Mia Dimšić u Lisinskom: Dječja radost

Mia Dimšić održala je dojmljiv koncert 26. studenoga u zagrebačkoj dvorani Lisinski pred oduševljenom maloljetnom publikom

Mia je odmah uspostavila kontakt sa svojom publikom / Foto: Filip Kovačević

“Imali smo jednu dosta dugu pauzu od ove prekrasne dvorane u kojoj je svakom glazbeniku čast nastupiti. To je nešto što nikad ne može postati normalan događaj u tvojoj karijeri. Uvijek s posebnom magijom pristupamo ovom mjestu. Dosta toga se dogodilo od zadnji put. Mislim da mogu reći da moj život potpuno drugačije izgleda nego 2019. kad sam zadnji put stajala u ovoj dvorani. U jednom trenutku se cijeli svijet okrenuo naopačke i vratio nazad, ali lijepo je vidjeti da smo mi svi tu u istom sastavu u kojem smo bili zadnji put! Moj bend mi je stijena i oslonac u svemu što radimo, čak osam godina koliko sam službeno na sceni. Proletilo mi je! Pozvat ćemo vas na glazbeno putovanje na kojem će biti svega i svačega”, ovako se publici obratila Mia Dimšić nakon prve pjesme “Budi mi blizu” kojom je otvorila nastup u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u nedjelju, 26. studenog, ali i pjesmom kojom je službeno započela njena estradna karijera. Iznenadila sam se što je koncert bio najavljen u 19 sati, no sve je bilo vrlo jasno jednom kad sam ušla u dvoranu. Izuzmemo li roditelje koji su bili u pratnji i osobe iz javnog i estradnog života, prosjek godina publike ove osječke kantautorice jednak je godinama njene samostalne karijere.

I da se razumijemo, ova publika Miju obožava! Dječici je bio problem sjediti mirno u koncertnoj dvorani, no uz Mijinu animaciju, propjevali su već nakon dvadesetak minuta koncerta na pjesmu “Sunce, oblak, vjetar” i više ih ništa nije moglo zaustaviti, a ubrzo su ispunila prolaze između sektora i cijelo vrijeme plesala u svojim blještavim opravicama. Mia ima jednostavne i pamtljive pjesme, aranžirane tako da uđu u uho nakon što ih jednom čujete na radiju. Nema iza sebe skandale, dobra je djevojka, ne zna se puno o njenom privatnom životu, ne daje medijima nedvosmislene hintove za pecaroške naslove, obrazovana je, kulturna, strpljiva, uporna.

Doista, kako je i najavila, njen je dvosatni koncert bio glazbeno putovanje svega i svačega. Izvodila je pjesme sa svojih albuma Život nije siv (2017.) i Sretan put (2019.), bilo je tu božićnih pjesama s albuma Božićno jutro (2017.) na kojem je, uz poneku autorsku, okupila hrvatske božićne tradicionale i neizostavne hitove s engleskog govornog područja koje ne možemo izbjeći u ovom vremenu nakon Crnog petka. Njen posljednji i nedavno objavljen album Monologue po meni je najkvalitetniji i najzreliji od svega što je dosad snimila. Kako je rekla na koncertu, sama sebi je ostvarila jednu veliku želju, napokon napravila album o kojem priča već sto godina i izbacila ga na engleskom jeziku. Monologue je s 11 pjesama okupio prilično mnogo producenata, čak njih osam: Ivana Pešuta, Randa Stipišića i Luku Mrduljaša, Bojana Šalamona Shallu, Ivana Huljića i Hrvoja Domazeta, Antu Gelu i Vedrana Baotića. Autorski tim je i dalje ostao Dimšić-Dimter-Bačić.

Mia zna kako se postaje zvijezdom / Foto: Filip Kovačević

Biznis model je vrlo jasan. Ono što su mojoj generaciji bile Minea i Tajči, koja je ipak odlučila napustiti svoju uspješnu karijeru u domovini jer nije bila dovoljno uključena u procese donošenja odluka, nešto kasnije to je donekle bila Severina, današnjim generacijama djevojčica sada je Mia. U vrijeme kad je pobijedila na Dori, zbog sličnosti aranžmana, optužena je da je plagirala pjesmu Taylor Swift, no ne zaboravimo kako je Taylor Swift okupljala najmlađu publiku posljednjih 17 godina, publiku koja je s njom odrasla i postala Swifties vojska koja danas ima toliku moć da može utjecati na promjenu zakona.

Dok na Lisinskom i dalje stoji vizual Jacquesa Houdeka otprije 15 godina kao poziv na još jedan dječji koncert, jasno mi je da mlađi roditelji svoju djecu odvode na koncerte Mije Dimšić. Ipak, i Mia Dimšić odrasta i od mlade i nevine kaubojke iz prvog spota postaje žena koja otkriva svoju ženstvenost i seksepil. Na pozornici Lisinskog u lolita looku ipak nije djelovala toliko opušteno i samouvjereno. Možda su tome razlog bile i visoke čizme preko koljena s dovoljno visokom potpeticom da joj zadaju muke (kada je izvodila “Snježnu ulicu”, odnosno “Winter Wonderland”, komentirala je da je prošla službeno najviše metara u tim štiklama hodajući pozornicom tijekom ove pjesme) ili sviranje instrumenata koji su je ograničavali. Bezbrižnost i opuštenost najviše su se vidjeli u bljeskovima kroz interakciju s gostima na pozornici, Markom Toljom (a kojim je izvela duet “Sva blaga ovog svijeta”), gitaristom Ivanom Pešutom (“Monologue”) i Nenom Belanom (“Ajmo u đir”). Dok je Tolja odabrao svoju najbolju pjesmu “Tu si mi ti” za predstavljanje svog rada, ona je bila krivi izbor za ovu prigodu, publiku je puno više zabavio Belan sa svojom zabavnom “Ulicama grada”.

Jedan od gostiju bio je Neno Belan / Foto: Filip Kovačević

I kako Mia odrasta i planira biti na sceni jako dugo, tako se i njena glazba mijenja. Od one nevine postaje adolescentska na novom albumu, “Guilty Pleasure” i “Darcy And Elizabeth” u kojoj pjeva o ljubavnim očekivanjima povezanim s filmovima i knjigama, recept za katastrofu svakog tinejdžera, kako je najavila, ili o čarima disfunkcionalne ljubavi (“Up And Down”, odnosno “Unatrag”). Za roditelje je pjevala Elvisa, Massima i Dolly, “Can’t Help Falling In Love”, “Stranca u noći” i “Jolene”, Eda Sheerana “Shape of You” također, ali on joj baš i nije trebao. U setu obrada zapjevala je i “Nemoj noći brzo proći” Željka Barbe naslanjajući se na svoju povijest u tamburaškom sastavu. Moram priznati da joj ovakve pjesme doista najbolje leže jer daju najviše prostora emotivnosti, odvažnosti i sigurnosti. Sjetilo me to na jednu njenu izvedbu prije nekoliko godina kad me neočekivano ostavila bez daha. U sličnom je ogoljenom aranžmanu izvela “Zbog tebe”, još jedan tamburaški klasik Josipa Ivankovića. Slušajući je u takvom izdanju, zapitala sam se koliko bi to bio sjajan i drugačiji album tamburaških klasika u ovakvom meditativnom pop aranžmanu.

Dok sam mislila da su “Cimet i čaj” i “Bezimeni” bili apsolutni hitovi na koncertu, mala ekipa se posve raspametila kad je za kraj odsvirala “Život nije siv”. Nakon koncerta, Mia je bila dostupna za druženje, fotografiranje i potpisivanje mercha – još jedan plus.

Mia igra na bliskost i emocionalnu povezanost. Dokazano je kako glazba koju slušamo u formativnim godinama zauvijek ostaje s nama jer nam trigerira neke posebne procese i uspomene. Vjerujte mi, ja još uvijek znam sve riječi Backstreet Boysa i koreografiju iz spota “Everybody”, a kad na nekoj zabavi krenu “Dvije zvjezdice”, sve djevojke kreću imitirati Tajči i drže u rukama nevidljive mikrofone. Gledajte što radi Mia. Mia zna kako se postaje zvijezdom.