Stoner rock
Colour Haze najavili Bear Stone festival masovnom hipnozom u Močvari
Colour Haze, najveći njemački, ako ne i europski, stoner i kraut rock bend u posljednjih trideset godina, prošlog je vikenda u Močvari najavio Bear Stone festival.
Početkom srpnja negdje pored Slunja održat će se jedinstven festival, drugi u nizu – Bear Stone – čiji je naglasak na stoner rocku i psihodeliji. Ljubiteljima dubokih i teških rifova na čijoj površini nerijetko plivaju melodije, ekipa iz Bearstonea priredila je pravu poslasticu povodom warmup partyja prošlog petka u Močvari, Colour Haze.
Dugačak red formirao se pred terasom zagrebačke Močvare već puno prije nego su Nijemci stupili na pozornicu. Sudeći po prizorima iz dvorišta i unutrašnjosti kluba osrednje veličine, ovaj je koncert bio i više nego rasprodan. Ne čudi kad je u pitanju svjetski bend svog žanra. Colour Haze privukao je zagrebačku alternativnu ekipu svih oblika i godina starosti.
Kad su prvi trzaji po basu zagrmjeli dvoranom i označili početak spektakla, ispred šanka je još uvijek bila višemetarska gužva, a do floora i blizine benda moglo se samo mukotrpnom i strpljivom gurancijom uz seriju bezuspješnih sorryja i pardona. Neki su virili s ulaza, neki slušali sa šanka, a neki jednostavno odustali i pili piva na terasi. Svima je bilo jasno da je koncert ovakvog kalibra komotno mog biti održan u Vintageu ili Tvornici. Močvara je te noći poprimila simbolično značenje prave močvarne vode, živog blata kroz koje si se morao probijati da bi bolje osjetio zvuk.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
No pustimo znoj i vrućinu na stranu, bilo je fenomenalno.
Kad sam se konačno smjestio negdje u sredinu, osjetio sam o čemu je riječ. Bio sam okružen mnogim podrumskim kozmonautima koje je audiovizualna senzacija izvukla iz udobnih fotelja, odnosno kokpita, i natjerala da vječnu okupaciju dopaminskim rushom potraže u zadimljenoj gužvi.
Bili smo u transu.
Svjedočili smo putovanju od pedeset milijuna godina kompresiranom u nešto više od devedeset kompaktnih minuta. Zvukovi su varirali između poletnog, plesnog i totalnog topljenja. Neprestano su progresirali dok mozgove nisu pretvorili u žvake. Zaželio sam da mi netko stavi nešto u piće kako bih još jače prodro u ta prostranstva.
Apstraktni su se vizuali prelijevali preko benda. Urezali su se u naše zjenice, a glazba se poput neke egzotične zmijurine omotala oko uma i pustila otrove koje smo osjetili još dugo u noć, a i sljedeći dan.
U ovom putovanju bez kraja i početka glazba Colour Hazea svejedno je uspijevala pronaći svoje udove, imati glavu i rep, smještati te dionice onako njemački i precizno.
Pokidali su! Pouzdana ritam mašina bila je nezaustavljiva. Dugogodišnji bubnjar Manfred Merwald toliko se uživio u neumorne prijelaze i stonerske grooveove. Činilo se kao da je prvi put uopće primijetio da svira pred krcatom dvoranom tek kad je ustao prije bisa i poklonio se beskrajnim ovacijama. Noviji dio benda, vješt basist Mario Oberpucher i ushićeni klavijaturist Jan Faszbender sasvim se dobro snalaze u kompleksnim dionicama legendarnog osnivača, vokalista i gitarista Stefana Kogleka.
Njegov gitarski ton zvuči kao da je umočen u med. Od rifova koji svojom dubinom mogu parirati bas gitari pa do visokih solaža kretao se tako olako i iskusno, kao da ga je opsjela duša neke gitarske jazz legende iz New Orleansa.
Colour Haze u potpunosti su predstavili novi album Sacred u kojem posebno sjaje nadasve psihodelične i hipnotičke klavijature. U nekim dijelovima čine i vode pjesmu dok u drugim savršeno podržavaju i začinjavaju duboko i usporeno drmanje. Stonerske legende počastile su nas i epskim desetominutnim putovanjima iz bogate prošlosti koju krase klasični desert rock elementi, ali i nešto brže robotske kraut rock dionice. Stefanov vokal ovdje pada u drugi plan jer sve što čujemo od njega tek je nekoliko stihova s teškim njemačkim naglaskom na vrhuncima pjesama.
Ovo je bila i više nego dobra najava za jedan mlad i zanimljiv festival. Mene su kupili, ovog ljeta ću tamo kampirati.