Buč Kesidi sedam dana u Saxu
Od ALU dvorišta, preko Šalate, pa do Saxa. Oni su pioniri nizanja koncerata
Buč Kesidi zapravo je prvi oživio novi zagrebački trend koncerta za koncertom. Prije njih to je radila Azra
Super mi je što pratim ovu dvojicu momaka još od njihovog nastupa 2021. u Zagrebu.
Ovih dana nešto se puno priča o izvođačima koji olako rasprodaju karte za svoje serije koncerata u Zagrebu. Svatko ima neko svoje mišljenje o tome. Ali to zapravo nisu nikakve novosti, bar ne za one koji znaju za ime benda Buč Kesidi. Ovaj dvojac poslušao sam prvi put uživo u Zagrebu u rujnu 2021. godine – i te nastupe odradili su s ogromnim stilom.
Naime, dogovorili su tri koncerta u dvorištu Akademije likovnih umjetnosti u Ilici. Karte su prebrzo nestale, a onda su dodali još dva datuma. Tada su ih portali uspoređivali s grupom Azra koji su među rock bendovima ovakvih kompetencija posljednji put ostvarili petodnevni koncertni uspjeh u Zagrebu dalekih 80-ih. Pričamo o rocku, dakle radi se o glazbi koja je ipak neusporediva s današnjim izvođačima koji pune dvorane po nekoliko puta. Ono što želim reći je da trend rasprodanih serija koncerata zapravo nije nikakva novost Zagrebu i da na koncu svaki izvođač ovdje može pronaći svoju publiku.
Buč kesidi u Saxu / Glazba.hr
Sljedeći nastup Buč Kesidija u Zagrebu čekao se do srpnja 2023., što je svakako vrijedilo vidjeti jer se radilo o velikom koncertu na Šalati (pogodili ste, rasprodanom). I bilo je svjetski! Sve karte su se posložile: odlično vrijeme, kvalitetan razglas, efektna produkcija i top publika. Ono što je posebice zanimljivo meni, koji prati rast ovog dvojca (a siguran sam da i mnogim drugima) je da ih sada ponovno imamo priliku čuti u intimnijem formatu. Intimnijem, ali rasprodanom. Sedam dana za redom. U manjem formatu, ali opet novom formatu. Jer do sada ih u Zagrebu još nismo čuli u sedmodnevnom izdanju glazbenog kluba kao što je Sax.
View this post on Instagram
Ponavljam, super mi je što imam priliku u nizu popratiti već treći zagrebački format i nimalo ne sumnjam da će sljedećeg puta još jednom dokazati zagrebačkoj publici da vrijedi doći iznova.
Dress code
Kišni utorak nikoga nije spriječio da dođe. Odvažio sam se ići pješke bez kišobrana koji bi nakon nekoliko gemišta i pelina sigurno postao artefakt Saxovog muzeja izgubljenih stvari. Čak mi je do neke mjere i postalo normalno da pada kiša, a nakon svih ovih dana punih padalina već mi je počela i pasati, valjda radi navike. Dogodio mi se onaj trenutak kada postaneš jedno sa svojim okruženjem: ja sam kiša, kiša je ja, a u glavi mi se nenametljivo ponavljaju tekstovi pjesama Bijelog Dugmeta. Ful sam se ufurao u svojoj zelenoj oversized košulji sa zmijskim printom. Buč Kesidi su objavili na Instagramu da je tema večeri animal print pa rek’o neka im; o stylingu bar ne moram previše razmišljati. Bilo je najavljeno da će svaka večer imati svoj distinktivan dress code, a bio sam siguran da ću pogoditi baš animal print večer.
Ulazim s frendicom u Sax i naravno da prvo naručujemo litru i vodu. Ništa bez gemišta, kak’ bi se reklo. Postane nam jasno da je politika kluba cash only pa iskoristim još jednu priliku da kiša i ja postanemo kiša i ja only. Jaknu ne podižem s garderobe jer se na ulazu predvidivo stvorila ekipa kojoj je ‘5 minuta do’ sinonim za ‘stigli smo na vrijeme’. Zbog takvih je početak koncerta zakasnio a moja matematika došla do zaključka da zbroj kašnjenja koncerta i gemišta rezultira boljom zabavom.
Pola sata kasnije Saxova pozornica je napokon u dimu dok lightman Aljoša stvara crveno-plavu atmosferu. Saznali smo da se tako zove jer je u nekom trenutku dobio shoutout od benda. Iako je postao faca večeri na 5 minuta, Buč Kesidijev performans je bio ipak malo bolji od Aljošinog čemu smo se svi prisutni i nadali. Dečki su se pobrinuli da nas više puta podsjete da su iz Pančeva što baš pridonosi njihovom karakteru. “Mi smo bend Buč Kesidi iz Pančeva”, a sve cure gotove. Nije im dobro. Vrisnu pa se nasmiješe dok si misle “A ja sam Laura iz Dugava”. Ali šta sad, ljepše su dok se smiješe.
Buč kesidi u Saxu / Glazba.hr
Bend je ispričao i par karizmatičnih fora koje nisam ubrao od manje karizmatičnog žamora oko mene, tj. onih koji ne kuže da je glazba stala i da mogu slobodno prilagoditi decibele u glasnicama. Ne zamjeram im to, to je moj problem. Ja sam onaj lik koji na koncertima, partyjima i sličnim događajima uvijek preferira biti negdje sa strane više nego u samoj masi. Da, masa jest mama, ali nitko se ne pita zašto je tonska ekipa uvijek tamo negdje iza. E sine moj, budi siguran da sam tamo negdje iza i ja. Tamo gdje su šank i WC dostupniji, gdje je obzor širi a zrak lakši.
Detalji koji stvaraju identitet
Posebno me dojmila set lista kroz koju je bend vrsno komunicirao svaku emociju s publikom. Radi odličnog redoslijeda morao sam dva-tri puta iskomentirati na glas “E, ova mi je najbolja do sad”. 99% sam siguran da je set lista bila zaslužna tim reakcijama, a ne dupli pelini kojima smo moja pratnja i ja fino sjekli gemište, hehe.
S obzirom da Buč Kesidi pripremaju svoj treći album, imali su širok izbor glazbe koju su mogli izvesti. Mislim da su u tome bili predvidivo nepredvidivi, ukoliko to ima ikakvog smisla. Predvidivi jer se moglo naslutiti koje pjesme će izvesti, a nepredvidivi jer do zadnjeg trena nisam znao kojim redoslijedom. Predvidivi jer je “Nema ljubavi u klubu” prirodno morala ići na kraj, a nepredvidivi jer su izveli i glazbu s novog albuma koja još nije snimljena. Predvidivi jer smo svi znali da će nas dić’ na foru s “Idemo do hodnika”, ali nepredvidivi jer ju nisu izveli do kraja? Mislim da bi svi uvijek mijenjali break i solo dio pjesme “Jedina” za onaj s IDH, ali ajde. Barem smo dobili cijelu prostoriju koja pjeva stihove od IDH prije nego što je Luka otvorio usta i pustio glas. Ili mi se sve učinilo i da je taj trenutak jednostavno prekratko trajao? Jednako kratko kao i svi intimni trenuci iz hodnika na koje ova pjesma apelira?
Buč kesidi u Saxu / Glazba.hr
Buč Kesidi su svojim nastupom zadržali svoj status brutalnog indie rock benda i imam osjećaj da će to tako ostati još jako dugo. Bilo da se radi o velikim ili malim koncertima, svaki odrade kako spada pa su tako i ovaj intimniji. Dodatnu vrijednost dobili su time što su nakon nastupa još dugo vremena ostali družiti se s fanovima što već primjećujem da im je konzistentna praksa. To su likovi koji obraćaju pozornost na detalje detalja i to se stvarno vidi na njima, ne samo kroz nastupe nego i kroz cijeli njihov identitet: komunikacija s publikom, objave na društvenim mrežama, kvaliteta i originalnost spotova, izbor riječi i tematike pjesama, styling i još mnogo toga što ćemo otkriti u narednim godinama.
