supermoćima YouTube algoritama. Neki su fanovima Lepinje postali baš nakon jednog od ovih koncerata. Kako bilo, jednako je uzbuđenje, ali i jednaka nervoza tog prosinačkog vikenda vladala i među članovima benda, kao i među članovima publike koja je žednih ušiju, ali čaša punih piva, napunila klupski prostor u žurnoj potrazi za svojom adekvatnom pozicijom negdje u gužvi.
Unatoč tome što album slušam s velikim odmakom od koncerta, teško je odvojiti proživljeno iskustvo od onoga što sada možemo slušati bilo kada i bilo gdje, jer u ovom slučaju tipka play postaje poput vremeplova. Čini mi se da nakon tog koncerta nitko više nije bio isti, svi smo bili malo promijenjeni, pomaknuti, dirnuti, pročišćeni, oduševljeni. Vjerujem da sam u izvještaju napisanom dan nakon koncerta koristila riječi i sintagme kao što su „rokenrol katarza“, „čudesno“, „iskrenost“, „adrenalin“, i naravno – „brija“ kao nadpojam koji opisuje sve ono za što se Prazna Lepinja zalaže, njihov glavni cilj i osnovni orijentir. „Brija“ je riječ koju su najviše puta izgovorili tijekom velikog intervjua koji smo odradili samo nekoliko dana prije njihova povratka na scenu, a rekla bih da u nju stane svaki osjećaj koji bend želi izazvati u slušatelju, ali i sve ono što im publika uživo vraća. Razumijevanje, iskrenost, vibra, transportacija u neke nove svjetove i svemire, svaki stih, riffovi na tripovima, mješavina žanrova i zvukova koje je često teško opisati i konačno smjestiti, ali iznad svega zajednički osjećaj koji može potaknuti jedino glazba, što je u intimnom prostoru KSET-a dobilo i dodatnu dimenziju.
Iako je Prazna Lepinja bila dijelom line-upa brojnih festivala tijekom prošle godine, ipak joj najbolje stoji KSET-ovska atmosfera. I čitava je ta brija sada zauvijek zabilježena na ovom live izdanju koje obuhvaća izbor od 13 pjesama (iako je originalna setlista sadržavala 20 pjesama), odnosno devet pjesama koje su se našle na prvijencu i još četiri pjesme koje su nastale u istom periodu, ali su svjetlo dana ugledale tek na ovom live izdanju: ”Merlinka”, ”Buba”, ”17” i ”5 kuna”. Za miks i master zaslužan je Ivan Havdić (Studio Jura), dok je naslovnicu albuma izradio Ivan Brekalo.
Osim albuma, isti su dan na kanalu Video sekcije KSET-a uz prateći video s koncerta objavljene „Ravno u zid“ te „Merlinka“ koje prilično vjerno prikazuju euforiju koja je uz hrpu stroba, dima (iz dim mašine, pušenje je u KSET-u strogo zabranjeno) i neonskih reflektora zavladala KSET-om. Album posebnim čini upravo taj live element zbog kojega su svi instrumenti – od luđačkog udaranja bubnjeva, preko bolesnih solaža, čvrstih bas linija i divljeg saksofona dodatno nabrijani, gotovo kompetitivno nastrojeni, a Hiljetova spontana interakcija s bendom i publikom, kao i pogrešan početak pjesme ”5 kuna” – koji je izazvao smijeh – jako dobro opisuju sirovost, prirodnost i opuštenost benda, ali podsjećaju i na adrenalin koji ih je prao u trenutku povratka na scenu nakon punih sedam godina. Iskrena i sirova svirka bez artificijelnih efekata, matrica, playbacka ili autotunea na kakve se publika već navikla izvrsno pokazuje talent i kreativnost benda.
Stihovi su pjesama zarazni, zabavni, hipnotizirajući, protočni i ono najneobičnije – nisu infantilni, iako je bend u to vrijeme bio zaista mlad. Duhoviti su i često ironični. Jednostavni su, ali i višeznačni, dopuštaju slobodu interpretacije u nekoliko dimenzija, od svakodnevne do transcendentalne, ovisno o raspoloženju slušatelja i njegovoj razini prepoznavanja jer „tko pita slonove gdje idu?“. Za njihovu je vokalnu interpretaciju zaslužan Hilje čiji je glas zaista nevjerojatan, a nadopunjuje ga i zvucima saksofona. Zvuk je Lepinje mješavina neke vrste hipnotičkog rokenrola, surf rocka, psihodelije i punka, ali sve je to preliveno melodijama saksofona, što im daje jednu ukusnu notu, a slušatelja baca u trans ili u moshpit, od volje.
Album je uravnotežena cjelina, nipošto jednolična ili dosadna jer osim što su pjesme među sobom različite, često već u jednoj pjesmi možemo čuti divlje prijelaze i različite promjene, prelamanja ritma, dinamike, pa čak i stila, što do izražaja posebno dolazi u ”Ravno u zid”, ”17”, ”Lepinja nije prazna”, ”Ruski rulet”. Vokal je često u kontrastu s instrumentima, mek je i zvonak, izvrsno kontroliran, dok instrumenti vrište, deru se i udaraju. Pjesme se fluidno pretapaju jedna u drugu pa možemo lako prohodati kroz čitav DANASUTRAPREKSUTRA i vratiti se u jedan proživljeni trenutak našeg glazbenog novog vala. Hobotnica pliva u sigurnom moru, ali mislim da je sada vrijeme da krene u neke svježe i neotkrivene vode. S obzirom na to da album zatvaraju „hoćemo još“ povici iz publike, poruka je jasna. Znatiželjni smo čuti kako će zvučati nova i zrelija Lepinja i u kojem će smjeru bend ići. Dečki, vrijeme je!
Format: streaming (YouTube)
Izdavač: samizdat
