Tone Tuoro: "MC je komunikator između publike i DJ-a, lice onoga što se događa na partiju"
Bass glazba vratila se u Zagreb na velika vrata: suradnja kolektiva Volta i poznate platforme Boiler Room bila je jedan od zapaženijih događaja na alternativnoj sceni prošle godine. Osim muzički hrabrih DJ-eva i prijemčive publike, dio zasluge za sjajnu atmosferu svakako nosi i MC Tone Tuoro, koji je na perfektnom engleskom i s puno entuzijazma predstavljao glazbenike i hypeao publiku.
View this post on Instagram
„MC-jati sam počeo 2012., u taj me svijet uveo DJ Yesh. Godinu ranije ušao sam u hip hop, nastupao sam na open mic večerima ili kao predgrupa nekim glazbenicima, a tu se onda pojavio i Yesh koji je organizirao drum ‘n’ bass evente i trebao MC-ja. Meni je ta glazba bila bliska, slušao sam je kao klinac, pa sam rekao – zašto ne”, govori Tone, koji se rodio i odrastao u Nizozemskoj te je od osnovnoškolske dobi ozbiljno učio engleski, pa u tom pogledu nije imao nikakve barijere za MC-janje.
Yesh mu je prije prvog nastupa, sjeća se, za pripremu dao nekoliko mikseva na kojima su bili britanski MC-jevi. Prvi je put na pozornicu kao MC stao u Tvornici, na programu Chew the Fat, a kasnije je dosta nastupao i s Filipom Motovunskim. Prošao je mnoge festivale – od Terranea do Exita – ali i nastupao u nebrojenim klubovima.
Što čini dobrog MC-ja?
„Uklopio sam se u bass scenu. Bio sam jedini lik koji je MC, kako na komercijalnoj razini, tako i u undergroundu. Po tom sam se pitanju našao na pravome mjestu u pravo vrijeme. I, naravno, s pravim ljudima. Volim biti na pozornici i to se sve nekako spojilo”, kaže Tone.
Pa, što, po njemu, mora imati dobar MC?
„Dobar MC treba biti prodoran, ljudi te moraju čuti. S druge strane, ne smiješ biti naporan. Moraš osjetiti atmosferu, ne derati se ako je tek početak večeri. Ne smiješ preplašiti ljude ako još nisu popili ni prvo piće. A moraš biti i pripremljen, znati koga predstavljaš i u kojem smjeru bi trebala ići večer. MC je zapravo komunikator između publike i DJ-a, lice onoga što se događa na partiju“, priča.
Iznimno mu je drago što se dogodilo prvo hrvatsko klupsko gostovanje Boiler Rooma, pamtit će ga kao jedan od dražih nastupa.
„Bio sam oduševljen već kad su me pozvali, a sam je event ispao i van svih očekivanja. Publika je bila sjajna, reakcije su im bile bomba! Nastao bi delirij na sve što bih rekao, a bili su oduševljeni i setovima. Od početka do kraja je to bio pravi rejv! DJ-i su puštali dosta eksperimentalno, što mi je bilo odlično. Mislim da su ljudi stvarno doživjeli nešto novo, nešto što će se pamtiti”, govori Tone.
Nedavno je bio i host Red Bullove Raplike. I sâm je hip hop izvođač, pa mu je taj angažman, govori, također bio veliki gušt.
„Obožavam gledati rap battleove, a ovo mi je bilo prvi puta da sam na jednome bio i host. Bio je to izazov, sve se odvijalo jako brzo i pred masom ljudi. Uz to, inače MC-jam na engleskom, a sada sam pričao na hrvatskom, pa mi je to također predstavljalo određenu promjenu”, kaže Tone.
Produkcijske vode koje idu u tri smjera
On je, inače, i producent. Prošle je godine izdao svoj prvi album HEAT, a vlastitu glazbu radi posljednjih desetak godina.
„Zadovoljan sam albumom. Sve do njega gledam kao učenje, više nego kao ozbiljno bavljenje glazbom. Tek sada se osjećam kao da sam u nekoj svojoj putanji“, govori.
Album je naišao na sjajne recenzije.
„Drago mi je da ga je struka prepoznala. Vjerujem da bi priča oko albuma izgledala dosta drugačije da nije bilo pandemije. Nemam neko zaleđe, neke posebne promotivne kanale. A da nije bilo covida, sigurno bih više nastupao i više ljudi bi čulo album. No, ne žalim što sam ga izbacio baš u tom trenutku”, kaže Tone.
Na produkcijskom planu trenutno je okupiran trima projektima, od kojih se jedan razvija na hrvatskom jeziku, drugi na engleskom, a treći je elektronski.
„Što se tiče projekta na hrvatskom, ne idem za time da je nužno repati na lokalnom jeziku da bi se postigla neka vidljivost. Generalno se ne vodim time kako će me netko doživjeti. A za elektronski projekt mogu najaviti da se radi o plesnoj glazbi koja ide od 120 do 130 BPM-a. To je house s elementima acida, koji je ponekad i soulful, ali i s trippy sintisajzerima te ima čvrsti groove“, objašnjava.
Fasciniraju ga, očito je, različiti žanrovi glazbe. No, koja je zajednička točka koju u njima pronalazi?
„Ritam, groove, to je ono univerzalno. Sva glazba koju volim zapravo proizlazi iz iste kulture, samo iz različitih smjerova, ima drugačije efekte. Na jednom su mjestu važniji riječ i stav, na drugome ples. No, u svakom slučaju, više volim ritam nego melodiju”, govori.
Relacija Zagreb-Amsterdam
On je, inače, do svoje šesnaeste godine živio u Amsterdamu, nakon čega je doselio u Hrvatsku. Poslije srednje škole upisao je glazbenu produkciju u Ljubljani, a diplomirao je 2016. u Londonu, pa se ponovno vratio u Zagreb. Ovdje je sretan i zadovoljan, no vjeruje da će doći trenutak kada će adresu ponovno prebaciti u Amsterdam. Brojni ljudi govore da naša i nizozemska metropola imaju određene sličnosti, no Tone misli da to nije sasvim točno.
„Ja se ne bih složio da ih ima previše. Jedina sličnost koju vidim jest neka okvirna brojka stanovnika, po tom je pitanju situacija tu negdje, i tamo se u većoj ili manjoj mjeri svi poznaju. No, Amsterdam je grad koji vrvi događajima i kulturom, ima jedan sasvim drugi standard života. Što, naravno, ne znači da i Zagreb nema svoje čari. Ali u Amsterdamu ima svega, od najvećeg mainstreama pa do najžešćeg undergrounda”, kaže Tone.
Smatra da postoji i određena razlika u svjetonazoru.
„Tamo postoji baš zdrava količina ljudi koji inače ne briju na underground, no mogu doći na takav event i sjajno se zabaviti. Kod nas kao da postoji neka barijera po tom pitanju, ljudi nisu baš voljni eksperimentirati. Možda je to i zato jer takvim događanjima nedostaje promocije. Scenu treba graditi, treba nam više umjetnika i evenata, no to, naravno, nije lako, jer za to ovdje ne postoji novac”, priča, dodajući da vjeruje kako postoji prostor za napredak.
Mutacije žanrova i revolucija medija
Razgovaramo i o promjenama u glazbi koje donosi vrijeme. Tone je skloniji old school žanrovima koji posljednjih godina prolaze kroz razne mutacije. Rap je tako, primjerice, evoluirao u trap.
„Trap je pokazatelj vremena. No, to je za mene hip hop u istoj mjeri kao i rap devedesetih. Sve dolazi iz iste kulture. Mislim da je u tome ključ toga zašto je hip hop i danas relevantan, čak i nakon četrdeset godina. On se stalno mijenja, u korak je s vremenom”, kaže Tone.
Recikliranje je prirodni ritam u umjetnosti, nešto se uvijek pojavi u novom obliku.
„Slično je i s bass glazbom. Ona je imala svoj komercijalni boom ranih 2010-ih godina, ali prvi veliki proboj dogodio se još devedesetih. Pa se onda revitalizirao i tamo 2000-tih, a vjerujem da se i u ovoj dekadi vraća u novom obliku. Uvijek postoji određena skupina ljudi koja će gravitirati nekoj glazbi, samo se treba dogoditi neka iskra koja bi je oživjela“, priča.
A do te iskre ponekad može doći i na društvenim mrežama. Brojni se glazbeni trendovi danas stvaraju ili revitaliziraju na TikToku.
„U tom mi je kontekstu zanimljiva londonska reperica PinkPantheress, koja repa i pjeva preko drum ‘n’ bass ritmova. Mislim da je ona dobar primjer povezivanja nečeg starog i novog. Jako je popularna na TikToku, a onda se dogodi da na njezinim gigovima kao predgrupa sviraju jungle i drum ‘n’ bass DJ-i”, kaže Tone, pa nastavlja:
„Mediji, načini i stilovi se mijenjaju, no uvijek postoje osobne gravitacije i preferencije ljudi koje idu u valovima. Sigurno će se jednom opet pojaviti neki novi mediji, a oni koji se u njemu pokažu kao prvi i najbolji će se istaknuti. Možda ćemo glazbene nastupe uskoro gledati u metaverseu, kao avatari. No ono što uvijek ostaje isto i cijeni se jest dobra ideja. Bez obzira na promjene formata, ljudi su uvijek željni dobre glazbe i kvalitetnog iskustva”, zaključuje.