Davor Gobac u tri poglavlja

Davor Gobac, karizmatični frontman Psihomodo popa, danas slavi 60. rođendan

Drveni zmaj po kineskom horoskopu a glazbenik i slikar po dijagnozi, uz pomoć šake akorda i vreće smisla za humor već desetljećima šiba pozitivnu energiju iz svog vretenastog tijela, „gljiva“ zurke i gumenog lica, utjelovljujući sexpistolsku lukavost i ramonesovsku naivnost istovremeno. 

Rođen je 1964. godine u Karlovcu. Maksimalnu tjelesnu visinu dosegnuo je u Zagrebu, a još kao mladić preselio je u Zaprešić, gdje i danas živi sa svojom suprugom. Klinsku pomoru, svoj prvi bend, pokrenuo je na Kajzerici s trinaest godina, a prije nego je napunio 20. postao je ozbiljan kandidat za pjevača Prljavog kazališta. Sa Psihomodo popom svira punih četrdeset godina, nešto kraće bavi se i slikanjem, a radijsko-televizijsko-filmskoj karijeri posvetio se usputno, ali također prije više od par desetljeća.

Gobac je jedan od onih likova uz koje je lako vezati anegdote a jednu imam i ja. Naime, kad sam imala 16, zadobila sam teže ozljede na koncertu Psihomodo popa (ne njihovom krivnjom). Nakon što sam se probudila iz dugog sna, u šavovima i s puno vremena na raspolaganju, imala sam potrebu preslušati njihovu cijelu diskografiju. No udarac u glavu učinio je da se u čvor zaplete samo posljednja pjesma koju sam čula na koncertu – “Nema nje (Zauvijek)”. Ta je pjesma zatim postala himna tog beskrajnog tjedna.

Bio je to možda prvi i jedini put da sam razumjela Psihomodo pop onako kako ga treba razumjeti – kao bend vječnih tinejdžera za tinejdžere svake generacije. Tada nisam bila svjesna da se radi o prvom hitu Psihomodo popa, pjesmi koja je privukla Gopca u bend i započela priču koja je na kraju iznjedrila jednog od naših najboljih frontmana. Znala sam samo da je u stanju izvući dosadu i tjeskobu na stol te da je zarazna i zabavna poput čovjeka koji joj je posudio svoj prepoznatljivi glas.

Da je predmet u špajzu, Davor Gobac bio bi drvena kuhača. Da je park, bio bi Disneyland. Da je prilog jelu, bio bi kiseli krastavac.

AUTORSKI KLJUČ

Davor Gobac kakvog poznajemo odrastao je u trokutu Karlovac – Kajzerica – Trnsko. Uz oca Milana, kemijskog tehničara, majku Veru, računovotkinju, i drugu radničku djecu s kvarta izrastao je u punokrvnog nostalgičnog pankera. Iako je kao dijete htio biti policajac ili arhitekt, rano je zavolio rock’n’roll. Najprije je slušao Beatlese, Stonese, Bijele strijele i Buldožer, ali za njegovu je ličnost ključna bila muzika Sex Pistolsa, The Clasha, Ramonesa, Velvet Undergrounda i The Stoogesa.

Punk je nudio sve što mu je, u nedostatku glazbenog obrazovanja, trebalo da se izrazi, a Bijelo dugme, Film i Električni orgazam pokazali su mu da pankerska i rock’n’roll estetika prolaze i na domaćem terenu. Svoj prvi bend osnovao je s prijateljem Žmiksom, a zvao se Klinska pomora. Iz tog je benda, poznatog po scenskim ekscesima, ubrzo bio izbačen jer ga majka nije puštala da ostaje na probama do kasno. Imao je svega trinaest godina.

Uz glazbu su ga zanimali crtani filmovi i strip, ali ne i škola. Roditelji su se brinuli što će biti s njim jer pao je razred, bio oslobođen vojske i nije htio studirati. No on si je iz dosade osmislio sasvim okej život.

Na svirci u Lapidariju prvi je put čuo i odmah zapamtio refren pjesme “Zauvijek”, koju je tada izvodila grupa Neron. U njoj su svirali basist Smiljan Paradiš Šparka, bubnjar Tigran Kalebota i gitarist Neven Kepeski. Kad im je pjevač Bruno Novosel otišao u vojsku, pozvali su Gopca da ga zamijeni. Inspirirani nazivom albuma Stevea Harleyja Psychomodo, promijenili su ime benda u Psihomodo pop a ostalo je, što bi rekli, povijest. No na nju su morali malo čekati.

Većinu skladbi za bend, koji je ubrzo postao koncertna atrakcija, počeo je pisati Gobac. Kasnije su se PMP-u pridružili gitaristi Saša Novak Radulović i Vlatko Čavar Brada. Iako je bend više puta pobijedio na natjecanjima demo bendova i rano pokorio nišne top liste radijskog etera bivše države, nije bio zanimljiv zagrebačkim izdavačima. Njihovom konačnom proboju trebala su prijateljstva s ljudima koji su znali ljude.

Kako je Gobac sredinom osamdesetih igrao lik Milana Blentona u radijskoj seriji Blentoni na Omladinskom radiju, kasnije Radiju 101, tako je došao u kontakt s nizom starijih faca i ostvario više zanimljivih suradnji. Jedna od njih bila je ona s atraktivnim cover bendom La Cinema u kojemu je svirao slavni Ivan Piko Stančić. S njim su za Radio Zagreb PMP-ovci snimili “Zauvijek” i “Iste stvari” te zahvaljujući njemu potpisali ugovor s Jugotonom za prvu ploču, koju je on i producirao.

Godina zmaja je prvi i najbolji album Psihomodo popa. Hitovi “Ja volim samo sebe”, “Kad sam imao 16”, “Frida”, “Ramona” i “Nebo” još uvijek su prve asocijacije na bend. Po kineskom horoskopu, godina zmaja bila je godina rođenja članova benda, a 1988. godine, kada je album objavljen, počela je točno na Gopčev rođendan.

Psihomodo pop je tada, još više nego danas, glazbeno i pojavno podsjećao na Ramonese, a od njujorških naivaca preuzeli su i tematski okvir za svoje pjesme. Tinejdžerska frustracija i pobuna su uz požudu i fascinaciju pop kulturom do danas ostale glavni izvor njihova nadahnuća. No zrcalili su Ramonese i svojom jednostavnošću, odbijajući svaku naznaku ozbiljnosti i pretencioznosti od sebe.

„Ne služe se folk rockom, novokomponiranim folk-rockom ili šlagerskim popom, nisu alternativni, ne eksperimentiraju, ne šalju metafizičke ili neke druge poruke, ne pametuju, nisu politizirani i uopće – teško ih je strpati u bilo koji pretinac koji inače jamči uspjeh. Nisu napravili nikakav skandal, ništa im se ne prigovara. Nisu li lijepi, ni neuredni, ali, opet, teško je za njih reći da su rock zvijezde koje u roditelja izazivaju živčane napade dok djeca oduševljeno vrište. Televizija ih voli, često su u dječjim emisijama u nedjeljno prijepodne“, napisao je o njima Ante Batinović početkom 1989. godine (VL, br. 9184).

Nakon prve ploče Gobac je otišao posjetiti svog prijatelja u Nizozemskoj i na nagovor njegove djevojke prijavio Psihomodo pop na nizozemski festival demo bendova Grote Prijs van Nederland. Od 600 prijavljenih bendova ušli su među najboljih 20 bendova koji su dobili priliku svirati po brojnim klubovima. No veći uspjeh nisu postigli jer su bili jedini strani bend na tom natjecanju. Ipak, završili u važnim dnevnim novinama i kasnije dogovorili turneju po Nizozemskoj, na kojoj su snimili svoj prvi live album Live in Amsterdam.

U Amsterdamu ih je čuo i tadašnji MTV-jev VJ, Belgijanac Marcel Vanthilt, koji je na MTV-ju pustio njihovu stvar “I’m in Love with Gobac”, engleski prepjev prvog singla “Ja volim samo sebe”. To je bio prvi spot nekog izvođača sa područja bivše Jugoslavije prikazan na MTV-u. Uspjeh su pratile turneja po SSSR-u i objavljivanje videokazete Briljant Video-Pop, diplomskog rada redatelja Gorana Dukića, proslavljenog filmom Pizzerija Kamikaze, a na kojemu je započela suradnja PMP-ovaca sa snimateljem Radislavom Jovanovom Gonzom.

Devedesete je Psihomodo pop objavio drugi studijski album Sexy Magazin i bio predgrupa Ramonesima na koncertima u Zagrebu i Ljubljani. Iako, prema riječima njihova menadžera, Ramonesi nisu imali običaj pratiti koncert svoje predgrupe, na drugom nastupu u Ljubljani učinili su upravo to. Druženje s bendom urodilo je i ambicioznim planovima o svirci u CBGB-ju, koje je kasnije sabotirala ratna besparica. Bend je, osim s Ramonesima, dobar raport kasnije ostvario s Iggyjem i The Stoogesima te Billy Idolom, s kojim su svirali više puta.

Treći album, dječju rock’n’roll ploču Tko Je Ubio Mickey Mousea iz 1992. godine progutalo je vrijeme. Na njemu su, između ostalih, snimljene pjesme koje je grupa izvodila u brojnim dječjim TV emisijama. Najveći hit kojeg i danas sviraju uživo je obrada Ramonesa “Volim Crtane Filmove”, jedna od mnogih uspješnih prerada tog tipa u njihovoj pjesmarici. Gobac je tih godina sa Snježanom Tribuson, Davorom Slamnigom i Đorđem Rapajićem snimao dječju igranu seriju Poštanski sandučić, a bio je i član Malavizije.

U toj ranoj fazi prepoznatljivosti benda uvelike je doprinosio Gopčev stil odijevanja i svlačenja. Po uzoru na New York Dollse, Bowieja, Jaggera i Iggyja Popa šminkao se i oblačio u odjeću krojenu za žene te se skidao na bini, zaradivši tako par prekršajnih prijava za kršenje ćudoređa i vrijeđanje morala. Na prvom koncertu u čast Karla Metikoša iz 1992. godine kanalizirao je svoju unutarnju Josipu Lisac i vokalom i kostimom.

Bizarnom nizu uspjeha usprkos, početak devedesetih Gobac i PMP pamte po neimaštini i lošoj kulturnoj klimi. „U to vrijeme su uletjeli na glazbenu scenu danceri kao nekaj novo i zanimljivo, a danas se vidi da je to uredno smeće. Mi smo u to vrijeme bili u crnoj fazi i radije smo okolo lokali i ružili po nekakvim noćnim klubovima nego radili vrijedno u garaži,“ komentirao je Gobac par godina kasnije, nakon što se Psihomodo pop albumima Srebrne svinje i Unpljugd vratio u život.

Svoj četvrti album Srebrne svinje PMP je snimio u teškim uvjetima. Bio je to prvi album koji su radili sami i sami platili, pravi spomenik njihove samostalnosti, tim više što je bio komercijalno uspješan. Bio je to svojevrsni rastanak od naivnosti Ramonesa. Bendu se pridružio saksofonist i klavijaturist Jurij Novoselić – Kuzma. Muzički zrelije razdoblje je u lepezu psiho-tema na velika vrata uvelo novac i korupciju, a za spot “Starfucker“ Gonzo i PMP su dobili prvog Porina.

Svinje je pratio Unpljugd, zapravo kompilacija obrada njihovih hitova, također neočekivano uspješan. Unplugged đir je pod utjecajem MTV-jevih unplugged koncerata zaživio i kod nas, a u nedostatku boljih prostora za promoviranje takvog albuma, PMP je organizirao turneju po kazalištima. Kao i u slučaju kazališnog angažmana Nene Belana, ulogu u tom projektu imao je Krešimir Dolenčić, tada ravnatelj Gavelle, u kojoj je turneja započela.

Bilo je to preporodno razdoblje Psihomodo popa i možemo reći da na krilima tadašnjeg uspjeha djeluju i danas. Puno lošije prošao je šesti album Sextasy. O njemu je Darko Glavan napisao da „nije otišao dalje od sredovječnog pokušaja oživljavanja srednjoškolskog humora“ (VL, br. 12201), dok je zbog loše recenzije albuma kritičar Ilko Čulić popio šamar, a Gobac tužbu.

Godine 1999. PMP je objavio koncertni album Das Beste Aus Der Grossen Hit Parade snimljen u mariborskom Štuku. U 2000. su ušli s Debaklom, koji je nagrađen Porinom za najbolji rock album, a u međuvremenu su objavili još četiri studijska i snimili dva live albuma, prvi u Boogaloou, drugi u Gavelli.

Plastic Fantastic pamtimo po pjesmi “Linoleum boy”, Jeee! Jeee! Jeee! po “Domovine sin”, Ćiribu Ćiriba po “Donni”, a Digitalno nebo po “Sve će biti u redu”, pjesmi koju je s njima snimio Steve Albini. Sve te pjesme izašle su iz Gopčeve glave, osim “Donne“ koju je napisao bivši gitarist benda i novinar Neven Kepeski.

Do suradnje s Albinijem došlo je zbog Srđana Sekulovića Skansija, njihovog producenta, koji je u Americi upoznao Albinija i nagovorio ga da dođe u Sloveniju održati mali tečaj za buduće producente. Psihomodo pop imao je sreću biti ogledni bend tog tečaja i snimiti čak dvije pjesme s legendarnim inženjerom, koji se proslavio surađujući s Nirvanom i Pixiesima.

Dogodilo se to 2017. godine, ne dugo prije iznenadne smrti bubnjara Psihomodo popa Tigrana Kalebote, kojega je u sastavu zamijenio Tin Ostreš. Singlom “Dižeš me” PMP je najavio svoj 12. studijski album, a poveli su i razgovor o dokumentarcu, koji o njima snima dugogodišnji suradnik Gonzo.

Gopcu je za stvaranje najvažniji mir. Zato i živi u kući izvan grada a jedan kat koristi isključivo za razvoj vlastite kreativnosti. “Pinokio” mu je jedna od najdražih autorskih pjesama, zato što je napravljen na tri akorda, u tradiciji rock’n’rolla i na tekst koji je inspirirala šala iz Playboya. Metafore, posebno one iz kategorije double entendre, ali i one čije značenje nije lako proniknuti, jedan su od zaštitnih znakova Gopčeva rock autorstva, pa tako i te pjesme. Instrumentalno on vlada ritam gitarom, malo razumije bubnjeve i to je to.

Iako se gotovo sve značajke njegova pisanja mogu povezati sa stranim uzorima, koje nikada nije skrivao, vrijedi napomenuti koje ga karakteristike čine jedinstvenim na našoj sceni. Adolescentska emocionalna iskustva, mašta potpaljena pop kulturom, ljubav prema buntu i jednostavnosti u fokusu su njegova izričaja, ali veseli pjesmuljci nerijetko skrivaju mračne motive; melankoliju, gubitak i strah od propadanja.

Kao Dee Dee Ramone, propituje što je normalno, dobro i zdravo, ali se umjesto trenutku često predaje ironiji, nasilju i morbidnosti, obrambenim mehanizmima s različitim učincima i uglavnom popraćenima nervoznim smiješkom. Ono što je zanimljivo jest da emocije često opisuje na vrlo fizikalan način. Zato mu i romantične pjesme zapravo nikad nisu o ljubavi. Isto tako uživa u vokalnim improvizacijama, prilikama da se usredotoči na fizičko iskustvo muziciranja. Njegova je muzika uistinu živa muzika.

DAVOR GOBAC U BROJEVIMA

Davor Gobac je sa Psihomodo popom snimio jedanaest studijskih i četiri albuma uživo, a u više od četiri desetljeća zaradio je nekoliko lomova, napuknuća, iščašenja i elektrošokova te nešto novca. Godine 2023. s bendom je proslavio četrdeset godina karijere i 35 godina od njihova prvijenca Godina zmaja. Ima nekoliko Porina i niti jedno odlikovanje.

Prije 25 godina počeo je javno izlagati svoje likovne radove nadahnute crtanim filmovima, stripom i pop artom. Prvu samostalnu izložbu slika i grafika imao je u Klovićevim dvorima 1998. godine. Njegove slike nisu na prodaju, a grafike navodno prodaje po visokoj cijeni. Njegovi likovni uzori su Walt Disney i Andy Warhol, a omiljeni stripovi The Fabulous Furry Freak Brothers i Crumbov Mačak Fritz.

S televizijom surađuje više od 25 godina. Osim u dječjem programu, sudjelovao je u Genijalcima, hrvatskom pokušaju britanskog showa Never Mind the Buzzcocks, plesao s Tamarom Despot u Plesu sa zvijezdama i bio jedan od komentatora u emisiji Bez komentara. Godine 2010. bio je član žirija u OBN-ovom showu Rat bendova a dvije sezone proveo je kao mentor u hrvatskom The Voiceu.

„Televiziji sam valjda zanimljiv jer znam provalit glupost, spontan sam i nije me briga ako ispadnem glup. U principu ne mogu šutjeti, kad mi naleti dobra fora, progovorio bih i na guzicu,“ priznao je u intervju za Nacional.

Osim glazbom i slikarstvom, bavio se i glumom, najprije u radijskoj emisiji Blentoni, a zatim kroz niz sporednih uloga u domaćim serijama, među kojima su Stipe u gostima, Zakon!, Bitange i princeze, Naša mala klinika i Odmori se, zaslužio si. Uz to, sudjelovao je u sinkronizaciji više crtića. Smatra da ne bi bio dobar glumac jer mu se ne da učiti tekstove napamet, ali ponosan je na sina koji je upisao (i diplomirao) glumu na Akademiji dramske umjetnosti iz prvog pokušaja.

Gobac se politikom zamarao koliko je morao, odnosno malo, izjašnjavajući se prije svega kao anarhist. No svojim radom doprinio je humanitarnim akcijama koje su kulturnjaci organizirali za vrijeme Domovinskog rata i, osim golotinjom, nije puno provocirao vlast. U prosincu 1991. Psihomodo pop je objavio Maxi singl za gardiste na kojemu se nalazila bojna “Hrvatska mora pobijediti”.

Nizu slavnih imena, kojima je bio oduševljen još od djetinjstva, Gobac je, kao osobu posebno važnu za njegovo odrastanje, pridružio od sebe osam godina starijeg Davora Slamniga. „Slama je bio naš kvartovski guru, bio je već tada čudovišni pisac koji nas je uvijek usmjeravao u dobrom smjeru“, rekao je Gobac o njemu, pridruživši priči o njemu i jedno manje očekivano ime – Slobodana Praljka.

Praljak je osamdesetih Slamnigu i Pjeru Žardinu iznajmljivao četverosoban stan za male novce. Tada nitko nije mogao ni pomisliti da će postati general i završiti u Haagu. „Bio je intelektualac s dva, tri završena fakulteta, a taj veliki, mislim četverosobni stan nam je velikodušno iznajmljivao i nikada nije gnjavio ni oko čega“, prisjetio se Gobac u jednom razgovoru. „Ta starija generacija je dosta zaslužna da smo bili kreativni. Slikali smo, svirali, smišljali Blentona, živjeli punim plućima u tom kreativnom neredu koji je bio samo prividan.“

Suprugu Deanu, rođenu Zadranku, Gobac je upoznao dok je hodala s njegovim prijateljem, a povezala ih je ljubav prema crtanim likovima. Ona je koreografkinja i nekadašnja članica baletnog ansambla HNK, a po završetku baletne karijere upisala je studij lingvistike i komparativne književnosti. Više puta posudila mu je odjeću za nastup. Ove godine obilježit će 30 godina braka i 30. rođendan sina Vilija, glumca i frontmana benda Donkey Hot.

Gobac se zadnji put javno skinuo prije desetak godina. Jutra godinama provodi u teretani, ne pije, ne puši i ne vozi auto. Čini se da ozbiljno namjerava doživjeti stotu.

ŠKRIPAVA LADICA

Davor Gobac u mreži svojih suradnika, pomoćnika i poklonika spaja Slobodana Praljka sa Steveom Albinijem i Marcelom Vanthiltom, što više govori o vremenima u kojima je (od)rastao nego o njegovom karakteru. Usto te bizarne veze i anegdote potvrđuju da je Gobac zapravo pravi dida i da ima što za ispričati. Što se tiče ladica, bio je blizak s Dinom Dvornikom, ali i zagrebačkom novovalnom i underground scenom.

Destruktivni tandem Dvornik-Gobac zbližio se devedesetih, a ne bi se čudila da ih je spojila mržnja prema zajedničkom neprijatelju – nabujaloj cro dance sceni. Na Porinu 1997, kada je Dvornik iz protesta mokrio s balkona, pogodite tko je bio njegov hotelski cimer? Da Gopčev animozitet prema dance sceni ipak nije bio prejak, svjedoči podatak da je 1995. Gobac napisao duet za sebe i tada popularnu Kassandru. Na Danijelin prijedlog, nakon Dvornikove smrti, dovršio je njegovu božićnu pjesmu.

Kada je osamdesetih tražio zamjenu za Davorina Bogovića, Jasenko Houra je ozbiljno razmišljao o Davoru Gopcu kao novom pjevaču Prljavog kazališta. Nastup s Urbanom u finalu The Voicea pruža nam uvid u to kako su Prljavci s njim mogli zvučati. Časopis Polet je uoči izlaska Godine zmaja objavio Jajin i Gopčev zajednički intervju, zanimljivu vremensku kapsulu koja obojicu lovi u, za njihove karijere, prijelomnim trenucima.

No, vezama s akterima novovalne scene usprkos, Psihomodo pop je zakasnio na novi val te se na sceni pojavio kada pobuna više nije bila komercijalno isplativa. U sličnom prostoru djelovao je i kultni Milan Manojlović Mance. S Manceom ga je spojilo prijateljstvo s pokojnim Hrvojem Piletićem iz Korowa Milk Bara, ali i karlovačko djetinjstvo te zagrebački asfalt. U Močvari je na koncertu njemu u čast izveo “Dva mladića iz Libanona sjede kraj svog kamiona”.

Tijekom duge karijere ostvario je suradnje i sa Songkillersima, Telephone Blues Bandom, The Bastardzima, Jinxima i Zdenkom Kovačiček te Connectom, a sa svojim sinom Vilijem i producentom Skansijem ima projekt Vili & DeBili.

„Davor Gobac jedan je od rijetkih koji shvaća da treba biti podjednako zabavan u pjesmama, živim nastupima i razgovorima s novinarima“, procijenio je još 1989. Ante Batinović (VL, br. 9184). Koliko to razumije, a koliko mu je dano da bude takav, možete zaključiti sami. No nije za zamjeriti ako mislite da je do zvijezda.

On je energičan, kreativan, prilagodljiv i zna s ljudima. To su uostalom istaknute karakteristike ljudi rođenih u godini zmaja, a čini se da posebno vrijede za one koji si zmaja tetoviraju na ruku i po toj mitološkoj zvijeri nazovu najznačajniju ploču svoje karijere.

„Krenuo je nikamo, došao nikuda i konačno je postao nitko i ništa“ bila je njegova životna filozofija i slijedio ju je najbolje što je mogao, ne shvaćajući se ozbiljno ni kada je trebalo. No ipak je postao institucija, podjednako cijenjen i u visinama i na dnu, među klincima i među starcima.