Debeli precjednik: Atomac

Red aktivizma, red anti-politike, red anti-sistema, red ljubavi i red intime čini slojeve melodične doboš torte Debelog precjednika

Ima li nešto u zraku 2023. ili je to post-COVID sindrom, ali kreativni bunkeri eksplodirali su ove godine pa tako i onaj koji posjeduje Debeli precjednik. Eruptivan Atomac totalni je melodični i hardcore knockout i kruna dosadašnje karijere. A, bogami, nastali su iste godine kao i američki pandan Rancid

Debeli precjednik

Atomac Debelog precjednika vodi na putovanje u dvanaest činova kroz psihu pacifista, a ove pjesme pronose stihovi kakve biste htjeli slušati u (ne)miru svojih atomskih skloništa.

Album nosi iskrenu poruku o nepovjerenju prema autoritetima, borbi za slobodu i ljubavi koja je jača od najsnažnijeg „atomca“. Prezidentski izbacuju iz pat pozicije, s primjesom ironije, bunta i prilično stimulativnog muziciranja, glazbenog umijeća.

Album tematski udara po introspekciji koliko i po osvrtanju na društvenu okolinu, uobičajeno za punk pripovijedanje. Debeli precjednik pritom pokazuje poetički impuls brušen puna tri desetljeća u kojima će fino znati slagati svoja stilska izražajna sredstva: anadiploza za ‘utuvljivanje’ slušatelju u glavu jasnih pojava koje prosječan čovjek namjerno ignorira; u pjesništvu i glazbi najučestaliju metaforu za sve naglašavane opservacije, kontrast kao instrument uvjeravanja, a sve u službi ironizacije i apsurdizacije stvarnosti, koja i ne mora biti kakva jest ako se ne predamo podobničkom genu.

No, dok je podobnjaštva, kolektivne svijesti, društva pristanka bit će i punka, bit će i tema za melodičare poput Precjednika. Red aktivizma, red antipolitike, red antisistema, red ljubavi i red intime čini slojeve melodične doboš torte Debelog precjednika čiji je okus poznat, ali sigurno dobar.

Uvodna “Nema me” otvara album idejom gubitka identiteta i usamljenosti u jednoličnoj gomili, a razvija se u “Babylonu” kao alegoriji za kakofoniju društva pogonjenog korupcijom i religijskim autoritetima kao legitimaciji za manipulaciju.

“Misery Loves Company” razrađuje dalje tako osjećaj otuđenosti i paradoksa ljudskih odnosa. Taj je impuls dalje fino strukturno nadovezan u pjesmi hrvatskog naslova “Pičke ne vrište” – ali pjevane na engleskom – kojom Debeli precjednik upire u licemjerje i pokazuje svoje nepovjerenje prema društvu površnosti.

Naslov je njihov uobičajen postupak davanja hommagea drugim bendovima – dok će se kasnije direktno pozvati na Atheist Rap (uvodna “Nema me”), ova je numera topla počast tragično preminulom Ivanu Antoliću, frontmenu punk benda Pičke vrište. Alt-scena 2019. godine izgubila je Antolića na koprivničkom jezeru Šoderica, a godinu prije bend Pičke vrište taman je bio stavio ključ u bravu.

Tugu Debeli precjednik tematizira u “Grey By Days”, iako bend njome sugerira da nije sve tako sivo. Naravno, politički antiratni impuls punka bori se protiv ideje sudjelovanja u ratu koji je uvijek pred vratima “Warzone”, a cijelo izdanje zatvaraju predivnom “Legicom”, slatkoj i simpatičnoj viziji voljenog psa i ljubavi što kola pjesnikovim venama, dajući empatiju kao jedini i konačan odgovor na sve anomalije opjevane ne samo na Atomcu, nego i kroz cijelu karijeru od trideset godina.

Znate onu o pankerima i hipijima i namjerama? E, to, nabrijane ljudine vel’kih srca koje se izražavaju na hrvatskom i engleskom jeziku. Unatoč nekoliko europskih turneja i koncerata s velikim imenima punk scene, kao što su NOFX, SNFU, Jello Biafra and GSOM, Lagwagon, ostaje pitanje zašto kod nas Debeli precjednik ne uživa status kao navedene međunarodne legende. Jebeno to zaslužuju!

Debeli precjednik instrumentalno i produkcijski zvuči možda i najčišće dosad. Usviranim dečkima na cjelokupnom albumu svira i gitarist Ivan Budaić Buda (ne miješajte ga s Ivanom Budalićem, gradonačelnikom Imotskog) koji je bio dijelom dvojnog izdanja Godina majmuna / Majmun godine iz 2016. kad su objavili naslov s mlađim (nasljednicima) Mašinkom.

Činjenica da energični, srčani i strukturno ispolirani Atomac jest možda i najbolje izdanje u trideset godina karijere Debelog precjednika govori o njihovom kapacitetu sazrijevanja, koji mnogi neće imati i stagnirat će u prošlim točkama glazbenog zenita. Ali Debeli precjednik, koji sam čuo s prvim danima studija na Filozofskom u vremenima MySpacea i Last.FM-a, preskače vlastitu ljestvicu. Znam to iz arhive njihova još uvijek vidljivog MySpacea.