Elemental: „Najbolji smo kad ne radimo planski“

„Kaže se ‘nikad ne miješaj poslovno i privatno’, ali ovdje moraš, jer ta povezanost među ljudima u bendu je neraskidiva“, kaže Mirela Priselac Remi, najprepoznatljivije lice Elementala, grupe koja će ove godine proslaviti čak dvadeset pet godina.

Elemental/Matej Grgić

Tko je kriv za četvrt stoljeća glazbe i stihova bez kojih je danas teško zamisliti domaću glazbenu scenu. „Nisam!“ jasno će kroz smijeh Luka Tralić Shot, producentski oslonac i prepoznatljiv bariton grupe koja se sastoji od sedam članova. Gitarist Erol Zejnilović, basist Konrad Lovrenčić, bubnjar Ivan Vodopijec, klavijaturist Davor Zanoški i back vokalistica Vida Manestar uz Remi i Shota čine fantastičnu sedmorku koja ništa ne radi ciljano i strateški.

Da planiraju, kažu Remi i Shot, bilo bi ih šestero u bendu, pa bi se mogli kvalificirati za Eurosong: „Ne bismo se dobro proveli, a to bi se vidjelo na van“, smije se Remi.

„Dolazimo iz posljednje supkulture koja se pojavila“

Kao fantastična sedmorka opstali su na sceni zahvaljujući „bratstvu i jedinstvu“, vođeni vlastitim osjećajima koji su iznjedrili mnogobrojne hitove koji su pak definirali generacije: „Bilo koji bend koji sanja o tome da se održi mora imati prijateljstvo koje je pozadina svega. Onda ne samo da ste poslovni kolege i pričate samo o poslu, već ste i prijatelji pa pričate o životu. Iz takvih situacija često nastaju pjesme i to ti je inspiracija.

Opet, s tim ljudima treba i preživjeti odlaske na svirke, boravke u kombiju, u hotelima i neke vrlo teške situacije. Od onih životnih do situacija koje su unutar bendovskih navika… I sve to skupa ne opstaje ako ne postoji prijateljstvo“, kaže Remi.

Elemental/Matej Grgić

Bili su među pionirima domaćeg hip hopa, generacijom koja je jasno izražavala stav, pazeći pritom na umjetničku vrijednost i kvalitetu svakog aspekta kulture koje su bili dio. Danas, hip hop je ponovno aktualan, no u nekom drugom obliku: „Zapravo dolazimo iz posljednje supkulture koja se pojavila.

U devedesetima je hip hop bio prava supkultura. Došle su dvijetisućite i to više ne postoji. Danas je to sasvim drugačije. Nećemo plakati za prolivenim mlijekom. To te definira na drugačiji način od današnjih generacija.

Opet, imaš ljudi koji zabriju i ostanu zaleđeni u tom vremenu. Mi privatno slušamo svašta, dolazi nova mjuza koja je dobra, no ta poveznica s hip hopom uvijek ostaje. Malo jest suludo, ali to je uvijek tu negdje“, iskreno će Shot na kojeg se nadovezala Remi: „Nismo reponostalgičari. Taj nam je dio bio bitan u formativnim godinama, bilo nam je drago biti dijelom te supkulture.

Ali onda nekako odrasteš, promijene ti se ukusi. To je bio divan period za odrastanje. Imali smo super ekipu, brijali smo neke adolescentske brije, ali to prerasteš.“

Remi i Shot/Matej Grgić

Opet, mnogi ondašnje razdoblje nisu prerasli, a danas glasno o njemu pričaju: „Ne želiš biti onaj lik od pet banki koji stoji za šankom u kožnoj jakni i majici Led Zeppelina i govori kako je to najbolji bend svih vremena i kako nakon njih ništa nije dobro. Ako si umjetnik, moraš stalno napredovati, težiti nečemu novome, istraživati“, tvrdi Remi.

„Teško mi je biti nostalgičan, nama je bilo super jer smo bili klinci, tinejdžeri, radili smo sve neopterećeno. Realno, mi smo prošli gore nego buduće generacije jer – znam barem za sebe – prvi izlasci su mi bili u Lapidarij koji se ubrzo zatvorio. To je bilo u vrijeme kad dva-tri mjeseca nije bilo nikakve uzbune pa su me starci napokon pustili van.

Bilo je naelektrizirano ratno i post-ratno vrijeme. Bismo li se mijenjali? Realno, bismo. Iz te perspektive nemaš neki nostalgičarski moment. Oni koji ga imaju – super za njih. Vjerojatno poslije nisu ništa sa sobom napravili što ih je dalje fasciniralo pa su zaostali u svojim najboljim godinama. To ti je potpuno normalno i to nema nikakve veze sa žanrom“, zaključuje Shot.

Mirela Priselac Remi/Matej Grgić

„Kada je cijela reperska scena nestala, tada smo mi, TBF i Edo bili jedini koji su preživjeli i mijenjali se s vremenima koja su dolazila“

Svaki početak je težak, tako je i njihov bio. Mnogi poistovjećuju početak njihove karijere s izlaskom pjesme ”Romantika”, no stranice svoje povijesti pisali su i šest godina ranije. Kako su došli do mainstreama, odnosno do vrha domaće glazbene scene? Svakako, samo ne jednostavno:

„Nismo čekali da se svi mediji senzibiliziraju prema nama, nego smo se i mi mijenjali. To je neki artist development koji se sada počinje događati i novoj generaciji. Prije par godina smo mogli reći za novu scenu trepera da su loši, jer su objektivno bili loši.

Ali i oni koji ustraju, oni počinju svoju glazbu bolje raditi i onda se negdje ti svjetovi počinju spajati, tako da oni dobivaju priliku jer je ta glazba postala bolja. S druge strane, mediji su senzibiliziraniji, to se počinje ispreplitati. Ali, naravno, neke stvari idu sporo“, rekao je Shot, uspoređujući se s današnjom hip hop scenom.

Nadovezala se Remi: „Godinama pripadamo u svijet Blackouta, pionira hip hopa ovih prostora. Mi smo bend koji se cijelo vrijeme mijenjao, radio. Kada je cijela reperska scena nestala, tada smo mi, TBF i Edo bili jedini koji su preživjeli i mijenjali se s vremenima koja su dolazila.

I pet, i deset godina poslije ”Romantike” mi smo napravili neki novi singl. Zato su nam super novi glazbenici jer znamo da bismo nešto i mi mogli bolje napraviti i samim time napredovati. Sada mi s njima zajedno tvorimo novu scenu!“, zaključila je Remi.

Luka Tralić Shot/Matej Grgić

Slušatelje su počastili s čak dva singla, ”Hajde ljubav dođi” i ”Usta na usta”. Prvi, više kao radijski singl, a drugi „za šmekere“: „Inspiracija su nam bile nekadašnje singlice, koje su imale A i B stranu, tako da nikada nije izlazila samo jedna pjesma. Ta B strana nekada je bila jača od samog singla, a nekad je bila samo za šmekere.

Naša je nakana da A strana bude ”Hajde ljubav dođi”, a B strana je ”Usta na usta”. Budući da je 25. godišnjica, mislimo da je u redu da počastimo slušatelje, i to ne sa samo jednom pjesmom“, nasmijala se Remi.

„Pišemo iz srca, i to se uvijek pokazalo kao ispravno“

Znači li to da su se priklonili ciljanom stvaranju pjesme za radijske postaje?

„Kad god smo probali razmišljati da radimo nešto komercijalno, to je kod nas ostalo negdje nedovršeno. Nikada nismo bili u stanju napraviti pjesmu po recepturi. Neki to jako dobro znaju. Užasno bih volio reći da smo znali što radimo, ali…“, jasno će Shot.

„Najbolji smo kad ne radimo planski. Kad kemijamo, ispadne usiljeno. Zato samo pustimo ono što osjećamo u sebi. Pišemo iz srca, i to se uvijek pokazalo kao ispravno“, rekla je Remi, što je Shota inspiriralo da nam prepriča kako izgleda njihova tipična proba: „Na probama smo disciplinirani. Znamo da trebamo raditi, ne pijemo i ne zezamo se.

I uložiš tu energiju, radiš. Dođemo na pauzu. I netko počne nešto bezveze drljati, i, kako dalje to u pravilu ide, ova luđakinja (pokazuje na Remi, op. a.) vadi svoju bilježnicu, jer ima tekst za sve i počinje pjevušiti nešto bezveze. U roku od četrdeset i pet sekundi počinje se nešto događati, vadimo mobitel i snimamo.

To nas više pukne i drajva, nego ono na čemu smo radili proteklih sat vremena. I to je naš paradoks. Jesmo li ciljano napravili stvar? Da, ali na svoj način!“

Remi i Shot/Matej Grgić

Iskrenosti im tako ne nedostaje. No jesu li se kroz godine posvetili više ljubavnim pjesmama nego onim društveno angažiranim? „Ne bih rekla da smo prije imali više angažiranijih pjesama“, odgovara Remi:

„Uvijek smo se na albumima trudili da izbalansiramo sentimente koji prevladavaju u pjesmi. Uvijek je bilo intimnih, ispovijedanih i društveno angažiranih pjesama. Nekako se poklopilo da su društveno angažirane pjesme glasnije odjeknule u javnosti, jer su otvarale neka pitanja. S druge strane, pjesme koje su intimnije ne otvaraju toliko pitanja javno, jer su to ispovijedane pjesme pa se ljudi u njima osobno nađu.“

„Ilica nije dobila ono što je zaslužila“

Njihov je posljednji album, Ilica, objavljen 2020. godine, tik pred kompletno zatvaranje svijeta. Je li Ilica zaživjela na način na koji su predvidjeli? Razočarani izrazi lica Shota i Remi jasno su dali odgovor: „Ne. Uvijek se nadaš da hoće, ali imali smo tu nesreću da je taj album izašao na samom početku pandemije. Imaš taj normalan moment kada izađe album i kada počinjemo svirati pjesme uživo. Pjesme se jesu vrtjele po radiju i dobre su brojke na streamingu.

Ali, nama se dogodilo ono najgore. Svaka pjesma, kada dobije studijsku formu, znaš da je to samo 75 posto dovršenosti. Posljednjih 25 posto treba se dovršiti na koncertima. Nešto će biti drugačije, neki dio će sigurno biti drugačije izveden. Tada se potpuno saživimo s pjesmom i pustimo da se do kraja oblikuje. Tako nešto nismo imali ovaj put.

Nismo mogli svirati uživo. Imali smo samo dvije virtualne prilike tijekom cijele pandemije. To su bile kratke forme, tada ne stigneš isfurati nove pjesme. Taj album nije dobio ono što je zaslužio. Možda će ga netko za petnaest godina diggati i shvatiti da je to skriveni dragulj“, optimistično će Shot.

Mirela Priselac Remi/Matej Grgić

Ipak, nove će se stvari zasigurno naći na popisu pjesama velikoga nadolazećeg koncerta na zagrebačkoj Šalati gdje će i službeno proslaviti 25. rođendan: „Radimo setlistu koja je istovremeno nama iz benda gušt, kako bismo zadovoljili neke svoje potrebe s pjesmama koje nisu singlovi. No želimo i dati publici ono nešto po što su došli.

Koncert može biti dulji jer je slavljenički. Želimo dati i sebi i publici priliku da uživamo i da se prisjetimo nekih super pjesama koje do sada nismo svirali.“

Osim koncerta, bend radi i na novom albumu: „Mislim da će ova dva singla dati dobar uvid u zvuk koji furamo na novom albumu“, kaže Remi.

„Zvuk albuma nastaje na probama. Bilo je situacija kada smo za svaki album mijenjali prostoriju u kojoj sviramo. S druge strane, iz albuma u album i ja u studiju imam drugačiju opremu. Tako privučemo neki novi zvuk Elementala koji nije nužno samo studijski. Da, drugačije je, ali ga ne forsiramo na način da čujemo ono što je trenutno in pa da se ravnamo po tome.

To nismo radili ni kada smo bili puno mlađi i nabrijaniji, a pogotovo nećemo sada“, otkriva Shot, produkcijski mastermind u Elementalu, ali čovjek čiji je producentski potpis na mnogim glazbenim djelima koja su definirala i redefinirala domaću glazbu.

Je li promjena prostorije za probe umjetnički stejtment? „Nažalost, ne!“ smiju se Remi i Shot: „Još smo uvijek podstanari. Imamo periode kada intenzivno radimo, dva-tri puta tjedno, a zatim se istrošimo pa otkažemo sve te termine u par mjeseci“, objašnjava Shot, na što će glasno Remi: „Nemamo prostoriju! To me boli! Da imamo neko mjesto da možeš leći na jastuk koji miriše po tebi, gdje možemo doći na after, gdje možemo pobjeći od muža…“, smije se.

A kamo se bježi od benda?

„Ne može se pobjeći od benda! Kad se probaš isključiti, sustigne te 98 nepročitanih poruka na WhatsAppu!“, složno će.

Za novi album očekuju da ugleda svjetlo dana sredinom jeseni, a za sâm kraj otkrili su nam i hoće li biti vatrometa na slavljeničkom koncertu: „Vatrometa taštine, svakako! Toga će biti u izobilju“, šali se Remi.

Vidimo se 3. lipnja na Šalati.