Nadahnuta izvrsnost stvaralaštva i izvedbi za otvorenje 48. Osorskih glazbenih večeri

Druga je polovica srpnja, došlo je vrijeme i za svečano otvorenje Osorskih glazbenih večeri, održano u utorak 18. srpnja u osorskoj ex-katedrali, kako je često nazivaju, odnosno predivnoj renesansnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

Foto: Osorske glazbene večeri

Osor je otvorio svoja vrata 48. put i ponovno pokazao svoju neuništivu karizmu koja u ovaj otočki gradić s tek nekoliko desetaka stanovnika privlači izniman broj znatiželjnih slušatelja s cijeloga Cresa, Lošinja, pa i kopna. Tako je i otvorenje festivala proteklo pred gotovo do zadnjeg mjesta ispunjenom crkvom.

Osor je otvorio svoja vrata 48. put i ponovno pokazao svoju neuništivu karizmu koja u ovaj otočki gradić s tek nekoliko desetaka stanovnika privlači izniman broj znatiželjnih slušatelja s cijeloga Cresa, Lošinja, pa i kopna

Festival od ove godine ima novo umjetničko vodstvo; nakon što je tijekom sedam izdanja festival umjetnički kreirao Branko Mihanović, ove je godine na tu poziciju odlukom Ministarstva kulture i medija imenovan Marin Kaporelo, čije je ime posljednjih godina u javnome prostoru postalo poznato zbog njegova uspješnog rada na čelu Hrvatskoga doma Split.

Kaporelo je preuzeo i funkciju producenta festivala, no posve je sigurno da se ova manifestacija jedinstvenih, kompliciranih i često anegdotalnih tehničkih, prostornih i ljudskih resursa i kapaciteta, ne bi mogla na jednako uspješnoj razini odvijati bez podrške uhodanog tima koji čini POU Mali Lošinj (kao službeni, lokalni organizator festivala) te obitelji Marušić, potomaka osnivača festivala Daniela Marušića, a o čijem smo značaju za festival već pisali prilikom prošlogodišnjeg posjeta festivalu.

Foto: Osorske glazbene večeri

Koncert otvorenja predstavio je nešto komorniji sastav no što bismo očekivali, no moment svečanosti i dostojanstvenosti, kao i umjetničke izvrsnosti nipošto tom odlukom nije bio umanjen, dapače, probrani glazbenici počastili su nas (unatoč jedva izdrživoj vrućini) uistinu izvrsnim izvedbama zahtjevnog i raznolikog programa, pažljivo pripremljenim, koncentriranim i iznimno izražajnim.

48. Osorske glazbene večeri otvorio je Festivalski oktet violončela koji je za tu priliku okupila Monika Leskovar, violončelistica usko povezana s festivalom, ali i otokom na kojem godinama ljeta provodi u obiteljskoj kući. Taj međunarodni ansambl violončela uz Moniku činili su još Hannah Eichberg, Karmen Pečar, Alja Mandič, Smiljan Mrčela, Jasen Chelfi, Eldar Saparayev i Gal Faganel, a prvom skladbom na programu odali su počast nedavno preminulom Valteru Dešpalju, umjetniku i glazbenom pedagogu izuzetnog značaja za hrvatsku kulturu, a napose violončelističku školu. Izvorno zborska skladba Abendlied Josefa Gabriela Rheinbergera upravo u Dešpaljevu aranžmanu za violončela bila je nježna i dostojanstvena posveta ovom velikom čovjeku, a blagost i zacjeljujuća mirnoća evocirali su slavni Adagio Samuela Barbera.

Foto: Osorske glazbene večeri

Na programu su bile i dvije suite iz ciklusa Bachianas Brasileiras Heitora Villa-Lobosa, prva – kojom je koncert završio – za ansambl violončela, te peta – za ansambl violončela uz solo sopran. Obje skladbe festivalski oktet svirao je uigrano, ujednačeno i ekspresivno, u svakom trenutku svjedočeći da je riječ o osam iznimnih, muzikalnih i glazbi predanih pojedinaca, koji udruženi u ansambl dosežu opipljivu sinergiju i snagu glazbenoga izraza.

Foto: Osorske glazbene večeri

U solističkoj ulozi pridružila im se još jedna iznimna (mlada) umjetnica, sopranistica Darija Auguštan, čiji gust ljetni raspored nije bio prepreka za temeljitu pripremu i izvrsnu izvedbu programa u Osoru. U prvom stavku Villa-Loboseve pete suite oblikovala je nešto tamniju, puteniju boju glasa no što smo od nje navikli, sjajno se prilagođavajući atmosferi i karakteru djela.

Foto: Osorske glazbene večeri

Pamtit ćemo divan dijalog s istaknutom solo dionicom violončela (Leskovar) kao i duboko proživljen i dramatično ostvaren središnji odsjek stavka. U virtuoznome drugome stavku posebno je plijenila pozornost izražajnošću ne samo vokalne izvedbe, već i scenske prezentnosti, a koja je uvelike doprinijela izvrsnome ukupnome dojmu.

Foto: Osorske glazbene večeri

Drukčiju vrstu intenziteta, suptilniju i intimniju, sopranistica je pokazala u prvoj od dvije praizvedbe te večeri, skladbi Tvoja duša šuti i govori koju je na tekstove Josipa Pupačića skladao Dubravko Palanović. Inspirativna Pupačićeva poezija potaknula je Palanovića da je zaogrne u jednako ekspresivno ruho širokih gesti i razvedenih melodija, čija atmosfera počiva i na bogatome harmonijskome životu. Za svoju je skladbu Palanović odabrao dvije od sedam pjesama iz Pupačićeve poeme (prema kojoj djelo nosi ime).

Foto: Osorske glazbene večeri

Tkivo nepopuštajućeg intenziteta preplavljuje slušatelja svojim finim rastom nestalne (pa i uznemirene) osjećajnosti, ne nalazeći smirenje sve do samoga završetka.

Inspirativna Pupačićeva poezija potaknula je Palanovića da je zaogrne u jednako ekspresivno ruho širokih gesti i razvedenih melodija, čija atmosfera počiva i na bogatome harmonijskome životu

Ansambl i solistica pružili su predanu i dojmljivu izvedbu, Darija Auguštan osvojila nas je posebno zrelošću interpretacije materije (koju možda ne bismo očekivali od tako mlade osobe), a ova bi poetična, zaokružena skladba, ako je u tome ne zakoči ponešto neuobičajen sastav, mogla lako i s uspjehom još mnogo puta pronaći svoje mjesto na koncertnim pozornicama te svojom iskrenom i komunikativnom izražajnošću osvojiti dugotrajnu naklonost i izvođača, ali i publike.

Foto: Osorske glazbene večeri

Jednako pažljivu i angažiranu izvedbu umjetnici su ostvarili u drugoj praizvedbi na programu koncerta otvorenja – skladbi Olovna suza za oktet violončela Srećka Bradića. Kao i Palanović, i Bradić se poziva na poeziju, komentirajući djelo (odnosno izbjegavajući dati komentar na njega, u sebi svojstvenome stilu) tek stihom iz pjesme Utjeha Ivana Gorana Kovačića: „ a jedna se olovna suza nemoći niz lice kliže“.

Foto: Osorske glazbene večeri

Ispunjena prepoznatljivim glazbenim rukopisom (zvukom) Srećka Bradića, ova skladba polaganim kretanjima gradi svoj kompleksan zvuk iz kojega uvijek izvire melodioznost kao nositelj atmosfere, bila ona na površini ili prekrivena i rastrgana silovitim i ritmiziranim gestama, predstavljena najčešće u istaknutoj (gotovo solističkoj) dionici prvoga violončela (ponovno u interpretaciji Monike Leskovar). Bradić skladbu gradi u nekoliko odsjeka u kojima različito postavlja odnose prvog violončela i ansambla, istražujući mogućnosti dijaloga, ali i suprotstavljanja.

Foto: Osorske glazbene večeri

Intenzitet gradi širokom paletom boja, ali i gesti, krećući se nepredvidivo iz sjetne melankoličnosti i nježne tuge do bolne i mračne uznemirenosti, sežući sve do gotovo agresivne ljutnje. Ovo je još jedno u nizu izvrsnih Bradićevih djela ostvarenih u posljednjih nekoliko godina kojima dokazuje svoju skladateljsku zrelost, odnosno jasno profiliranu umjetničku osobnost i dosljednost.

Intenzitet gradi širokom paletom boja, ali i gesti, krećući se nepredvidivo iz sjetne melankoličnosti i nježne tuge do bolne i mračne uznemirenosti, sežući sve do gotovo agresivne ljutnje

Uz kratki predah kojim su dvije praizvedbe bile odvojene – skladbu Flagellazione Giovannija Sollime, a koja počiva na renesansnom madrigalu Jacoba Arcadelta, zaključen je koncert otvaranja 48. OGV-a.

Foto: Osorske glazbene večeri

Sjajne izvedbe i dva izvrsna nova djela hrvatskih skladatelja obilježili su tako početak Osorskih glazbenih večeri, a festival se nastavlja danas koncertom sastava Accademia strumentale Italiana i programom vezanim uz commediu dell’arte. Program 48. Osorskih glazbenih večeri potražite ovdje.

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.