Borivoj Vincetić: "Našim danceom približili smo se svjetskoj produkciji"

Megadance Party naziv je glazbenog spektakla koji će 9. veljače 2024. u zagrebačkoj Areni prizvati duh hrvatskih devedesetih i na jednom mjestu okupiti izvođače brojnih hitova koji su obilježili razdoblje domaćeg dancea. Stručna služba ZAMP Hrvatskog društva skladatelja partner je ovog festivala, a kroz serijal intervjua “Megadance autori” predstavit će se autori koji stoje iza hitova koji će te večeri odjekivati Arenom. Neki od njih i dalje su glazbeno aktivni, neki su danas daleko od cijele industrije, no zajedničko im je da su zaslužni za soundtrack koji nam danas, unatoč svemu, izmami osmijeh na lice i zove na plesni podij.

Borivoj Vincetić autor je (i to ne samo!) niza pjesama tijekom dance groznice devedesetih te akter scene koja se, iz današnje perspektive, čini poprilično živa i dinamična…

Koji je bio vaš prvi doticaj s danceom, kako ste se upoznali s tim žanrom muzike?

Prvi doticaj zbio se u vrijeme kada smo moj dugogodišnji prijatelj i suradnik Davor Devčić Daga i ja započeli suradnju s Ivanom Banfić. Prva pjesma koju smo joj ponudili stilski se naslanjala na ono što obojica najviše volimo, ono što smo do tad jedino i radili, a to su funk i soul. No, na zahtjev Ivaninog tadašnjeg supruga i managera Roberta Magića, Daga se u glazbenom i produkcijskom smislu okrenuo tada aktualnoj svjetskoj dance produkciji ne bismo li I BEE što više približili svjetskim trendovima. Kako sam primarno bio zadužen za tekstove i sukreiranje melodija, shvatio sam da mi to daje puno veću mogućnost i širinu u autorstvu, te slobodu da idem do granice gdje do tad – a pogotovo u plesnoj glazbi – hrvatski tekstopisci još nisu išli. Dagina vrhunska produkcija i vrlo provokativni tekstovi time su stvorili temelj cjelokupnog I BEE projekta.

Koja se priča krije iza nastanka hita „Tvoje tijelo“? Postoji li neka zanimljiva anegdota?

U vrijeme nastanka hita “Tvoje tijelo”, iza mene je bilo već mnogo projekata koje sam odradio u svojstvu aranžera, producenta, kompozitora ili tekstopisca. Guido Mineo je upravo završavao tadašnji album Tonyja Cetinskog, no nedostajalo je materijala, a rokovi za izdavanje albuma su bili pred vratima. Stoga me Guido, putem managera Zorana Škugora, zamolio bi li napravio nešto u najkraćem roku, s njegove dvije osnovne glazbene ideje. Pristao sam, dobio na kazeti osnovne melodijske linije te u svega nekoliko dana napisao tekstove i aranžmane i sve odsvirao i isprogramirao. Odmah potom u tonskom studiju kod Janka Mlinarića Trulog otpjevani su vokali, a Zvonimir Bučević Buč je, koliko se sjećam, dosnimio “živu” bas gitaru. Tako su kao, de facto, “popuna minutaže” na Tonyjevom albumu, nastale pjeme “Tvoje tijelo” i “Zauvijek tvoj”.

Što je (bilo) najbitnije za dobru dance pjesmu?

Produkcija i tekst. I tada, kao i sada, imati dance hit na hrvatskom tržištu značilo je biti u potpunosti u toku s aktualnom svjetskom dance produkcijom kako u klubovima pjesma instrumentalno ničime ne bi odskakala u odnosu na svjetske hitove. No, po mom mišljenju, neizrecivo veliku važnost ima i tekst koji mora privući, “zakačiti” domaću publiku, te svojom atraktivnošću, kvalitetom pa i doskočicom biti uz bok produkciji.

Kako danas gledate na razdoblje devedesetih u domaćoj glazbenoj sceni, što je primjerice bilo bolje u odnosu na danas?

Gledam sa sjetom. Kao prvo, bio sam 30 godina mlađi, ali šalu na stranu, cjelokupna dance scena disala je zajedno. Bilo je pozitivne konkurencije, ali i prekrasnih i kreativnih suradnji. Glazbenici su se trudili pratiti svjetske trendove i nastojali ih prilagoditi ukusu domaće publike. No, dojma sam da se to nije odnosilo samo na dance scenu, nego općenito. Govorim to zato, jer sam kao autor i producent stvarao i u drugim žanrovima (Zorica Kondža, Jimmy iz Neki to vole vruće, Ivana Plechinger, Azzurro, Marina Tomašević, Novi fosili…) i u suradnji sa svima osjećaj je bio isti.

Zbog čega su neke od pjesama iz tog razdoblja preživjele do danas i još uvijek su na repertoaru diskoklubova i tuluma?

Opstale su samo i jedino zbog svoje istinske kvalitete koja je u vrijeme njihova nastanka često bila osporavana od brojnih glazbenih kritičara, pa i legendi hrvatske glazbene scene. No, izdržale su test vremena i time je sve rečeno.

Kakvu glazbu radite danas? Postoje li neki planovi i/ili neostvarene želje na glazbenom polju?

Nakon dugogodišnje pauze u objavljivanju novih pjesama, u kojoj sam se bavio drugim stvarima nevezanim za glazbu, skupilo se podosta novog materijala, glazbe i tekstova u obliku gotovih pjesama koje sada polako dobivaju svoje ruho u mom kućnom studiju. Uskoro, točnije kada osobno budem u potpunosti zadovoljan učinjenim, predstavit ću ih javnosti u suradnji s odabranim izvođačima i siguran sam da će naći svoj put do publike. Neostvarene želje su mi suradnje s pojedinim hrvatskim izvođačima, ali vjerujem da će uskoro biti ispunjene.

Više o Megadance Partyju i informacije o ulaznicama saznajte na linku.