Zsa Zsa: „Povodim se srcem, ne razmišljam pretjerano“

Gotovo svaka pjesmu koju objavi postaje hit. Zsa Zsa, pravim imenom Jelena Žnidarić, prepoznatljiv je glas domaće pop scene iza kojeg stoje čisti perfekcionizam, upornost i odlučnost, kako nam i sama otkriva kroz smijeh u intervjuu.

Sanjarka po karakteru, vođena emocijom, gradi glazbenu karijeru u kojoj nastoji pomaknuti granice, a po uzoru na svjetske velikane kojima se divi i od kojih je mnoge do sada uspjela upoznati.

Sve to i još više ispričala nam je uvijek dobro raspoložena i nevjerojatno simpatična pjevačica koja bi se, kako nam je obećala, uskoro mogla publici predstaviti u potpuno drugačijem svjetlu te – nemoguće učiniti mogućim.

„Užasno sam komplicirana, znam promijeniti i po tri aranžmana u jednoj pjesmi!”

Što se trenutno događa u Zsa Zsinom svijetu?
Leteća sam! Koncerti se događaju, napokon! Nakon dugo, dugo vremena počelo se sve otvarati i nadam se da će tako i ostati. Živim za publiku, da dođem na pozornicu i da zajedno pjevamo te pjesme. Ništa ti ne znači ako imaš radijski hit, a ne osjetiš energiju izvođenja uživo. Izvodimo neke nove pjesme koje do sada nismo imali priliku izvoditi i to mi je najdraže.

Već si dulji niz godina aktivna na sceni, no do sada si objavila samo nekoliko pjesama…
Da, jer sam užasni perfekcionist u studiju! It’s a problem! (smijeh) Nije taktika. Puno ljudi misli da mi to radimo namjerno. Mo’š mislit, ne. Užasno sam komplicirana, znam promijeniti i po tri aranžmana u jednoj pjesmi, i to jer mi neki dojadi, pa želim drugačije.

Ima jedna pjesma koju snimamo već dvije i pol godine i nadam se da će tek sada napokon izaći. Promijenila je tri aranžmana. Ali ne želim ništa puštati van tek reda radi. Moram biti zadovoljna s finalnim produktom. Naslušala sam se Christine Aguilere, Chrisa Browna, Leone Lewis i cijelog r’n’b, pop-soul svijeta koji je na jako zanimljivoj i visokoj razini kvalitete produkcije i komponiranja. Kada sam ja odrastala, tog zvuka baš i nije bilo na hrvatskoj sceni.

Bilo s Divasicama, E.T.-jem i slično, ali kada sam ja imala sedamnaest godina, kao da je bila neka rupa. Ništa se posebno nije događalo u tim žanrovima. I baš zato sam imala potrebu sve to ponovno, na svoj način, dofurati ovdje. Teško je dobiti taj zvuk na hrvatskom jeziku, a da pjesma bude i slušljiva i moderna i da je pjevna i da ne zvuči kao wannabe. Eto, baš zato mi treba dugo da izbacim pjesmu.

Zsa Zsa/Matej Grgić

Je li to samo do jezika?
Sigurno jest, ali i do navike. Mi smo navikli na naše hrvatske balade ili pjesme za feštu, ali čim ubaciš neke trap ritmove publika to teže skuži, to jest, nisu naviknuti na hrvatske pjesme u takvim produkcijama. Mladi sve više kuže, oni su na digitalnim servisima, ali još uvijek je čudno npr. kada čuju autotune. Perfekcionist sam i kod pjevanja… Rekli su mi da ću kod Pecotića (op. a. Ante, autor pjesama) pjesme snimati satima, a na kraju je on mene uvijek molio da malo skratimo snimanja (smijeh). Zato mi i rijetko izlaze pjesme.

Znači neće biti ni albuma?
Ma neće ga biti još neko vrijeme, najavila sam ga već tri puta, svake godine jednom, ali, nećemo se lagati, ne znam datum. Kad bude, bit će!

„Povodim se srcem, ne razmišljam pretjerano, što možda u stvarnom životu baš i nije dobro, ali u glazbi je dobro”

Tebi je uspjelo ukomponirati trap u pop pjesmu.
Moglo bi se zaključiti da smo potrefili i nekako uspjeli s naumom, iako su to sve još uvijek razvodnjene verzije…To sam sanjala već godinama i drago mi je da sam napravila taj prvi korak s fantastičnim Hiljsonom! Povodim se srcem, ne razmišljam pretjerano, što možda i nije uvijek dobro, ali u glazbi je dobro, ona traži iskrenost i dušu. Htjela sam napraviti neku kombinaciju koja ovdje nije svakidašnja a vani se radi stalno. Nisam isprva znala što je to točno, prelazila sam preko svega.

Za mene je glazba – glazba i samo sam htjela u svoju pjesmu uklopiti nešto što nema veze sa mnom. Tada sam sam počela slušati Kuku$ i 30zonu, otkrila sam cijeli taj svijet koji je bombetina! Sviđa mi se njihova iskrenost bez kompromisa. Ta scena je vjerna sebi! Tako da sam odmah odlučila da je to to, samo što je bio velik izazov dobiti jednoga takvog lika da pjeva sa mnom.

Isprva sam mislila, to su neki zločesti dečki, a ja sam curica, pa kaj će oni sa mnom (smijeh)? Ali, kada smo se upoznali, skužila sam da je Hilje baš micica, kliknuli smo i postali jako dobri frendovi. Zato smo dobili tu energiju, a slušatelji nisu glupi, osjetili su to. Bila je to prava stvar u pravom trenutku!

Zsa Zsa/Matej Grgić

Sad si gangsta, znači… (smijeh)
Uvijek malo! Ali i ne, sad ću se ponovno potpuno prebaciti. Sad ćeš vidjet’ ovaj twist koji ću uskoro napraviti (smijeh)! Imam potrebu stalno raditi nekakve nagle preokrete te iznenaditi i sebe i publiku. Nakon ”Ove ljubavi” izbacila sam pjesmu ”Volim što te ne volim”. Ona je dosta stilski slična, iako ne volim da se stilovi stalno ponavljaju jer postanu dosadni nakon deset puta i više nikome to nije zanimljivo (smijeh).

„Moja glazba je spoj tri generacije i tri različita iskustva”

Koliko ti Ante Pecotić dopušta da mijenjaš aranžmane ili ulaziš u autorski proces?
Sve više! (smijeh) Prije suradnje s njim nekako sam imala naviku slušati starije, to nam je ipak bio dio odgoja. Pa sam puno puta shvatila da tako zapravo idem protiv sebe, što mene ubija. Nisam izvođač koji može i želi na taj način graditi svoju karijeru. Prva stvar koju sam rekla Pecotiću na kavi je: ‘Ja ti ne bum pjevala na hrvatskom! Želim pjevati na engleskom!’ (smijeh) Kada me ipak uspio nagovoriti da pjevam na hrvatskom, onda sam imala jedan važan uvjet – kreativna sloboda! Na drugi način me zapravo ne bi ni mogao dobiti u studio.

Svaku pjesmu radim od A do Ž i upletena sam u svaku pa i najmanju sitnicu! Kad snimim vokale, sama ih biram i režem… Zezam ih da bi me trebali zaposliti ko pomoćnog radnika zaduženog za vokale u našem studiju! Zatim visim Shalli nad vratom i maltretiram ga s petsto verzija aranžmana i ideja… ali funkcioniramo! Od samog početka se međusobno slušamo.

I Shalla (op. a. Bojan Šalamon Shalla) je tu kao producent izuzetno važan jer je sposoban u kratkom roku ispuniti neke moje nebuloze i zamisli. Svatko je u svom polju itekako iskusan i ima svoju slobodu. Moja glazba je spoj tri generacije i tri različita iskustva. Mislim da smo uspjeli pogoditi neku točku koja nije bila prisutna u doba kada sam počinjala.

Zsa Zsa/Matej Grgić

Kako je došlo do suradnje do tebe i Ante Pecotića?
Čuo me na X-Factoru. Bila sam svugdje, jer volim pjevati. Kasnije sam došla na faks, iz Varaždina u Zagreb i ono… kaj sad? U Varaždinu znam ekipu, tamo sam imala nastupe od pete godine i odrastala, a tu sam praktički nitko i ništa. Osim društvenih mreža na kojima sam oduvijek prisutna, opet sam, po uzoru na Amere, dosta rano počela objavljivati covere.

Tada ih nitko iz naših krajeva nije radio, bar koliko ja znam… Žao mi je što to nisam nastavila i dovela na višu razinu. Vjerujem da bi mi to pomoglo i otvorilo vrata malo ranije nego što jest. Ali, kako sam perfekcionist, to me ubilo. Nikada nisam objavljivala sve što sam snimila, i to zato što nisam bila zadovoljna. Eto jednog razloga zašto je bolje biti spontan bez puno filozofiranja! Danas je to posebno in!

Otišla sam na X-Factor da upoznam ekipu koja se glazbom bavi profesionalno. Ante Pecotić me tako čuo na televiziji i nije mi se javio dvije godine jer je mislio da sam se umislila zbog televizije i svega toga, pa je malo čekao da se spustim na zemlju (smijeh). Ali stvarno nisam… Uvijek sam bila nekako povučena.

Jesi li bila umišljena?
Ne, ne! Ne znam koji dojam ostavljam. Ja sam samo ful brbljiva, a opet imam neke svoje stavove. Ali nikad, nikad, nikad ne volim dizati glavu u nebo. Svaka osoba ili zvijezda koja drži taj umišljeni stav po meni nije zvijezda. Po meni si najveća osoba kada si prizemljena. To sam se uvjerila i vani, s pravim celebritijima, većina je ful normalna. Zašto bismo onda mi ovdje bili umišljeni?

Bila si na MTV-jevoj dodjeli nagrada u Budimpešti nedavno!
Ma, užasna sam, nisam se ni s kim fotografirala za uspomenu! (smijeh)

„Cijela naša generacija i mlađa je kroz društvene mreže naučila da budu svoji i slušaju sebe”

Tko te se posebno dojmio?
Znaš tko? Nisam inače neki fangirl tip, slušam sve živo, ali Måneskin ubija! Bilo je tamo puno većih zvijezda… Ed Sheeran, Rita Ora, Imagine Dragons i sl., ali kažem, Måneskin ubija! Oni imaju tu ludu energiju i osjeti se da žive za pozornicu. Ed je već pomalo penzioner u tom svijetu, vidi se da ga više ne pere adrenalin! Općenito su me više oduševili mladi izvođači kao Yungblud koji je rasturio cijelu pozornicu, zatim girl in red, cura iz Londona koja tek postaje popularna, a već ima (samo) 2,5 milijuna pratitelja na Instagramu.

Ta energija nije umjetna! Cijela naša generacija, a i mlađa, kroz društvene je mreže naučila da budu svoji i slušaju sebe. Ta cijela mlada scena ne igra po pravilima i – iako sam kontradiktorna sama sebi i ovo što ću reći nema smisla pošto sam perfekcionist – u glazbi volim da mi daš tu grešku ili neku neopterećenost. To je taj trenutak.

Bar neku sitnicu koja se desila slučajno, a ima dušu. Tak mi je krivo što se ni s kim nisam fotkala! Saweetie! Bile smo jedna kraj druge stalno, ali ja ništa. Nisam htjela odati dojam neke klinkice koja bi se fotkala. I onda sam došla doma i mislim si – a jesi glupa! (smijeh)

Zsa Zsa/Matej Grgić

Što si primijetila kod inozemne prakse, a da se razlikuje od naše?
Mislim da je sve zapravo jako slično, ali tamo je sve više po business pravilima, iako osjećam da je autorska sloboda puno veća zbog većeg tržišta. Prednost našeg malog tržišta jest to da kad dođeš do svjetla pozornice, ne moraš pretjerano planirati, nekako si bubreg u loju, iako naravno to nije cilj. Zbog toga se tu malo opustiš. Ja možda ne planiram dovoljno, no polako slažem kockice i želim zakoračiti još jednim ozbiljnijim korakom.

Vani je svaka sitnica dosta važna, pogotovo ako nemaš potporu društvenih mreža i gradi te diskografska kuća. Oni imaju jako razvijene strategije, ulažu enormnu lovu u izvođače, ali zato je to samim time i stresnije te donosi neku puno veću razinu odgovornosti. Oni kontroliraju sve – od toga što jedeš i piješ, kakav ti je glas, sve!

Ta industrija je puno stroža i malo više ‘robotskija’ nego naša. Ali ponavljam, sviđa mi se jer ipak na kraju dana zbog većeg tržišta imaš priliku živjeti veću autorsku slobodu. Također, ono što je s jedne strane tamo lakše jest činjenica da s tobom radi usko specijalizirani tim, zbog čega je sve na tako zavidnom nivou. Ovdje većina stvari ostaje samo na tebi i sam si svoj majstor. Ja to volim, meni to paše, ali stvarno se izmučiš dok ne postigneš neke rezultate i ostvariš zamišljeno. Ja sam užasna, miješam se u sve! (smijeh) 

„Nikad neću zaboraviti, glumila sam da sam bolesna kako bih mogla ostati doma i slušati cijeli dan pjesmu ‘I Turn To You’ Christine Aguilere”

Imaš li planove za inozemnu karijeru?
Kad sam bila klinka obožavala sam Christinu Aguileru. I svi su mi se smijali zbog toga! (smijeh) Nikad neću zaboraviti, glumila sam da sam bolesna kako bih mogla ostati doma i slušati cijeli dan pjesmu ”I Turn To You”. I englesku i španjolsku verziju. Nikad to neću zaboraviti, otkrijem tu pjesmu, a meni anđeli na uši!

Ne znam kaj sam s toplomjerom napravila, ali imala sam misterioznu temperaturu, nisam išla u školu. Mama i tata su otišli na posao, a ja sam doma cijeli dan zavijala i učila španjolsku verziju i frlje. Nevjerojatno koliko sam strpljenja imala, da samo vi znate koliko puta sam bila u stanju ponoviti jedan stih… Upornost mi je bila ogromna, a to je povuklo i moje velike snove koji se zbog tog žara nisu ugasili ni dan danas, iako su malo odrasliji.

Uvijek sam govorila da sve lude stvari koje zamišljaš možeš i ostvarit! I nije stvar slave i svega onoga što ljudi pomisle kad im kažeš: ‘Hoću ići van’. Mi smo mala sredina i zbog toga svi odmah pomisle da je tako nešto nemoguće jer se u startu ganjaju preveliki zalogaji. Meni ‘pjevati vani’ znači prilika za pronalazak publike koja razumije točno ono što ja želim pjevati, bez imalo kompromisa, a tu uzajamnu ljubav onda želim živjeti.

Zsa Zsa/Matej Grgić

Tu kod nas sam uvijek malo zakočena. Uglavnom, uvijek sam bila kontra svima koji su mi govorili da je nemoguće i da je bolje ostat ovdje te da nikad neću upoznat Christinu Aguileru, a njima sam odgovarala: ‘Vidjet ćete vi! Upoznat ću je, vidjet ćete! I pjevat ću s njom’ (smijeh) I taj dio mene još uvijek postoji.

Ta klinka koja korača polako i ne obazire se na tuđe komentare. Vidjet ćemo gdje će me život odvest! Skoro sam se jednom prilikom prijavila na američki The Voice samo da osjetim tu vibru i upoznam članicu žirija, Christinu. (smijeh) Bilo me briga za sve ostalo. Ona je moja učiteljica i razlog zašto sam takva kakva jesam.

Čak mi više i ne pjeva dobro, počela je forsirati, ali izvrsna je učiteljica. Znam da je perfekcionist u studiju, ali stavlja fokus na emociju i igranje s glazbom. Zato, koliko god volim sve moderno i savršeno uštimano, sve što radim mora imati neku priču, nešto što sam osjetila, nešto nesavršeno i neupeglano iz života. Uglavnom, o ovom bih mogla pričati satima, sve vam je jasno… Ali zadnjih godina ne da sanjam, nego i pripremam, imam doma tri albuma na engleskom! (smijeh) Nadam se da neće ići sporo ko hrvatski!

Nedavno si objavila pjesmu ”Flowerpot” s Vlahom koja je na engleskom…
To je zapravo bio prvi spontani korak (smijeh). Vlaho pjeva na engleskom i po meni je on jedan od najboljih pjevača s ovog područja koji na tom jeziku zvuči uvjerljivo. Mene je tog uvijek mrvicu strah, da ne zvučim wannabe. Tanka je granica da zvučiš ko cover pjevač ili uvjerljivo netko iz tog svijeta. On je taj lik, on je studirao u Americi, ima to u sebi. Pratim ga već duže, bila sam oduševljena kada su on i Miha otvorili svoj Studio Républika jer apsolutno kuže tu vanjsku spiku.

Snimala sam im neke back vokale, a na kraju smo spontano snimili pjesmu Ivani Mišerić za ročkas! Izvodili smo je odmah drugi dan, ja pojma nisam imala kako ide moj dio! Ima čak i video na YouTubeu (smijeh). Godinu dana nakon toga smo zapravo i ozbiljno snimili tu pjesmu, taman u neko pravo vrijeme da uvedem svoje slušatelje u svijet u kojem ja živim već dugo. Nije tajna da volim duete, a ovaj s Vlahom mi je posebno drag, baš zato jer je na engleskom!

“Svatko novi tko je došao, njega su strateški furali u smjeru nekoga već odavno poznatog”

Bi li bila spremna imati paralelnu karijeru i za digitalnu i radijsku publiku?
Da! Ne povodim se emitiranjima na radiju. Naravno da mi je drago što me radio prihvaća, jer nažalost nije lako doći na njega. Još je teže dobit radio da pušta takve ‘lude’ pjesme kakve ja radim. To je čudo, pogotovo na mom početku, sve naše iz Rubikona je bilo malo pomaknuto i drugačije, čak smo se i mi iznenadili što su me tako lako prihvatili.

Drago mi je što su me prihvatili kao Zsa Zsu, tj. kao Jelenu, a ne samo kroz pjesme. Zahvalna sam urednicima i radijima što su mi dali priliku i zaista podržavaju ono što stvaram, bez obzira na žanr! Zato baš imam potrebu stalno raditi neke pomake, jer osjećam da trenutno imam podršku važnih medija, a kada se ta glazba proširi na radio i TV, onda će se laše spojiti streaming i radio te će oni napokon postat jedno, a ne scena razdvojena na dva apsolutno različita svijeta. Ja sam negdje između i želim biti oboje, to mi je san snova.

Ali to ne mogu sama. Radim korake koji su u mojoj moći, no svatko od mladih izvođača svojim koracima također može doprinijeti i pomoći da se stvori interes oko ‘mlade’ glazbe. Ljudi puno slušaju izvođače sa streaming servisa koji nisu prisutni u medijima, ali treba to nekako proširiti i pustiti u eter uz svu ostalu hrvatsku glazbu.

Zsa Zsa i Maja Trstenjak/Matej Grgić

Tko onda sve treba biti u tom lancu da bi se to ostvarilo?
Svi. To je povezano od autora, producenta… Bilo bi dobro da producenti i autori ne pretvaraju nove pjevače u kopije nekih prethodnih zvijezda. To je dugo bio slučaj u Hrvatskoj. Svatko novi tko je došao, njega su strateški furali u smjeru nekog već odavno poznatog. Zašto se ne fura u nekim individualnim smjerovima? Zašto toliko fali hrabrosti i inovativnosti? Čak sam se i ja dugo borila s tim.

No, vidim da se polako događa promjena. Korak po korak, ova mlađa ekipa ne radi kompromise, slušaju neko unutarnje ja i počeli su samostalno raditi glazbu. Još uvijek vidim da se svi bojimo biti sto posto otvoreni, kao na primjer naši susjedi. No, kada se dogodi to probijanje leda, kada kažemo što mislimo, bez da kalkuliramo, onda će se dogoditi ono što treba.

Tko ti je od ove mlađe ekipe zapeo za oko/uho?
Cijela moja ekipa, moram ih spomenuti, jer smo zajedno dio tog mladog pokreta: Nika (op. a. Turković), Albina, Mia (op. a. Dimšić) koja je prva od nas došla i fakat ubola svoj žanr koji nitko ne pjeva. Mislim da bi se uskoro i Mia Negovetić mogla pridružiti. Edi, njegova boja glasa mi toliko ima ‘ono nešto’ da ti ne mogu opisati! Baš mi je iskreno u tome! Kuku$, Buntai, Klinac…Mislim da bismo mi koji smo negdje između trebali cijelu tu underground scenu nekako dovesti u svjetlo medija. Slušam dosta toga. Kuku$, 30zonu, Buntai, Zoi, Saru Jo, Editu, Devita, Klinca…slušam i Jalu i Bubu. Volim glazbu koja je iskrena. Nema veze koji je žanr, samo neka je iskrena.

Zsa Zsa/Matej Grgić

Što je sljedeće u karijeri?
Balada koja se snima dvije i pol godine! (smijeh) Malo ćemo se vratiti na početak u 2018., nakon tri godine brzih pjesama i produkcije koja je za mene zapravo neobična, pošto sam u duši tužna balada. Htjela bih da ovaj singl bude klasik. Pjesma je predivna i zove se ”Nestvarno”. To jedna od Pecinih najboljih pjesama koje je ikada napisao. Jedva čekam da čujete!

Nakon toga, uistinu se nadam da je 2022. prilika da počnem izbacivati svoje engleske pjesme, o tome sam vam već prije puno blebetala. Radim punom parom i sanjam, ali sam malo odraslija. Shvatila sam da više nemam osamnaest i moram priznat da me ponekad malo strah. Godine nisu najvažnije na svijetu, ali u ovoj predivnoj i okrutnoj industriji znače. Pogotovo vani.

No ako ništa drugo, osjećam da sam tu dobila priliku koju mnogi ne dobivaju i sve više sam sretna s ulogom koju sam dobila. Sve koji tek dolaze potičem da idu u svom smjeru. Najgore što ti se može dogoditi jest da slušaš samo starije. Nemojte slušati starije! (smijeh) 2022. će bit luda! Marljiva sam u svoja četiri zida i nadam se da će napokon dosta toga ugledati svjetlo dana!