14
ruj
2023
Izvještaj

Oduševljenje u Osijeku

Manu Chao pokazao što je univerzalni jezik ljubavi

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

share

Manu Chao je u prije dva dana priredio jedan od najboljih koncerata koje Osijek pamti.

Utorak, 12.9.

Upravo sam se vratila s vjerojatno najboljeg koncerta u mome životu. Taj je isti koncert ujedno i koncert stoljeća (ako ne i koncert od početaka civilizacije) u gradu Osijeku. Ajmo ponovo – najbolji koncert u svom životu slušala sam u Osijeku. Najrađe bi ponovila ovo još jednom, ali mislim da ste shvatili poantu.  Vjerujem da možete shvatiti zašto mi ova tvrdnja zvuči nestvarno. Moram prespavati pa ću vam sve ispričati.

Srijeda, 13.9.

Prespavala jesam, nadala sam se probuditi s nekim riječima, no nema ih puno. Samo flešbekovi koji me halucinogeno vrate deset sati unazad. A inače mi barem riječi ne fali. Ne znam odakle ni kako krenuti. Osjećam gigantski pritisak i potrebu dostojanstveno prenijeti ono sinoćnje svjetsko čudo u riječi. Nezahvalno.

Ajmo probati.

Zamislite nekoliko tisuća ujednačeno stupajućih stopala čiji topot mijenja energetsko polje pod sobom, koje onda ionizira tijelo nazad u frekvenciju ujedinjenosti. Zamislite slani okus koji u usta spuštaju kapljice znoja, tko zna čijeg. Zamislite mantrični ritam kojeg stvaraju organske perkusije, a zvuče kao da iz njih govori majka priroda. Latino zvižduk koji čini da odjednom možeš biti matador, znaš plesati flamenco ili paso doble i svirati kastanjete. Iglice od trnaca koji te prolaze rade akupunkturu na duši. Zamisli okrenuti se iza sebe i vidjeti tisuće lica ljudi svih fela i dobi s identičnim osmijehom istinskog zadovoljstva povodom toga što si ljudsko biće. Plesati u jednakosti i ujedinjenosti na razini produhovljujućeg i religioznog iskustva. Vlastiti kukovi i ramena nisu u tvojoj kontroli, zapovijeda im ritam koji zvuči kao da može pomiriti svijet.

Nada.

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Osijek je osvojio na lutriji sreće kada je prije nekoliko tjedana objavljena vijest da će grad biti domaćin jedinog koncerta Manu Chaoa u Hrvatskoj u sklopu aktualne europske turneje. Karte, i fizičke i elektronske, pukle su u roku od nekoliko sati nakon puštanja u prodaju. Kada sam vidjela da se koncert održava u amfiteatru na Katakombama, teško mi je bilo predočiti si scenu – mjesto na kojem sam toliko puta boravila teško mi je bilo spojiti s velikom pozornicom i posjećenosti od par tisuća ljudi. Ispostavilo se da je amfiteatar kao skrojen za događaj ovakve prirode, toliko da mi se čini da je napokon ispunio svoju svrhu za koju je oduvijek bio predodređen.

José-Manuel Thomas Arthur Chao, svima nam poznatiji kao Manu Chao, svjetski je poznat glazbenik, a zatim i pacifist, humanist, antiglobalist, art terapeut i još mnogo toga – ponajprije stanovnik svijeta koji nije iskvaren politikom, ideologijom, nacionalizmom i razlikama. U provjeravanju podataka za potrebe teksta, pročitala sam da su mu 62 godine – broj koji ga ni na koji način ne opisuje s obzirom na životnu silu, istovremeno mudru i dječiju, koja iz njega emitira.

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Prve pristigle posjetitelje ugostio je Armando, DJ koji je nešto kao kameleon te svakoj prigodi iskroji salivenu atmosferu potkovanom glazbenom selekcijom. Koncert je bio zakazan u 20 sati, no počeo je u 21, pretpostavljam zbog procjene idealnog trenutka i stanja publike. Na pozornicu se penje Manu Chao u pratnji gitarista Luckya Salvadorija i prekusionista Miguela Rumbano Serrana. Prvo obraćanje s poklikom „To freedom, always!“ trenutak je od kojeg počinje kolektivni trans. Spektakl je otvoren s „Vecinos en el mar“ i odličnom uvertirom gitara, sve dok u pola pjesme bubnjevi nisu potpuno produbili dimenziju zvuka. Tada mi je postalo jasno o kakvom će koncertu biti riječ.  Uslijedila je novija „Todo Llegarra“, u prijevodu „sve će doći“.

I došlo je.

Njegova je glazba nešto najbliže esperantu što bi moglo postojati. Univerzalni jezik ljubavi, mira, slobode i nade svima nam je prirođen, a preveden u aukustičan nastup, svima dobro razumljiv. Svi smo vrlo brzo postali zaposjednuti dobrim duhom glazbe, koji je do kraja nastupa samo nastavio bujati. Nakon „Me llaman calle“ slijedila je prva pjesma u kojoj se mogu pridružiti pjevanju – „La vida Tombola“, posvećena Diegu Maradoni, Manuovom velikom prijatelju, a napomenuo je da je gitarist Lucky iz istoga kvarta kao Maradona. Svako njegovo obraćanje publici izazivalo je ovacije iz petnih žila – od  neodoljivog „Hfala Osijek!“ ipak nam je bio draži interni „Crazy Osijek!“ koji nas je tjerao da se pokidamo još više i damo sve što imamo.

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Nešto više od dva sata koncerta ostavila su me u umoru kakav priliči nakon terevenke dobrih svatova ili cjelodnevno/noćnom rejvu. Razlog tomu je izostanak bilokakvog odmora, sviranje sa zapanjujućnom žestinom i pretakanje jedne pjesme u drugu bez energetskog resetiranja. Refren svake pjesme imao je, čini se, 10 biseva – ne znam kakve su primordijalne vradžbine i plemenski trans od ponavljanja ovdje u pitanju, no svaku smo novu rundu dočekali eskponencijalno luđi. Dovodio nas je do kranjih granica euforije. Tu i tamo, ali svakako rijeđe neogo očekivano, zapuhnuo bi nas miris biljne tvari nalik marihuani. Olfaktorna dimenzija, check.

Jezična barijera (koja u slučaju Manu Chaoa ne predstavlja nikakav problem u vidu međusobnog razumijevanja), potpomognuta aukustičnim verzijama pjesama na koje nisam navikla, uzrokovale su to da pola vremena pojma nisam imala što svira. To me nije puno zamaralo, osjetila i tijelo su mi bili zauzeti. Znam da smo čuli  „Mr. Bobby“, „El viento“, „Bienvenido a Tijuana“, a za sami kraj ostavio je omiljene „King of the bongo“, „Clandestino“, „Desaparecido“ i završetak s „Me gustas tu“. Između poslijednjih nekoliko, tri je puta s pratnjom silazio s pozornice i vraćao se nazad. Iako je očito da su prekidi tempirani i isplanirani, voljela bih misliti da ni on nama nije mogao odoljeti. Za kraj su ustali, prišli nam bliže te uz matricu, koje je izgleda himna turneje, nastavili skakati, pjevati i plesati s nama.

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Nakon što su nas napustili, a Manu se slikao s obožavateljima iz prvog reda, komandu preuzima DJ Flegma – bože, kakav set. Do jedan u noći trajao je njegov after s house – funky – discom dok nije iscijedio posljednje iz nas.

Rekla sam vam, ne znam kako bi ovo iskustvo bilo fer staviti riječi. Što više pišem, to mi se jeftinije čini. Jedan od onih slučajeva „jednostavno ste morali biti tamo“. Samo znam reći da je ovo bio koncert koji me podsjetio na to zašto sam se uopće zaljubila u glazbu, manijakalno i opsesivno. Koliko god voljela njezine razne oblike, stava sam da itekako postoji hijerarhija vrijednosti muzike. Ova koju smo slušali u utorak jedan je od uzvišenijih primjera, jer ovakva glazba, ponavljam, mogla bi pomiriti svijet.

Manu Chao u Osijeku / Efekt Media

Sada bih se voljela obratiti izravno kreativnoj agenciji Adverta, koja nam je sve ovo priuštila. Hvala vam, hvala vam, hvala vam. Hvala što ste pokazali da smo zaslužni ovakvog glazbenog događaja. Hvala što ste pokazali da je Osijek sposoban iznijeti događaj na svjetskoj razini. Organizacija bez premca napojila je i nahranila (i fizički, i duhovno) preko dvije tisuće ljudi unutar događaja, a dvostrani šank pobrinuo se i za one s preke strane ograde, koji svoju kartu nisu uspjeli osigurati. Produkciju na ovoj razini dugo u Osijeku nismo vidjeli, ali nadamo se da iduću ovakvu nećemo predugo čekati. U zraku se osjeti dolazak novog poglavlja za Osijek. You heard it here first (i, bože, molim te da me nos ne vara).

Moglo bi Vas zanimati