Cantus Ansambl & friends u maratonu praizvedbi i posveta

With a little help from my friends bio je naziv posljednjeg koncerta Cantus Ansambla u Maloj dvorani Lisinski, a kojim je Berislav Šipuš obilježio svoj 65. rođendan. Svečano i radno kao što se to zna reći, jer je ujedno nastupio i kao dirigent, a bio je svojedobno i jedan od osnivača ansambla posvećenog izvedbama glazbe prošlog i ovog stoljeća.

Foto: Vedran Metelko/CA

I doista je bilo i svečano zbog obilja praizvedbi, i radno jer je koncert trajao neuobičajeno dugo – dva i pol sata – gotovo dosežući trajanjem izvedbe kakvog glazbeno-scenskog djela ili pak Pasije po Mateju. Audiosnimka uvodne skladbe kanadskoga skladatelja Michaela Pepe, koji sa Zagrebom još od Biennala 1979. godine kroz razne projekte gaji intenzivne veze, reproducirana je sa zvučnika, a za reprodukciju ju je obradio i pripremio Krešimir Seletković. U komešanju publike prije dolaska Cantus Ansambla na podij, Pepeova glazbena čestitka naslovljena Eagle Cloud prošla je gotovo nezamijećeno, premda je, kako Pepa naznačuje, pokušala progovoriti o ponovnom ujedinjenu starih (srodnih) duša.

Foto: Vedran Metelko/CA

Svestrani slavljenik, kompozitor, dirigent, organizator i pedagog Berislav Šipuš ovim je opsežnim koncertom želio, kako se navodi, obilježiti „najljepše i najvažnije što se dogodilo na tom dugom putovanju kroz Glazbu i s Glazbom“.  A to putovanje, sudeći po strpljivoj energiji slavljenika, ni izdaleka nije pri kraju. Nova djela su na Šipušev poziv skladali spomenuti Michael Pepa, zatim Mauricio Sotelo, Miro Dobrowolny, Nicola Sani i Marcello Filotei.

Foto: Vedran Metelko/CA

Iznenadni, šarmantni dar za rođendan stigao je od veterana, poljskog skladatelja i zagovornika glazbenog teatra Zygmunta Krauzea (Varšava, 1938.) kao maštovita i britka klavirska improvizacija na pjesmu Kol’ko kapl’ic, tol’ko let uoči izvedbe njegove Poem d’Apollinaire za pijanista/recitatora, raštimani pijanino i dvanaest bilo kojih instrumenata, kojom je dojmljivo okončan dugi slavljenički koncert. Duhovit i neiscrpne energije, Krauze je uz sviranje na raštimanom pijaninu razgovijetno na hrvatskom govorio i Apollinaireove stihove iz pjesme Lijepa riđokosa, koja uključuje i dramatičan apel za slobodom umjetničkog govora koji je i danas aktualan na raznim stranama svijeta.

Foto: Vedran Metelko/CA

Koncert uživo otvorio je nastup bas klarinetista, multiinstrumentalista Ratka Vojteka, koji je ponovno zadivio svojim posvećenim umijećem intenzivne izvedbe skladbe Dick Tracy and the Mystery of Pretty Piet za bas klarinet, tamtam i steel chimes, koju mu je početkom devedesetih godina posvetio Šipuš svjedočeći koliko je svjestan važnosti interpreta, i koristeći maksimalno njegovo umijeće gotovo u mjeri suautora u brzim promjenama glazbene krimi-priče prepletenom s privlačnom jazz potkom.

Foto: Vedran Metelko/CA

Španjolski skladatelj Mauricio Sotelo čestitao je vedrom skladbom Alegrias a Bero za saksofonista i komorni ansambl. Tomislav Žužak bio je temeljito zaposlen brzom smjenom sviranja na sopran, alt i tenor saksofonima u suradnji s Cantusom, u kojoj su se slutili diskretni odjeci španjolske tradicijske glazbe naznačeni već u nazivu dijelova raskošno vedre skladbe posvećene dugogodišnjem prijateljstvu sa slavljenikom.

Foto: Vedran Metelko/CA

Miro Dobrowolny, s njemačkom adresom i djelovanjem, dugi niz godina surađuje s rodnim Zagrebom (1959.), Cantusom i Šipušem s kojim je ostvario potresni projekt Zilverstad posvećen stradanju Srebrenice na Biennalu godine 2009. Za rođendan prijatelja piše Preludio e Sinfonietta za komorni ansambl kojem u epilogu dodaje prepoznatljivu rođendansku pjesmu.

Radosnu izražajnost donio je Nicola Sani skladbom Marmalade skies za alt flautu i komorni ansambl kao znak sjećanja na sretne i kreativne trenutke prijateljstva sa slavljenikom. Flautist Roberto Fabbriciani uvjerljivo je odigrao glavnu ulogu u predstavljanju ove koncizno ispisane glazbene čestitke.

Foto: Vedran Metelko/CA

Stihove triju pjesama na talijanskom oca Ive Paraća objedinjenih u ciklus Memorie uglazbio je Frano Parać 2011. godine. Suptilna, unutarnja ekspresivnost koja je plijenila pažnju još od praizvedbe još jednom je dojmljivo iznijela mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić.

Foto: Vedran Metelko/CA

Talijanski kao ekskluzivni jezik glazbe prevladao je i u rječitoj skladbi, maloj sceni, mementu za naratora, sopran i dječji glas Ricodarsi di vivere (Sjetiti se živjeti) Marcella Filoteija nastaloj prema djelu Najbolja mladost Piera Paola Pasolinija. Ispreplitanja raznih trenutaka života u jednom, sjećanja i trenutne stvarnosti, čini okosnicu vrlo živog djela u kojem „samo mijena stalna jest“.

Foto: Vedran Metelko/CA

Iako je prijevod teksta sitnim slogom otisnut u programskoj knjižici, u polumraku dvorane nije bilo lako pratiti višeslojna značenja skromnim poznavanjem jezika. Zato je ostala izražajnost naratora Sretena Mokrovića i puccinijevski zapjev Gabriele Mijatović uz djetinju prozirnost, ali i potresnost dječjeg glasa Marijete Bošković, poput glasa nekog davnog sjećanja.

Foto: Vedran Metelko/CA