Off ciklus Zagrebačke filharmonije
Tesla valovi u naslovnoj ulozi
Koncert-događanje u Off ciklusu Zagrebačke filharmonije u Lisinskom u posljednjem izdanju nimalo nije podilazio nekom općeprihvaćenom ukusu i sentimentalnom prisjećanju na obrade dragih hitova, nego se odvažio na programski izazov multimedijalnog karaktera.
U povodu 80. obljetnice smrti Nikole Tesle, koji uza sva objašnjenja prostom puku ostaje enigmom, priređeno je sedamdesetominutno multimedijsko događanje Tesla valovi s tri praizvedbe. I, dakako, uz sudjelovanje samih Tesla valova, glavne atrakcije koncerta.
Zbog upotrebe zavojnice, događanje se nije preporučivalo osobama s elektrostimulatorom srca i osobama s epilepsijom, što je publika, sudeći prema poluispunjenosti dvorane, vrlo ozbiljno shvatila, čak i kada je daleko od takvih dijagnoza. Mnogo je kreativaca i izvođača bilo uključeno u projekt, koji je inače ostavio snažan, a ponekad i naivan dojam priče za početnike.
Nosile su ga praizvedba kompozicije Dubravka Palanovića u trodijelnom u osnovi introspektivnom djelu nazvanom jednostavno Tesla za simfonijski orkestar, muški vokalni ansambl i Teslinu zavojnicu, čije se munje i popratni, parajući zvuk vješto uklapaju u cjelinu, te praizvedba Teslinih frekvencija za orkestar, vokalne soliste, Teslinu zavojnicu i elektroniku Frana Đurovića. Našle su se tu i vrlo umješne obrade Schubertove Ave Marije trombonista i kompozitora Marina Rabadana, skladbe izvedene na Teslinu sprovodu i njegov holivudski sentimentalno obojen Let besmrtne ljubavi (golubice) za orkestar.
Intenzivno Ličko nijemo kolo u izvedbi HKUD-a Degenija iz Gospića podsjetilo je na Teslino porijeklo, a bujna orkestracija Bachove Tokate i fuge u d-molu i glasna Rabadanova obrada Schubertova Vilinskog kralja bez pretjerane brige o glazbenom profiliranju likova na način vojnog marširanja potencirano sveglasnom izvedbom, podsjetila je na skladbe koje je navodno Tesla volio. Uplela se u taj konglomerat i ugođajna skladba Central Park in the Dark američkog suvremenika Charlesa Ivesa kao ilustracija Teslina novog obitavališta.
Glavnu zvijezdu, Teslinu zavojnicu, za Tehnički je muzej kreirao Ivan Kožar. Atraktivna konstrukcija bila je smještena u geodezijsku kupolu, koju je sredinom prošloga stoljeća osmislio Buckminster Fuller i koja je našla bezbroj mogućnosti upotrebe, od kuća do šatora. Ovaj put poslužila je za interakciju s Teslinim zavojnicama koje uz obvezne munje kreiraju opori zvuk različitih visina i uklapaju se u kompozicije čineći glavnu atrakciju, osobito vizualnu.
Cijela konstrukcija i nemali izvedbeni zahtjevi Palanoviću i Đuroviću su garantirali izvedbu na ovom projektu i tko zna hoće li i kada opet. Međutim, slične su sudbine, osim iznimno, i djela za konvencionalne sastave. Multimedijalni su projekt upotpunile i video snimke Filipa Bašića uz montažu Sanje Pađen, svjetlo Saše Mondecara, scenu je postavio Branko Lepen, a glas je Nikoli Tesli dao Vladimir Tintor. Sve je u raznoliku cjelinu, jednako tako raznolikih dometa vješto sklopila redateljica Petra Radin.
Najviše konzistentnosti i jasne namjere pokazala je trodijelna skladba Dubravka Palanovića, premda – Smiljan, Putovanje i Svjetlo – pruža više mogućnosti za izrazitiju karakterizaciju, no donosi novi, na svoj način intimistički pogled na Teslin put i djelo.
Đurovićeve Tesline frekvencije najvještije i atraktivno upotrebljavaju Tesline valove i elektroniku, ali ostaje nejasan, gotovo suvišno općenit drugi stavak Hvala ti, majko moja na način ionako previše eksploatiranoga klapskog pjevanja u izvedbi vrijednoga vokalnog ansambla Sv. Blaž. Sav trud mnogoljudnog ansambla oko dostojne prezentacije suvereno je i koncentrirano objedinio šef-dirigent Dawid Runtz.