Nakon deset godina u Varaždinu
Pipsi pokazali kako njihove pjesme rastu
Pipsi su napravili sjajan koncert u rasprodanom Rogozu
Par dana nakon puštanja karata u prodaju, koncert PipsChips&Videoclips na varaždinskoj Sceni Rogoz bio je rasprodan. Bilo je to prije početkom studenog, a poslovično samouvjereni Varaždinci kao da ni sami nisu znali vrijedi li čekati do par dana pred nastup da se uzmu karte ili da to obave odmah. Pokazalo se da je, začuđujuće, većina to napravila odmah, a ostao je još najmanje „jedan Rogoz“ bez karte. Čak su i službeni Pipsi na Facebooku napisali: „Ako nekog zanima kontekst, to je otprilike ko da u sedam dana u Zagrebu razvalimo preko tri soma karata. Hvala Varaždin!“.
Pips, Chips & Videoclips u Varaždinu )
Ne ulazeći u točnu računicu, činjenica jest da je zanimanje za prvi koncert benda na Sceni Rogoz nakon deset godina i predstavljanja Walta bio ogroman te da osim sporadičnih i besplatnih nastupa na Špancirfestu, Pipsi nisu u cijelom desetljeću imali klupski nastup u baroknom gradu. Zbog specifičnosti Rogoza koji se koristi i za teatar te prepunog rasporeda u prosincu, nije bilo prilike za višednevno pipsovanje kao što je to bio slučaj prije mjesec dana u zagrebačkom Saxu, ali mnogo toga stane u jedan koncert pa krenimo redom.
Odmah u glavu
Na krilima Vesne, novog albuma koji je izašao prije dva mjeseca, nešto nakon 21 sat na pozornicu posve ispunjenog kluba izašli su Dubravko Ivaniš, Ivan Božanić, Krunoslav Tomašinec, Zdeslav Klarić, Pavle Gulić te domaći dečko Marko Levanić. Krenulo se odmah u glavu i bez dodvoravanja – ”Većinom” je drugi singl sa svježeg izdanja, nastavilo se gitaristički jakom ”Glas za bluz” i ”Klijentima” te se već tada dalo naslutiti da nas čeka scenarij iz Saxa. Album će se izvesti od A do Z pa kome milo, kome drago. Publika se pali na ”Netko”, odmah zatim i na ”Pariz” da bi Ivaniš pokazao da je uvijek aktualan i medijski informiran s ”SSND”. Uostalom, vijest dana u Varaždinu bili su Pipsi u Rogozu, a ne tamo neko drogiranje u školi ili premijerov otkaz tridesetom ministru.
I da bi sve sjelo na svoje mjesto u prvom dijelu koncerta, nazovimo ga promotivnom, ”Vesna” je zaključila Vesnu.
S Walta se ne svira previše toga, ali ”Bi li ili ne bi” postao je koncertni favorit s tog albuma, da publika zapleše u svojim cipelama i dođe na radnu temperaturu koju je temperirala ”Ljubav”, ona novija verzija, koju na koncertima, po novome, upotpunjuje Lucija Ivaniš. Opet se moram vratiti na usporedbu sa Saxom, gdje je mlada glazbenica odradila lavovski posao uz Edu Maajku, a ni sada nije bilo drugačije. Koncert se punio energijom s pozornice, a kada je došla ”Plači”, krenuli su dobro poznati mišokovačski elementi.
View this post on Instagram
Na kraju ”Neobičnog dana” Ivaniš napominje da bez Rundeka ne bi bilo ni njih, dok još odzvanja „ljevica, desnica, centralno“. ”Zdenka i vanzemaljci” istaknuta je kao jedina s Gladijatora, iako taj album ima puno više od jednog bisera. No možemo razumjeti da veći dio publike okida na „Hrvatice iz zadnjeg sela“ nego na, na primjer, „demona s balalajkom“.
Psihodelija i tama
Pjesma koja je postala instantni (h)it u pjesmarici Pipsa jest ”Htio bi da me voliš”, i tu nikad nije bilo dvojbe da zborsko pjevanje neće biti prisutno sve do stiha „ništa ti ne shvaćaš“ kojim, bez pratnje instrumenata, završava pjesma pa se čuje koliko su pratitelji benda postali privrženi songu.
Neki su napokon došli na svoje s ”Narkom”, dok je cijeli formalni dio koncerta završen u nešto psihodeličnijim, dubljim i tamnijim tonovima ”Dan, mrak” i ”2×2”. Potonja je zvučala sjajno te nas prizemljila u zadnjoj minuti, a uistinu je nevjerojatno koliko pjesma raste s godinama, na koncertima pa i sada, dva desetljeća od objavljivanja.
Kako to biva, nakon depre, ajmo nešto žovijalno pa nakon kratkog izlaska s pozornice i vraćanja, sletjela je ”Mala fufica”, koja je nagovijestila da do kraja nema šteđenja glasnica. Tko se do tada bojao da drugi dan ne dođe na posao promukao, vjerojatno je i nesvjesno počeo otvarati usta na ”Malenoj”, a ”Gume” su svemir za sebe koji traje i traje. Zaista se tu večer u Rogozu činilo da pjevanje „hipijejej hipija“ na maksimumu nikad neće dosaditi.
Pips, Chips & Videoclips u Varaždinu )
Što smo više mogli očekivati od Ivaniša i ekipe, koji su već dobrano bili znojni u zakuhanom prostoru? Pa možda ”Poštara”, koji je u nekoj primisli kod većine razvaljen za Shanea, ”Nogomet”, koji je već standardno izveo Zdeslav Klarić pa u samom finišu ”Bog”. Kraj je zaista bio božanstven, Ivaniš se činio odlično raspoloženim i pomalo iznenađen prijemom publike, koja je nakon dva sata htjela još. A retrospektivno, dva sata prošla su u treptaju.
Možda to više govori o samom koncertu, Pipsima koji imaju još najmanje deset pjesama spremnih za repertoar uživo i koje bi s jednakom ljubavlju bile dočekane, ali za to postoji drugi put. Koliko je to normalno, jednako tako i nije. Na kraju, bilo bi manje zanimljivo da je drugačije i da nam se ide niz dlaku. Do sljedećeg puta jer – Varaždin nije daleko od metropole pa bar skočite na kavu ili sok… Naći će se zainteresiranih.
