Uoči 24-satnog streama
cura i dečko: „Kad daješ sebe u glazbu, ponekad si cringe. No to je cijena slobode“
Vanesa Petrac i Ivan Marojević pripremaju stream na kojem će im se pridružiti još 24 glazbenika
Njih dvoje vjerojatno su najeklektičniji par domaće alternativne scene. On sa smislom za ritam i za raznim elektroničkim mašinama, a ona s mikrofonom u ruci i neodoljivim talentom za improvizaciju, već sedam godina donose svježinu i šire svoju kemiju ma gdje god se pojavili. A baš danas, 24. siječnja u 16 sati, počinju 24-satni performans u kojem će im se pridružiti još 24 druga glazbenika. Mjesto je radnje Scena Ribnjak, ali i internetski streaming oblak, na kojem ih mogu pratiti svi kojima je njihova najava izazvala zrno radoznalosti ili pak oni koji su ih već imali prilike slušati pa znaju gdje će danas naći svoju dozu luckavosti, topline, nježnosti i želje za pokretom.
„Prvi smo 24-satni performans radili prije korone, a odlučili smo ga ponoviti baš sada da ga ponudimo kao svojevrsni protuotrov za siječanjsku depresiju“, kažu nam cura i dečko, pravim imenima Vanesa Petrac i Ivan Marojević.
Ako ste ih ikada slušali na nekom od njihovih improvizacijskih sessiona, sigurno ste se upitali – ma, je li moguće da zvukovi i riječi koje proizvode nastaju baš na licu mjesta? Jedan od njihovih odgovora na to pitanje upravo je današnji 24-satni stream.
„Želimo ovim pothvatom pokazati dijelove procesa u kojem radimo glazbu. Izložiti i dobre i loše ideje koje dobivamo te prikazati kako ih oblikujemo“, govore.
View this post on Instagram
Proces stvaranja glazbe uspoređuju s razgovorom.
„Kad se baviš time, imaš svojevrsni vokabular koji dugo gradiš. Teme o kojima voliš pričati, ideje. Ili, u ovom slučaju, ritmove, melodije. Nikada nisi tabula rasa“, govori Ivan, a Vanesa se nadovezuje:
„Želiš biti slobodan od bilo čega, ali istovremeno imaš nit koja povezuje svaki tvoj nastup, svoj vokabular po kojem si prepoznatljiv. Težimo tome da unutar enormne širine koju nudi glazba razvijemo svoj stil“, kaže.
LGBT ikone
Objašnjavaju da se njihova estetika mijenja s time kako se i sami razvijaju kao osobe i glazbenici. S vremenom se sve više okreću glazbi koja kod slušatelja provocira ples, pokret, stvara zajednicu. Dok su doma, dok stvaraju, prvenstveno glazbenici, izlaskom na pozornicu, pred publiku, postaju primarno performeri.
„Važan nam je performans. Na nas su utjecali klubovi, rave kultura, LGBT zajednica. U našem nastupu zbog toga ima i senzualnosti i seksualnosti. No, na koncu, važno nam je da je svima prisutnima zabavno“, kaže dečko.
Pričaju nam i priču o tome kako su se upoznali. Bilo je to prije sedam ili osam godina. Ivan je svirao tamburicu u etno bendu, izvodili su makedonske pjesme, sevdahe… Tražili su pjevačicu za jednu svirku i tako je na probu došla Vanesa.
„Otvorila sam vrata, vidjela ga i rekla: ‘o-o!’. Sjeli smo sa strane i odmah dogovorili sve detalje. Bili smo vrlo sistematični. Dogovorili smo iduću probu i da ćemo se nas dvoje vidjeti sat vremena prije njezinog početka, kao da se to podrazumijeva“, prisjeća se cura.
S vremenom su odlučili da žele sami oformiti bend, no, kako to biva, teško je okupiti ljude, uskladiti njihove rasporede i zadržati istu razinu entuzijazma kod svih uključenih. S vremenom su shvatili da im je kod nastupa najdraže kad ljudi plešu na njihovu glazbu i zapitali se kako bi mogli postići taj efekt sami. Rješenje su vidjeli u kombinaciji u kojoj sviraju danas – spoju elektroničkih mašina i glasa.
cura i dečko / Timotej Neonski
„Razmišljali smo kao bend, željeli imati i ritam, i bas, i glazbu, i glas. Lagano smo nabavljali opremu, slagali smo set up gotovo četiri godine. Dečko je tu ponio veći dio tereta jer je ispočetka učio koristiti tu vrstu instrumenata. Za to sam se vrijeme ja usmjerila u razvijanje vještine MC-janja. Nikada prije nisam pretjerano voljela pisati tekstove. No onda sam počela ići na improvizacijske sessione i jamove i to mi se svidjelo. Prvo bih probala bacati bilo koje nepovezane riječi. Tu i tamo bi se dogodila neka fraza na koju bi se ljudi ulovili, koja bi ih oslobodila. Na početku mi je to bilo bolno. Kad radiš takve stvari, moraš dati sebe unutra. Mora postojati svojevrsna žrtva da bi ljudima sadržaj bio zanimljiv. Ponekad je glupo, cringe, ali to je cijena slobode“, govori Vanesa.
Ivan se nadovezuje:
„I am cringe, but I am free“, smije se.
Istraživanje somatske prakse
Njih dvoje posljednjih su se godina u potpunosti posvetili glazbi, odnosno zvuku. Rade i u kazalištu, na plesnim predstavama, Vanesa se bavi i voiceoverima, a Ivan je, za primjer, baš nedavno s prijateljem koji svira gusle i gajde snimao ritmove iz starih hrvatskih plesova iz razdoblja prije kršćanstva.
„Najviše smo ponosni na predstavu Astronauti, nastalu u suradnji s organizacijom Shooma, za koju smo radili sound dizajn. Predstava nema posebnu scenografiju. Djeca dolaze na pozornicu, sve je interaktivno, a scenografija je u njihovoj mašti. Igramo je sedam godina, a temelj svega je suvremeni ples. Ideja je da se djecu nauči drugačijem pokretu, da se ne zatvaraju samo u forme plesa koje vide u videospotovima, nego i da istražuju somatsku praksu, to kako se osjećaju u tijelu dok plešu“, pričaju, dodajući i da su za predstavu Ljubičasta prošle godine dobili nagradu za najbolju kazališnu glazbu i kolektivnu igru. U njoj sudjeluju čak 23 izvođača, a cijeli će soundtrack uskoro izbaciti kao album.
View this post on Instagram
Objašnjavaju kako prilikom stvaranja glazbe puno razmišljaju o matematici, frekvencijama, utjecaju na ljudsko tijelo. A pozadina – ili možda bolje reći temelj – njihova zvuka je njihov odnos.
„Za to treba strpljenja i posvećenosti. Svaki dan se iznova odlučujemo jedno za drugo. Vjerujemo si i skupa idemo vidjeti dokle ćemo doći“, kažu.
Učenje je ključ
Ego je, ne poriču, posebice u svijetu umjetnika, stvarna činjenica.
„Moraš ga izbalansirati, znati se ispričati. Moraš voljeti sebe dovoljno da možeš nametnuti svoju nježnost nekome drugome kad je to potrebno, kad je netko od dvoje slab“, kaže Vanesa.
Svemu je kumovalo i nešto sreće, smatra Ivan.
„Imamo sreće što smo se našli. Toliko je ljudi u svijetu. Ne mora značiti da ćeš blizu naći nekoga tko ti paše“, govori.
Vanesa ističe kako je važno i to što uvijek uče jedno od drugoga.
cura i dečko / Timotej Neonski
„Ja s vremenom postajem sve više introvert, a on ekstrovert“, govori.
„Znali smo se zezati da smo skupa jedna normalna osoba. A kako odrastamo kužimo da moramo – da bismo bili skupa – biti dvije normalne osobe“, smiju se.
