Kako se optimizam vratio na varaždinsku rock, metal i punk scenu 

Donosimo priču o pokretačima događanja u baroknom gradu

Istina je. Prije pola godine žalili smo se da je u Varaždinu manjak koncertnih događanja, a ne bi vjerovali, situacija se u tom vremenu zaista može promijeniti – na bolje! U redu, nećemo sada daviti uvijek istom pričom kako se nema gdje svirati, nema ovakvih i onakvih prostora, svijet nije savršeno mjesto, a za alternativu i underground uvijek treba kopati dublje nego za institucionalizirane događaje. Situacija je takva da je trebalo staviti glave skup’, kako bi se u Varaždinu reklo, i po mogućnosti tražiti rješenja da se situacija za glazbenu scenu, s nekim gitarskim predznakom, dovede na pristojnu razinu.

U svibnju ove godine premijerno nam se predstavila ekipa koja je počela organizirati koncerte u domeni rocka, metala, punka – bilo je vrijeme da se krene! Nema više čekanja, ljudi su željni događaja, supkulture su na rubu izumiranja, nema klinaca u martama, s irokezama, kožnjaci su preblještavi, podrapane hlače su takve već kupljene – nemojmo se lagati. Supkultura je zasebno polazište kojim će se u nekoj bližoj budućnosti pozabaviti hrvatski sociolozi i odgovoriti na pitanja kako su svi postali isti, dok ćemo se mi osvrnuti na Udrugu Vž1776. Oni nisu u toj jednadžbi koja bi odgovarala današnjem sterilnom dobu traženja isprika za neodlazak na koncert, već da potaknu scenu da prodiše kroz različite kanale. Te kanale smo žanrovski odredili, a sada ćemo ih razložiti na proste faktore.

U svibnju su krenuli prvi organizirani koncerti, tijekom ljeta ponavljaju formulu, a na kraju ljeta proširuju ideju na višu razinu. U sklopu Špancirfesta rade manji festival na užarenom betonu i prije svakog festivalskog headlinera, dok u jesen ulaze s memorijalnim ŽEC Festom. S Marijem Štrlekom, predsjednikom Udruge Vž1776, pretresli smo teme koje se tiču varaždinske scene, same udruge, planova, ciljeva, sjećanja. Nabralo se toga što stane u deset, dvadeset, trideset godina patnje za sve željne žestokog zvuka u baroknom gradu, ali ovo nije razdoblje za očajavanje već za zapeti kako kasnije ne bi bilo kajanja da se nije poduzelo sve što se moglo.

Štrlek ima bogato iskustvo na glazbenoj sceni, prošao je niz bendova – Imperium, Voodoo Lizards i Uninvited neki su od njih – a trenutno je član Frayna. Bend je na sceni od 2014., ali zbog poslovnih obaveza članova tijekom svih ovih godina, tek je u posljednje vrijeme došlo do jače aktivnosti. Nagledao se Štrlek emisija poput Metalmanije na HRT-u, naslušao albuma s kazeta, prošao koncerte u najzadimljenijim prostorima, bio na pozornici i u publici, osjetio taj zamah koji glazba daje – te se pronašao s još petoricom ljudi, koji su se ujedinili u zajedničkom cilju.

„Mi smo ekipa koja se poznaje već jako dugo te na ovaj ili onaj način djelujemo na glazbenoj sceni Varaždina“, počinje Štrlek te predstavlja članove, osnivače Vž1776.

„Potpredsjednik udruge u prvom mandatu je Petar Babić, tajnik je Tomislav Novosel, a osnivače zaokružuju Siniša Sović, Jurica Galeković i Nino Banovec. Svi smo imali ideju da u jednom trenutku osnujemo udrugu preko koje bismo radili. Vidjeli smo da imamo slične ciljeve. Krenuli smo u taj projekt gdje nam je osnovni cilj da promoviramo, na bilo koji mogući način, kulturne sadržaje vezane uz alternativnu i underground scenu grada“, govori nam predsjednik Udruge.

Osnivači Udruge VŽ1776 / privatna arhiva

Lekcija iz povijesti

Nisam pitao zašto 1776 u imenu udruge, ali možda je vrijeme da se sada, prije nego što se situacija zakuha, objasni širem čitateljstvu. Povijest Varaždina uvelike je određena 1776. godine. Kao i mnogi gradovi diljem Europe, Varaždin je imao požare u nekoliko navrata tijekom svoje povijesti. Gorio je Rim zahvaljujući Neronu, a gorio je London u 17. stoljeću. Tako veliki gradovi bili su središta društvenog, političkog, gospodarskog i kulturnog života. I očito je da su se oporavili s obzirom na to da su i danas prijestolnice svojih država. S druge strane, Varaždin nije doživio sudbinu oporavka – barem ne na onoj razini koja bi ga svrstala u prijestolnicu neke države. Doomsday na varaždinski bio je 25. travnja 1776. godine. Sudbina je ironična pa se u tadašnjoj ulici Dugi konec (danas Zagrebačka ulica) našla skupina kmetova iz obližnjeg naselja zvanog Sračinec. Ističemo dotičnog Jakoba Verčeka, koji je odlučio pušiti duhan pa je pao u kup slame, a vremenska prognoza nije bila naklonjena ni njemu ni Varaždincima. Zapaljeni duhan brzo se u slami pomoću vjetra transformirao u vatru koja je nemilosrdno gorjela još nekoliko dana. Zgrade, kuće, razni objekti bili su uništeni ogromnim požarom, a velik dio stanovništva napustio je tadašnji glavni grad. Politička vrhuška, zajedno s onom obrtničkom i trgovačkom krenula je put Zagreba i dalje znate – centralizacija, gužve, tramvaji, trg, katedrala – Varaždin je postao „samo“ gradić blizu glavnoga grada.

Udruga Vž1776 ima zanimljiv logo, vatra asocira na veliku tragediju, ali i moguće nove puteve koji se nakon požara mogu pronaći. Nije bilo težih vatrenih situacija u posljednje vrijeme, hvala na pitanju, ali činjenica je da ako krenemo nabrajati bendove iz varaždinske povijesti i sadašnjosti – ne bismo tako brzo stali.

Logo udruge Vž1776

„Ekipa u udruzi ima iskustvo, a što je još važnije u ovom trenutku, entuzijazam. U Varaždinu ima talentiranih bendova i glazbenika, s kvalitetno snimljenim materijalom, spotovima, pjesmama, a tu ne mislim samo na punk i metal. Ipak, mnogo njih nema priliku predstaviti se publici i mi smo ovdje da im to ponudimo. Trenutno radimo na koncertnom i festivalskom dijelu, a dogovor je da se u prvoj godini djelovanja koncentriramo upravo na to. Kasnije će doći na red i drugi sadržaji poput izložbi, predavanja, radionica, sve što će doticati scenu i kulturu grada“, naglašava Štrlek te dodaje da su krenuli u krugu koji sami poznaju.

„Za početak nam je tako bilo lakše, da se uhodamo. Ideja je da se ne ograničavamo žanrom, a već nam se počelo javljati dosta ljudi koji sviraju različitu vrstu glazbe. Nismo striktno ograničeni samo na jedan dio“, objašnjava.

Utjecaj i na Špancir

Pa kako su onda izgledali njihovi početci? Ne trebamo odlaziti daleko u prošlost. Početkom godine član udruge Nino Banovec počeo je s organizacijom nekoliko koncerata (Ogenj, Dodger & The Vipers, Bednja, Scumbag, Take the Tides, BKD, Partleki, Poison Heart…). To je bio dobar pokazatelj da publike i interesa ima, da ljudima nedostaje takve glazbe i načina izražavanja, a prvi službeni event udruge datira iz svibnja.

BKD / privatna arhiva

Tada su na pozornicu Elephanta stupili varaždinski bendovi Drone Hunter, Neon Iglu i Sagan, da bi početkom ljeta na Open Airu nastupili The Haze, Collective Rage i Godfathers. Priča se tek zahuktavala. Ne treba se igrati detektiva kako bi se uvidjelo da glazbena pozadina Špancirfesta često nema doticaja s alternativom. Ove godine je to promijenjeno. Nastao je Špancir Walk & Rock, dvodnevni događaj unutar programa festivala i u dogovoru s Turističkom zajednicom grada Varaždina. Dogovoreni su slobodni termini kada bi distorzija i mračni zvuk zaveo najhrabrije – i ne bi vjerovali, mini-festival Walk & Rock odigrao se u kasnim popodnevnim satima drugog vikenda Špancira na dobrih 35 stupnjeva.

Špancir Walk & Rock / privatna arhiva

„Nismo željeli da dođe do preklapanja programa, pogotovo onoga na glavnoj pozornici. U petak drugog vikenda Špancirfesta nastupili su Sufosia (Zagreb), Corpse Grinder, Zlobnik (Šibenik) i Bednja“, govori Štrlek. Mnogi su nakon dvosatne metal rasturačine na Walk & Rocku samo produžili do glavne pozornice Špancira gdje su varaždinski metalci Cold Snap slavili dvadeset godina. Jednostavno, poklopilo se. U subotu su program mini-festivala dovršili pankerske snage u vidu Reach A.D. (Slovenija), Hyper Tidez (Zagreb), Ogenj (Koprivnica) i One Step Away (Varaždin/Zagreb).

„Cijeli koncept pokazao se kao pogodak, za prvi put možda skromno, ali svi koji su došli bili su i više nego zadovoljni. Mi smo neprofitna udruga, odradili smo to sve na volonterskoj bazi, organizacijski je to sve bilo naporno, iako smo imali podršku Grada Varaždina i Turističke… Ali kada je sve završilo imao sam osjećaj da smo napunjeni pozitivnom energijom. Broj posjetitelja bio je iznad svih očekivanja, a to nam je bio glavni pokazatelj da je sve bilo onako kako smo zamislili“, ističe Štrlek. Prisjećajući se tih dana, možemo reći da je osim toplinskog, Varaždin doživio i metalsko-pankerski udar, jer rijetki su luđaci bili spremni uhvatiti se ukoštac s organizacijom nečega što je na kraju posjetilo stotine ljudi.

Nedostatak prostora

U redu, sada je vrijeme da se nakratko pozabavimo i tom temom. Ima li Udruga Vž1776 sjedište, gdje se u Varaždinu može svirati i zašto takve prostore brojimo na prste kada šakama složimo gestu poznatu kao devil’s horns?

Walk & rock Špancir / privatna arhiva

„Elephant se pokazao kao izniman domaćin za manje koncerte. To je super mjesto. Nažalost, ponekad u kafić ne stane dovoljno ljudi. Zasad shvaćamo da nam je tako jednostavnije organizirati jer smo tek trebali vidjeti kako publika diše. Nadam se da će u budućnosti u Varaždinu postojati neki klub. Vidjeli smo inicijativu Kerekesh Teatra za Kulturni centar. To su dobre stvari za sve generacije koje dolaze. Uvijek govorimo o problemu zvanom nedostatak prostora. Za Rogoz mi je drago što se ponovno aktivirao u posljednje vrijeme. Mi koji smo duže na sceni emotivno smo vezani uz taj prostor, tamo stane više ljudi, zanimljivije je održavati koncerte“, govori Štrlek. Rogoz kao jedna lasta ne čini proljeće, niti je rješenje svih problema s kojima se varaždinski alternativci suočavaju.

„Što se nas zasad tiče, tamo gdje će nam se pružiti neka prilika za organizaciju koncerta, tamo ćemo ga i napraviti“, dodaje.

Baš nedavno su organizirali nekoliko događaja koji su bili prvi na redu koji se odvijaju u spomenutom Rogozu. U subotu 4. studenog na scenu su došli Neon Iglu i Sagan, a par dana ranije ŽEC Fest se održao na najstrašniju noć u godini, poznatiji Halloween ili po naški – Noć vještica. Ipak, festival ne cilja na taj smjer niti je u prethodnom izdanju imao ikakve veze s dotičnim obilježavanjima. U srcu i duši ŽEC festa sjećanje je na Željka Novaka, čovjeka koji je niz godina pratio generacije rokera, metalaca i pankera pa je s vremenom postao simbolom varaždinske underground scene.

„Sa Žecom smo se svi družili, posjećivali koncerte, a mnoštvo sjećanja vezana su upravo uz podrumsku scenu Zvonimir Rogoz. Naša inicijativa išla je u smjeru da se festival u njegovu čast održava samo tamo. Prvo izdanje održano je 2019. godine, zatim nas je pandemija spriječila u daljnjem okupljanju pa je sada na redu to drugo izdanje. Želimo da ŽEC Fest postane tradicija i poligon na kojem bi se predstavljali isključivo varaždinski bendovi“, kaže Štrlek. Ulaz na festival je besplatan, a svi koji žele moći će podržati rad Udruge Vž1776 kupnjom majicâ i promotivnog materijala. Osim Žeca, po kojem festival nosi ime, ove se godine varaždinsko „podzemlje“ prisjeća još jednoga preminulog člana.

„2021. napustio nas je glazbenik Alex Bijažić. Inicijalno je svirao u pulskom Devastationu, no njegovom selidbom u Varaždin, on je postao naš. Njegov bend ovdje je nastavio s radom pa je tako ovo izdanje festivala sjećanje na još jednog člana metal scene“, objašnjava Štrlek te spominje da je odrađen i svojevrsni warm up za ŽEC Fest. Kviz znanja s glazbenim predznakom prije nekoliko dana održao se u Elephantu, okupio mnogobrojne zaljubljenike u glazbu i kvizove te dodatno osnažio i reaktivirao varaždinske underground redove.

Devastation A.D. bio je jedan od bendova koji će nastupiti na ŽEC Festu s novom članicom, a uz old school trash metal, se mogao čuti melodični death metal uz Pit Viper, rock s Electric Purge, stoner/trash-punk/metal riffovi Bogeca, hard rock Godfathersa, hardcore Scumbaga i metal Frayna. To je bilo vrijeme i mjesto za neke nove generacije da poprate kako se na sceni ponašaju neki tek nastali bendovi, dok su s druge strane na pozornicu stali veterani.

„Vjerujem da postoji dio mlađe populacije koji imaju interes za ono što ih čeka u Rogozu, ali se i odnosi na cjelokupni alternativni dio scene. Možda im je samo potreban određeni boost i motivacija. Meni je u mlađim danima bila motivacija da dođem u klub i gledam bendove kako sviraju, da počnem češće posjećivati koncerte, svirati, družiti se i komunicirati s drugima koji slično gledaju na glazbu. Vjerujem da bi i ovaj naš projekt u obliku udruge mogao potaknuti tako nešto. Ostaje činjenica da se konzumiranje glazbe promijenilo te da su nama prvi odlasci na koncert bili doživljaj, bez obzira na to tko bi stajao na pozornici“, priča Štrlek. Shvaćamo da se polako bližimo kraju naše priče.

„Duh publike se drugačije manifestira“, zaključuje te poziva sve koji su spremni na suradnju da im se jave. Priču o Varaždinu tog kobnog datuma 1776. znamo, dok ona o Vž1776 počinje sada.