Obljetnički koncert saksofonista u Splitu
10 godina saksofona na UMAS-u
Deset godina saksofona na UMAS-u slavilo se istoimenim koncertom 12. prosinca u Dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma Split. Izvanredni profesor saksofona Gordan Tudor zamislio ga je kao putovanje suvremenom glazbom u izvedbi, ali i kreaciji njegovih nekadašnjih i sadašnjih studenata okupljenih u ansamblima uz posebnog gosta kao solista, vodećega svjetskog saksofonista srednje generacije Nicolasa Arsenijevica.
Od kada se 1997. otvorila Umjetnička akademija u Splitu, Glazbeni se odjel kao dio akademije postepeno proširivao studijskim programima. Prije deset godina ponuda puhačkih instrumenata, koja uključuje klarinet i flautu, dobila je pojačanje u vidu saksofona na čelu s genijalnim Gordanom Tudorom, koji je već tada na hrvatskoj i međunarodnoj sceni gradio karijeru kao solistički saksofonist, član Kvarteta Papandopulo i Trija GIG te skladatelj suvremene glazbe. Ideju o pokretanju studija saksofona možemo zahvaliti nekadašnjem dekanu UMAS-a, pokojnom Miljenku Grgiću, koja se rodila nakon nastupa dua Gordana Tudora i Ivana Batoša na 52. Splitskom ljetu.
Od tada je ideja do realizacije prošla trnovit put, od sastavljanja elaborata, preko izbora Gordana Tudora u zvanje docenta 2009. do odobrenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje za pokretanje studija saksofona 2013. U tome su na različite načine pomagali kolege s UMAS-a uz zalaganje nekolicine ravnatelja glazbenih škola s područja Dalmacije te kolega s muzičkih akademija iz Ljubljane i Zagreba, kao i konzervatorijâ iz Pariza i Amsterdama. Navedene glazbene institucije čvrsto su stale uz Gordana Tudora, koji je nakon diplome saksofona 2004. na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Dragana Sremca diplomirao cum laude i u Amsterdamu 2006. u klasi Arna Bornkampa, a usavršava se i kod glasovitoga francuskog saksofonista Claudea Delanglea u Parizu.
Tijekom razdoblja pripreme terena za studij saksofona Gordan Tudor usidrio se u rodni grad te posvetio i pedagoškom radu kao profesor saksofona u splitskoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea, gdje ga je naslijedila Erna Čizmić Rebić. Ona je uz Nerea Arbulu akademske godine 2013./14. bila prva upisana studentica saksofona. Od tada je prošlo deset generacija studenata, a studij saksofona u Splitu završilo je osmero studenata, među kojima šest diplomski i dvoje dodiplomski studij. Oni danas djeluju kao uspješni mladi glazbenici te profesori na glazbenim školama u Budimpešti, Splitu, Rijeci, Karlovcu, Makarskoj, Daruvaru, Pakracu, Metkoviću, Omišu i Rabu.
Svestran, karizmatičan i prije svega posvećen profesor, zahvaljujući međunarodnoj glazbenoj aktivnosti vrlo je brzo postao primamljiv glazbeni vodič i inozemnim studentima pa je uz redovne studente iz Latvije i Mađarske u sklopu programa Erasmus+ od 2014. do danas kroz njegovu klasu prošlo dvanaest studenata iz Poljske, Latvije, Slovenije, Srbije i Hrvatske. Nije se ograničio samo na individualnu nastavu. Poput magneta počeo je privlačiti studente na akciju, prvo u vidu ansambla za suvremenu glazbu S/UMAS osnovanog 2015., kojem su se pridružili i instrumentalisti s drugih odjela te krenuli na aktivno putovanje istraživanja i prezentiranja nove glazbe u Splitu i šire.
Od 2017. klasa saksofona zajedničkim snagama organizira festival Split Sax Week(END) u sklopu kojeg učenici i studenti imaju prilike učiti od istaknutih saksofonista (Ryo Noda, Claude Delangle, Michael Krenn, Dragan Sremec, Matjaž Drevenšek, Mario Marzi, Hans de Jong, Eva van Grinsven, Levente Puškaš, Gianfranco Brundo i dr.) u sklopu seminara i radionica, a šira publika upoznati instrument kroz različite programske koncepte na koncertima. Prošle godine Gordan Tudor izabran je u zvanje izvanrednog profesora, a plodove njegova rada tijekom, nadamo se, prve okrugle obljetnice nije jednostavno pobrojati.
Njegovi studenti redovito solistički nastupaju uz Győr Symphonic Band, orkestar HNK-a Split i orkestar UMAS, sudjeluju na prestižnim festivalima, poput 18. Svjetskoga kongresa saksofonista, Muzičkog Biennala Zagreb, Gibanja 2023. (Zagreb), Glazbene tribine (Opatija i Osijek), MAG festivala, festivala Music Mission Vision (Zagreb), na Izlogu suvremenog zvuka (Zagreb), Festivalu novog zvuka (Sinj), Danima nove glazbe (Split), Festivalu znanosti (Split) i Festivalu komorne glazbe (Osijek). Do sada su osvojili trinaest nagrada na međunarodnim (Davorin Jenko, Woodwind and Brass, Istra Nobilissima, Premio Luigi Dallapiccola) i državnim natjecanja saksofonista i komornih sastava (Papandopulo, HDGPP i Daleki Akordi).
Na obljetničkom koncertu slavila se i netom osvojena prva nagrada Zuzanne Zajde i Maja Brinoveca na 62. hrvatskom natjecanju učenika i studenata u trećoj kategoriji komorne glazbe, koju su zaslužili visokom ocjenom od 99,34 boda.
Koncert
Gordan Tudor zna koliko je važno mladim ljudima proširiti vidike te da se „samo“ sviranjem u 21. stoljeću teško opstaje kao glazbenik. Zato njegovi studenti aktivno sudjeluju u organizaciji i produkciji koncerata, aranžiranju i transkripciji literature za saksofon, kao i u skladanju novih djela. „Svi znaju što saksofon može u popularnoj glazbi i jazzu, a željeli smo prezentirati što može i u svijetu ozbiljne glazbe“, objasnio je Tudor programski koncept. Iz programske knjižice i kratki presjek prisutnosti tog instrumenta u Splitu, publika je mogla saznati da je u Gradu pod Marjanom saksofon uplovio upravo kroz jazz.
„Da nijedan čovjek nije otok“ (John Donne) misao je koje se očito drži Tudorova klasa saksofonista i pridruženih članova s drugih odsjeka. Koncert je tako otvorio ansambl S/UMAS, sačinjen od nekadašnjih studenta i jednog aktualnog, skladbom Gordana Tudora It Is What It Is. U naponu snage ansambl je očekivala turneja koju je omela pandemija, a za utjehu i kao poticaj za nastavak rada profesor im je napisao navedenu skladbu. Uslijedio je nastup prvih Tudorovih diplomanata okupljenih u Kvartet ENDeM, koji nakon nekoliko osvojenih nagrada na natjecanjima komornih sastava u Hrvatskoj i Srbiji i dalje gradi uspješan glazbeni put.
Kvartet je izveo skladbu njihova člana Denija Pjanića, Fragmenti zavičaja. Poput glazbene osobne iskaznice, Pjanić fragmentira karakteristike svojega zavičaja i onih njegovih glazbenih suputnika. U uvodnom dijelu te između predstavljanja „svakog zavičaja“ skladatelj se poigrao prozračnošću kroz različite tehnike proizvodnje zvuka, koji su se izmjenjivali s melodičnijim dijelovima Hrvatskog primorja koje karakterizira Nerea Arbulu (tenor saksofon) uz upotrebu istarske ljestvice, zagorski štih Varaždinca Marka Gerbusa (tenor saksofon), gangu, reru i ojkavicu Metkovke Erna Čizmić Rebić (bariton saksofon) te bosanski sevdah koji ocrtava Pjanića (alt saksofon).
Kompleksnu i efektnu skladbu karakterizira domišljata upotreba različitih boja saksofona u skupnim dijelovima s izmjenom solističkih nastupa, uz uzvike rere, gange i ojkavice te udarce nogu karakterističnog ritma. Erasmus+ student Maj Brinovec u trostavačnoj skladbi Lj-St rad, aludirajući na relaciji Ljubljane i Splita, u izvedbi se predstavio kao skladatelj i izvođač u sklopu ansambl saksofona SAX/UMAS osnovanog još 2019. Unatoč nazivima stavaka sklonijima klasičnoj glazbi, od Korala preko Dvoglasne invencije do Passacaglie, oktet saksofona sigurnom rukom vodio je Gordan Tudor putevima suvremenih skladateljskih tehnika.
U sjedećoj izvedbi dirigentske ude preuzela je sama skladateljica-studentica Zuzanna Zajda, koja se nadahnula rodnom Poljskom iz koje je u Split također stigla u sklopu programa Erasmus+ pa je oktet za izvedbu njezine Poljske plesne suite postao septet. Kroz veselu Polonezu umjerenog tempa tročetvrtinske mjere, sjetan i melankoličan Kujawiak, ples u trodobnoj mjeri iz centralne Poljske koji karakterizira upotreba rubata te smirujućeg i lirskog ozračja, kao i živahni Oberek festivalskog ugođaja, a koji u plesnoj koreografiji karakteriziraju česta podizanja partnera i skokovi, Zajda se pokazala kao spretna skladateljica sklonija klasičnijoj strukturi i skladateljskim tehnikama.
Iako je obljetnica bila posveta trudu i radu Gordana Tudora, profesor je želio saksofoniste iz svoje klase staviti u prvi plan. Važno mu je da slušaju i uče od najboljih, pa je prepustio kolegi Nicolasu Arsenijevicu, profesoru na Kraljevskom konzervatoriju u Bruxellesu te Konzervatoriju u Versaillesu i laureatu prestižnog natjecanja Adolphe Sax 2014. i 2019. godine, izvedbu njegova djela ARP koncert za saksofon i orkestar. Praizvedbu je kao solist izveo upravo Tudor 2019. godine u HNK-u Split uz kazališni orkestar pod vodstvom maestra Ive Lipanovića, na čiji se poticaj upustio u taj koncertni skladateljski pothvat.
Odlučio se na rad iz postojećeg materijala, Kvinteta ARP praizvedenog na Opatijskoj tribini s gudačkim kvartetom i saksofonom, ali je konačni rezultat bila potpuno nova skladba. Za ovu prigodu koncert je dobio novo ruho premijerno u obradi uz pratnju okteta saksofona pod vodstvom maestra Harija Zlodre. Unatoč spretnoj izvedbi, uvježbanim i sigurnim studentima te virtuoznom Nicolasu Arsenijevicu kao solistu, prerada verzije ARP koncerta za solista i oktet saksofona nije nadmašila original. Iako različite vrste saksofona nude respektabilan raspon boja, orkestar je u skladateljskom smislu Tudoru poslužio kao bogatiji poligon izražajnih mogućnosti uz koji je solistička dionica saksofona istaknutija, dojmljivija i moćnija.
Na suvremenim programu „zalutao“ je i jedan klasičan komad, Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar u A-duru K622 Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je za tu prigodu obradio Deni Pjanić. Publika i studenti tako su imali priliku uživati u još jednoj Arsenijevicevoj nadahnutoj izvedbi. Nakon virtuoznih bravura u ARP koncertu, Arsenijevic je po prvi puta izvođački pred publikom uronio u Adagio s posebnom mirnoćom, meko oblikovanim tonom i solističkom nenametljivošću koja se partnerski stapala s oktetom pod vodstvom maestra Zlodre. Zaista je nevjerojatno kako Mozartov Adagio prekrasno može zvučati na instrumentu koji nije ni postojao za njegova života, a osim izvođačima to možemo zahvaliti i spretnoj obradi Denija Pjanića.
Sustainable Development za komorni ansambl Ivana Božičevića, izvanrednog profesora UMAS-a pod čijim je vodstvom krenula i prva klasa studenata skladanja u Splitu, imala je nešto drugačiju sudbinu od Tudorova koncerta pri obradi. Skladba je to koja se nalazi i na njegovu autorskom albumu u izdanju Cantusa, a u izvedbi Cantus Ansambla pod vodstvom Berislava Šipuša; dok ju je splitska publika mogla čuti na hibridnim klavirima u izvedbi LP dua. Suvereno je zaživjela u spretnoj obradi za ansambl saksofona studenta Vedrana Momčilovića, koji je uz ansambl sudjelovao i u upriličenju zahtjevne, ali vrlo uspješne izvedbe.
Svim sudionicima i UMAS-u čestitke na koncertu i obljetnici. One najsrdačnije upućuju se Gordanu Tudoru, koji je pokazao prvo vlastitim primjerom, a zatim i u pedagoškom radu, da su znanje, upornost, posvećenost i kontinuirani rad uz naboj za istraživanje najbolja transmisija za nove generacije studenata te buđenje novoga glazbenog izričaja i puta koji se kvalitetno mogu graditi samo na čvrstim temeljima.