Nije reperica, ali je doktorirala rap
Macha Ravel (Muha): Intenzitet
Macha Ravel kao Muha zujanjem je glasno privukla pažnju javnosti kada je uoči jeseni pandemijske 2020. godine na svom YouTube kanalu izbacila ”Sve svojim tokom”, autorsku rap pjesmu za koju je videospot snimila sama na krovu zgrade.
Nakon nje do kraja godine nanizale su se ”Pare pare”, ”MPM” te – kao kruna – stvar ”Komfortzona”. Eksponencijalan rast kvalitete na svakoj od ovih stvari koji je kulminirao u ”Komfortzoni” učinio je to da je momentalno bila prihvaćena kao nova reperica u regiji (jer javnosti su one izuzetno zanimljive, a brojimo ih na prste jedne ruke), a uz to i okrunjena kao najveći adut među istima. Javnost ne možemo za ovo kriviti, jer je ”Komfortzona” uvjerljivo jedna od kvalitetnijih stvari iz ženske kategorije (iako mi je mrsko kategorizirati po rodnoj osnovi) ovoga žanra do tada objavljena.
View this post on Instagram
Informacije koje su o njoj ubrzo počele izlaziti u medijima zagolicale su šire mase i otkrile u kojoj je mjeri riječ o svestranoj i zanimljivoj djevojci. Rođena je u Zagrebu, cijeli život provela je u Francuskoj, a potom se seli u Sarajevo gdje upisuje studij medicine.
Naš joj jezik nije prvi, već je to francuski, a u kasnijem Identitetu pohvalila se i baratanjem španjolskim jezikom. Kombinacija tada Muhine glazbe te ranije navedenih zanimljivosti uz dodatak njezina urbanog i upečatljivog modnog izričaja sve su nas zaintrigirale, a Machu lansirale u tešku kategoriju onog kul ogranka regionalne glazbene scene.
Nije reperica?
Nekoliko mjeseci kasnije pojavljuje se na ”Ajfer Sanjo” s predstavnicima sarajevske i bosanskohercegovačke rap scene, a ubrzo izlazi i njezin prvi EP Identitet pod Bassivityjem. Njega i dalje podvlače snažne hip hop konotacije s tvrđim i mekšim, ali definiranim basom koji ga smješta u rap/trap kategoriju. S naslovnom pjesmom ovog EP-ja dobili smo možda prvu konkretnu drill stvar na našim prostorima u ženskoj izvedbi.
Iako je više puta naglasila da nije reperica, u to nije uspjela uvjeriti javnost koja nije htjela čuti navedeno iza stvari u kojima zvuči kao stasala predstavnica žanra. U sljedeće objavljenom ”Albatrosu” prvi smo put imali priliku čuti njezinu nježniju i raspjevaniju stranu, a naredno objavljeni singlovi s albuma koji je predmet današnje rasprave proširili su horizonte očekivanja Machine publike.
Obavezno je spomenuti da je većina do sada objavljenih videospotova na izuzetno visokoj razini, a Machu su predstavili u punom svjetlu kao performericu – od vokala, preko karizme do plesa. U nekom se trenutku nakon sezone ljetnih nastupa zakukuljila i prošla određenu transformaciju, od značajne promjene imena Muha u svoje rođeno ime do blaže promjene imidža.
Glazba, ali i kinematografija
Pa, upoznajmo Machu Ravel i njezin Intenzitet.
View this post on Instagram
”Tango” otvara album, a kako je ranije izašao sa spotom kao singl, bio je jedna od prvih prilika za uvid u reformaciju ove glazbenice i razilazak od njezina ranijeg identiteta. Ovo je njezina prva direktno senzualnija traka, a produkcija uz miks i master bolesno je dobra.
Jako zanimljiva i nestandardna, a kvalitetna pjesma kakva Machi vrhunski leži. Također, spot je za ovu stvar estetski i kinematografski impresivan. ”Uragan” je vrlo ritmična i plesna stvar koja očito pretendira da bude hit. Zvuči kao da pripada u klub, a krojena je po šabloni današnjih uspješnih pjesama za ženske vokale i izvođače te je kao takva na mjestu. ”Plešem dok sam živa” izuzetno je radiofonična upbeat r’n’b pop stvar, kao stvorena za ljetni hit, a distorzije vokala su mi jako zanimljive uhu. Još jedna stvar koja je potpuno na mjestu te je prigodna za širu publiku. ‘
‘Svejedno mi je” je stvar u kojoj se za sada najviše osjeti Machino oslobađanje. Uzorak joj je već standardizirani balkanski reggaeton prizvuk u instrumentalu i možda je od svih pjesama najviše zabavnog karaktera te se može staviti u niz kontekstâ.
Kod iduće ”On my mind” dolazi do trenutka gdje je previše slična pjesmama koje joj prethode i bez bitne razlike – od reggaeton melosa i generalne tematike. Ovo je još jedan potencijalno dobro prihvaćen singl, ali mi je žao što nije ovo mjesto prepustila nekoj eksperimentalnijoj stvari.
Stvar kao stvar je korektna, ali ovdje postajem nestrpljiva krenuti dalje i čuti što slijedi. S pjesmom ”Voda” zaranjamo u autentičnu ljubavnu tematiku uz ambijentalan i progresivan aranžman koji čine da ova stvar zvuči teže, moćnije, produhovljenije i punije. Sirovija, bez kiča, jasna – što je uvijek na cijeni i valja imati u repertoaru.
View this post on Instagram
In medias res
Ovdje se negdje otprilike ocrtava prekretnica u smjeru generalno snažnijih nota u kakvima smo Machu i ranije imali priliku čuti. ”Excusez-moi” je prva traka s albuma koja se može definirati kao rap, no svejedno izlazi iz onih granica koje su se oko Mache postavile s njezinim prvim objavljenim stvarima, vrlo je otvorena i otvoreno se obraća svima koji slušaju.
Njezin flow i vokal jednostavno savršeno sjedaju na trap instrumentale (ovaj je posebno nenormalno dobar), a ova konstatacija nikako ne umanjuje vrijednost i kvalitetu njezinih pjevačkih izdanja. Ovakva samouvjerenost i direktnost jako joj dobro stoje. Spot za ovu stvar sigurno je njezin najbolji i savršen je primjer kako vizuali mogu konceptualno zaokružiti glazbu. ”Lalala” se izravno veže na prethodnu pjesmu i produkcijski, i žanrovski, i smisleno.
Ovo je još jedan od Machinih primjera za to koliko su mješavina francuskog i hrvatskog zanimljive uhu. Moje skromno mišljenje glasi: ova stvar je najveći benger s cijelog albuma. Machi uspijeva u formi rapa izredati versove, ali u njima i pohvaliti dobar dio raspona svojega glasa. U zvuku ove i prethodne pjesme nazire se svježina i neki razigrani, dječji, na momente podrugljivi duh. Nadam se da mi Macha ne bi zamjerila na ovoj izjavi, uzevši u obzir njezino izjašnjavanje i odbijanje deklaracije rapa, no meni ove dvije stvari zvuče najautentičnije i najuvjerljivije.
Zatim slijedi ”Oblik”, drama od pjesme. Na površni dodir s uhom zvuči kao klasična Machina tvrđa stvar, no vrlo brzo uho počne osjetiti težinu ove lirike. Aluzije na problematiku poremećaja u prehrani su toliko snažne, sirove, iskrene i razumljive – posebna je moć glazbe da bude angažirana, terapeutska, ispovijedajuća i zacjeljujuća, a ova pjesma je upravo to.
S metaforom oblika na foliji koja zamućuje i iskrivljuje percepciju naše vanjštine (ali i nutrine) svi možemo rezonirati na određenoj razini. Macha oko nje ne okoliša, nego je hvata u srži i dijeli na probavljive dijelove, a ovaj pristup ima učinak da pod težinom ovakvog stiska ostanemo manje izolirani i osamljeni. Coby je radio trrrrrraku, što se čuje, uz Luxoneea i Toshi Domaćina, kojem na ovom mjestu želim dati prostora i veliki aplauz kao strašnom producentu koji se na ovom albumu neupitno ističe.
Uz ”Tango”, ”Excusez-moi” i ”Lalala”, pjesma ”Monopoli” ulazi u moje definitivne favorite s albuma. Stvar je opasna kao i instrumental, koji zvuči ogromno. Nije mi teško pretpostaviti da će ova stvar biti savršena za performans uživo na svim razinama – izvedbom, plesom i atmosferom. ”Druga strana” zatvara album.
Nije neobično da se u današnjim izdanjima umjetnici okušaju u nekom punky-rocky aranžmanu. Međutim, kada se Macha ovime pozabavi, zvuči kao da je to njezin izvorni žanr, što možda u određenoj mjeri i jest istina, jer se u više navrata referirala na svoju bendovsku prošlost te ljubav prema rocku i metalu. Ovdje je definitivno pokazala ne samo drugu stranu, nego je stavila potpis na cijeli album koji jasno sugerira da sve njezine strane nije lako pobrojiti.
Doktorica rap
Sve u svemu, ovaj album možemo tumačiti kao portfolio u kojemu Macha istražuje razine svojih glazbenih interesa, vještina i ambicija, a na iste stavlja pečat u obliku potvrde da sve ove varijante prolaze i da ih Macha može diplomirati. Rijetki su trenutci (i to u prvom dijelu albuma) kojima malo, ali samo malo zamjeram prvoloptaški dojam, na što ni ne znam imam li pravo, ako uzmem u obzir pripadajuću industriju te trendove i jednadžbe uspješnosti koje ona diktira. Time rečeno, Bassivityjev utjecaj je u određenoj mjeri prisutan i osjetan.
View this post on Instagram
Machi idu sve pohvala za odbijanje jednodimenzionalnosti sa stilom te hrabrost i ustrajnost u istraživanju slojeva same sebe. Svoju potvrdu za versatilnost nosi kući uz napomenu crvenim flomasterom da je treba shvatiti ozbiljno čega god se uhvatila. U domeni pjevačica ipak je zahtjevnije zauzeti svoje mjesto jer je tu scena zasićenija, ali ona ima puno pravo na svoju šansu, a svoj je prvi potez u ovom zahvatu odigrala iskusno. No istinita joj je ona iz ”Excusez-moi” – reperica nisam, al rep ću ja doktorirat – jer ga je doktorirala, a ja priznajem da ću upravo takve njezine elaborate najsretnije nastaviti slušati u nadi da joj prišivci repa nisu prisjeli toliko da ih se potpuno odrekne.
Singlovi: “Tango”, “Uragan”, “Plešem dok sam živa”, “Svejedno mi je”, “On My Mind”, “Voda”, “Excuzes-Moi”, “Lalala”, “Oblik”, “Monopoli”, “Druga strana”
Format: streaming
Izdavač: Bassivity