"DJ? Ali ti si cura!": Priča o tri uspješne riječke DJ-ice i kvaliteti glazbe u prvome planu

Helena Gržeta (Virgin Helena) prvi je ženski DJ u Hrvatskoj, ali i pasionirana slikarica. Ana Antonova je ime koje smo ove godine možda najčešće slušali na riječkim eventima, a radi se i o producentici koja je jedna od prvih hrvatskih glazbenika koji su izdali pjesmu u NFT formatu. Jelena Popović (J. Popowitch) je novije lice za DJ pultom, ali s već odlično odrađenim glazbenim projektom, rezidencijom u Kamovu. Te tri riječke DJ-ice su dio ženske DJ ekipe koja je zadnjih godina preplavila scenu grada koji teče. Govore nam o tome kako su počele svoje karijere, kako je biti žena u muškoj industriji te se osvrću na riječku elektroničku scenu.

Od Rijeke do Love Paradea

“Imala sam šesnaest godina negdje kada sam krenula, a budući da sam ’73. godište, u to doba je elektronika bila u totalnim pelenama. Ja sam slušala hip hop i gledala DMC takmičenja, skrečanja i o tome sam sanjala”, govori Helena Gržeta, umjetničkim imenom Virgin Helena, o svojim počecima DJ-inga.

Kako je elektronika sve više dolazila do izražaja, tako je rastao i njezin interes za taj žanr. Svoj prvi miks u životu napravila je s dvije Technotronic ploče i tu se, kako kaže, zakačila. Zatim odlazi u SAD, provodi neko vrijeme tamo, htjela je upisati svoju prvu ljubav, umjetnost, što kasnije i upisuje, no prvenstveno želi biti DJ.

“DJ? Ali ti si cura. Takav me stav dočekao tamo i onda sam otišla nazad doma, u Rijeku. Radila sam u nekom video klubu, u koji ulazi tip koji je iznajmljivao audio video opremu i rekao da je čuo da ima neka cura koja je DJ i da njemu treba DJ za klub u sklopu hotela Internacional na Rabu. Trebao mu je netko tko će puštati glazbu svaki dan i tako sam tamo vrtila sve, od Doorsa, Stonesa, Technotronica, Prodigyja… To su bili počeci”, priča Helena.

Ubrzo odlazi u opatijski klub Quorum Colors gdje ju pozivaju da radi warm up i closing te da uči. U Quorumu se zadržala tri godine kao rezident, a onda kreće booking po cijeloj Hrvatskoj.

“U Quorum je stalno dolazio dečko iz Austrije i jednom me pitao imam li kakvu kazetu za njega, rekao je da mu je super muzika i da bi on to odnio u Austriju. Kako je on to odnio u Beč odmah su me počeli zvati na hrpu evenata”, prisjeća se.

Vrlo brzo dobiva ponudu od najveće bečke agencije i seli u Beč pa ostaje tamo sve do poziva iz Berlina koji joj je tada otvorio puno bolje i veće svirke. Nastupa s velikim svjetskim imenima u Barceloni, Madridu, Berlinu, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, čak i u Kini, Meksiku, New Yorku, Miamiju, na Love Paradeu u Berlinu i Street Paradeu Zürichu.

Virgin Helena / privatna arhiva

“Meni je sve to bilo fora, radila sam ono što volim. U biti sam poznata po tome što mi se u setu može čuti svašta od housea, techna, breakbeata i sve je spojeno na taj neki moj način. Sven Väth mi je na štopericu mjerio koliko su mi dugi miksevi i rekao da mi je to sto posto netko pomogao napravit na kompjutoru jer je nemoguće da imam tako duge mikseve”, priča Helena.

Postati Virgin Helena, iz svih njenih priča, bio je zanimljiv, ali izazovan put. Kada bi rekla da želi postati DJ, čuđenja i upitnika nad glavama nije nedostajalo, no eto je ipak ovdje gdje jest, ona je prva hrvatska DJ-ica. Čini se da DJ scenu i agencije činjenica da je žena, još i tada, nije previše mučila. Prvenstveno, stvar je u trudu, kvaliteti i glazbi koju donosiš. Pa Helena govori kako prije nije bilo puno cura DJ-a, ali taj mali broj njih donosio je kvalitetu.

“Ipak, oduvijek je to tako nekako bilo da su se cure morale više trudit da bi ih prihvatili, što totalno ide na živce. Imaš tipa i imaš curu i ona se puno više trudi, bolje radi, bolji su joj skillsi i sve, ali ona se mora stvarno ubiti da je stave na isti level premda je bolja. Ipak, čini se, eto, da se neke stvari mijenjaju, barem u Rijeci. I sve se može, sve je moguće i nikad ne treba slušat nekog kad ti kaže da nešto ne može samo zato što si cura. A opet, naišla sam na neke situacije gdje daš nekoj curi kompliment, baš od srca, a povratno dobiješ onaj sumnjičavi pogled kao da nešto ne valja. Glupo mišljenje da žena ženi mora biti vuk i da ne može dati iskren kompliment”, iznosi Helena.

Izdati stvar na omiljenom labelu

Ana Antonova na scenu je zakoračila 2005. godine, a 2008. radi pauzu i posvećuje se obiteljskom biznisu. Pravi uzlet dobiva 2015. godine, kada se ponovo vraća u DJ-ing i pobjeđuje na newcomer natjecanju zagrebačkog Illectricity Festivala, a već godinu kasnije odvaja nagradu Ambasador. Tu počinje interes glazbenih portala i medija i tu se, kako kaže, desio neki move. S Krka je Ana preslila u Rijeku, u kojoj 2018. počinje surađivati s Marinom Karamarko, s kojom tada radi dnevni party na riječkoj zvjezdarnici Sv. Križ, pod nazivom Solis Occasum: Planetarium. Bio je to, za ono vrijeme, neočekivani dnevni nedjeljni party koji je trajao samo do 22 sata. Tada neobično, danas uobičajeno. Suradnja s Marinom se nakon toga nastavlja, pa Ana postaje i label manager na njezinoj minimal/deeptech etiketi THANQ Music. U produkciju se bacila početkom 2019. godine, a već u travnju 2020. godine izdaje singl za svjetski poznati label Get Physical.

“Get Physical je bio label koji sam, kad sam se 2013. ponovo vratila u DJ-ing, vrlo aktivno pratila i češljala njihov zvuk koji mi se tada baš sviđao. Glazba koja je izdana na njihovom labelu bila je sastavni dio mojih setova. U to vrijeme bilo mi je potpuno nepojmljivo da ću ikad izdati za taj label. Čak sam u to vrijeme malo i zazirala od pomisli na produkciju, mislila sam da je to poprilično teško savladati i da je možda pametnije da se ne upuštam u to”, kaže Ana.

No produkciji se intenzivno posvetila, a za Get Physical je sredinom prošle godine izdala još jedan singl. Osim toga, nedavno je izdala i svoj prvi NFT (non- fungible token) koji se odmah rasprodao pa joj se planovi i sada kreću u tome smjeru.

“Planiram napravit barem pet pjesama koje ću izdati kao NFT do kraja ove godine. NFT je potpuno nova priča i nitko nema percepciju kamo to ide i kakva je budućnost. Trenutno gradim krug kvalitetnih producenata koji su zainteresirani za ovakvu vrstu izdavanja glazbe. U kontaktu sam s kolegama s kojima surađujem i inače te ih polako uvodim u NFT priču. THANQ Music ima direktnu suradnju sa NFT platformom PIANITY na kojoj se mogu naći i velika poznata imena iz svijeta elektroničke glazbe. Cilj mi je potaknuti kreativne i kvalitetne producente koji su možda i izgubili vjeru u tradicionalno izdavaštvo jer im uz sav trud ono nije donijelo očekivane rezultate, naučiti ih kako NFT funkcionira, koje su prednosti takvih izdanja i što na kraju krajeva to znači za njih i njihovu budućnost”, govori Ana.

Osim što gradi vlastito ime, radi i kao stručna suradnjica na festivalu Thru The Bushes, a s THANQ labelom koji je radi miks/podcast epizode na kojem ona i Marina (uz ostale) žele promovirati mlade talentirane DJ-e iz Hrvatske i regije i dati im priliku, sad kad i nema toliko nastupa, da se predstave publici u obliku jednosatnog DJ miksa. THANQ Music je postao i NFT label, tako da obaveza i aktivnosti za Anu u 2022. godini neće manjkati.

Ana Antonova na festivalu Thru the Bushes / Stephany Stefan, Mara Prpić

S diskriminacijom na konto toga što je žena u glazbenoj industriji se, kaže, nikada nije susrela.

“Nikad mi se nitko nije obratio ili postupio prema meni na način koji možemo nazvati diskriminacijskim. Vjerojatno nekad ima nekakvih priča, kao i svugdje u svakodnevnom životu, ali zaista nikad ništa loše nije došlo do mene“, govori.

Osvrće se i na line-upe klupskih večeri i festivala, na kojima još uvijek prevladavaju muška imena.

“Bi li se možda kod slaganja line-upa moglo više pozornosti obratiti i na žene – bi. Uvijek može bolje, ali s obzirom i na situaciju koja nas je zadesila zadnje dvije godine, moram priznati da sam čak i zadovoljna brojem poziva na nastupe i bookingom generalno. Također, moram navesti da sam produkciju učila od ženskog producenta, kao i to što sam kasnije dobivala upite od mlađih muških kolega da preslušam njihovu produkciju – ili, kako mi volimo reći, friške trake – i potom vratim feedback, kako bi eventualno mogli ispraviti nešto i napredovati. Sigurna sam da nitko tko je tražio savjet nije razmišljao o spolu, nego isključivo o iskustvu i dobrom uhu“, smatra Ana.

Posebno joj je drago da su pozivi na gigove koje dobiva vrlo često, kako ih naziva, organički.  

“Mislim na bookinge za evente od strane organizatora i promotora s kojima nisi nužno u nekoj prijateljskoj relaciji ili, jednostavnije rečeno, usluga za uslugu poziciji. To je booking koji dolazi zato što je tvoj rad primijećen i koji dolazi kao nagrada za sav trud kroz godine bavljenja muškim poslom. Zbog svog rada, zalaganja i upornosti daješ do znanja ‘da se ne šališ’ i samim time postaješ dio line-upova velikih festivala i evenata. Rekla bih da baš to apsolutno anulira diskriminaciju. Tu si zbog toga jer znaš što radiš, a ne kako izgledaš i jesi li vizualno atraktivan publici”, govori.

Prvo produkcija, a onda DJ-ing

Jelena Popović, ili na stageu J. Popowitch, iako dugo nije zagrizla DJ pult, nego je prve glazbene korake radila na produkcijskom planu, interes za DJ-ing imala je već s trinaest godina, te je vrlo rano počela čačkati po gramofonima i pločama.

“To je bilo tamo 2002. godine, mislim da sam bila prvi srednje kad sam počela učiti koristiti Traktor i svirati”, govori Jelena.

Prvi put je puštala muziku s četrnaest godina, a prvi pravi gig imala je u svome rodnom gradu Bjelovaru sa samo šesnaest godina.

“Ful sam vrtila techno, 140 BPM-a, ali se nisam još dovoljno kužila u opremu, na toj svirci imala sam gaf zbog zvučne kartice koja nije radila. Nisam mogla dobit zvuk u slušalice i tako sam svirala pet sati što mi je bilo poprilično traumatično iskustvo. Dosta sam onda pustila taj DJ-ing, a krenula se doma baviti produkcijom”, sjeća se početka svojega puta.

Za vrijeme faksa počela je raditi u organizaciji evenata i postala član tadašnjeg drum and bass kolektiva kojemu je pomagala s produkcijom i promocijom. Radi evente u klubovima Tunel i Stereo 2012. godine i potom seli van Hrvatske. Nakon par godina provedenih u inozemstvu, pri povratku u Rijeku, baca se na organiziranje evenata gdje se udružuje s ekipom iz RNDM-a.

J. Popowitch / Stephany Stefan

“Onda smo nas četvero odlučili raditi privatne evente gdje su me uspjeli isforsirati da izvrtim svoj set i tako je došla 2018. gdje sam opet prvi put stala za gramofone”, kaže Jelena, kojoj je prošla godina bila iznimno intenzivna, a koja inače radi u filmskoj industriji kao organizator lokacija i asistent režije, a s obzirom da ljeta radije voli provoditi uz glazbu, ono zadnje nam je uljepšala svirkama na jednoj od najljepših riječkih plaža.

Jelena je, naime, prošle godine kafiću Kamov na riječkoj plaži Sablićevo dala jednu posve novu energiju i dovela neku svježu priču. Bilo je i soula i funka i diska i itala, a pretežito housea, dok žešći techno nisu baš dopuštali ni prostor, a ni vrijeme. Od Jelene možemo opet očekivati ljeto na Kamovu i odlične beach partyje uz zalaske sunca: “Plan je ponovo raditi novu sezonu na Kamovu koja bi trebala biti još bogatija i duža i tome se jako veselim. I nadam se da će to izaći u neku dugogodišnju priču”, kaže.

Diskriminacija na osnovi toga što je žena za DJ pultom po njezinom iskustvu nije prečesta, ali postoji.

“Negativno iskustvo imala sam prošle godine u Harteri kad smo radili event. Vrtim, kad se trojica frajera naslanjaju na pult i kreću komentirati. Prvi govori ‘dobra je ova, ali sigurno ne zna miksati’, a drugi zaključuje ‘sigurno je nečija cura i vidjet ćeš sigurno će nešto zbrljat u miksu‘. U tom trenutku se naravno unervozim i zbrljam. Eto ti na to odmah ‘jesam ti rekao’ i odšetali se ća. Uz to se često znalo dogoditi, na primjer, kad sam došla u prostor s torbom s pločama, netko je mislio da sam nečija cura koja je donijela torbu, a ne netko tko ustvari vrti te ploče”, govori Jelena.

No pamti i pozitivne reakcije.

“Borut Cvajner je jednom prilikom došao svirati u Kamov pa je iskomentirao da mu je baš lijepo vijeti djevojku koja je sama složila razglas i pokopčala svu opremu. Rekao je da je prvi puta to vidio”, sjeća se Jelena.

Na čijoj je strani matematika?

Odogovor na pitanje može li se doista reći da riječka elektronska scena buja kada je u pitanju broj ženskih DJ-a ili zašto samo dobivamo takav dojam fluidan je. Kutevi gledanja, dojmovi i osjećaji koje imaju naše tri sugovornice različiti su, ali kvaliteta se i dalje stavlja u prvi plan.

“Nemam neki pametan odgovor na to, osim da to pripišem nekom ciklusu. Trivijalno rečeno: deset godina muške dominacije, pa deset godina ženskog prodora na scenu”, priča Antonova i nastavlja: “Evo, ne znam, karikiram, potrefilo se tako, neke stvari je, moguće, ubrzala tehnologija i dostupnost opreme, a neke stvari su se jednostavno tako desile. Svakako pomažu mali klubovi/prostori poput Života i Tunela, to su svakako mjesta gdje su svi mogli brusiti svoj zanat i dobiti priliku, dok su oni stariji i iskusniji mogli pokazati svu svoju raznolikost i kreativnost bez žanrovske opterećenosti. Možda se isprva čini da nas ima puno, ali ipak bih rekla da nema, to je možda četiri ili pet aktivnih ženskih imena, na dvadeset-dvadesetpet muških kolega koji su prisutni na riječkoj sceni. Kako god bilo, uživam također i u društvu muških kolega i razgovorima o glazbi i produkciji, neki od njih su mi postali i kućni prijatelji, spremni pomoći preselit ormar ili podijeliti iskustvo. Svakako smo svi zajedno u tome, želimo očuvati scenu, strpljivo čekamo bolja vremena, bez obzira na spol i dob”.

Iz Jelenine perspektive, Rijeka se doista može pohvaliti brojem žena u DJ-ingu.

“Kad pogledaš na količinu ljudi koji žive u Rijeci, fakat imamo velik broj. Tu je su i Virgin Helena, Marina Karamarko, Antonova, Mia Hađžikanudić koja je isto super novo ime, Cate D’or koja pušta s Manualom, Zrnka je bila prije rezident u Životu, ima ih još nekoliko i opet je to na jedan grad od sto tisuća ljudi, po meni, dosta velika količina”, smatra.

U razgovoru s Helenom došle smo do toga da možda u Rijeci i jest takva situacija s količinom žena na sceni jer su si, kako kaže, “sve ful dobre”. Govori: “Em se i volim družit s njima, em su super cure, jako kvalitetne.” Misli da riječka scena može biti puna jakih ženskih imena baš zbog te međusobne ženske podrške, izostanka diskriminacije, dobre integracije i dobre volje.

Rijeka – nekada trendsetterski grad, a danas…?

Djevojke nam se osvrću i na stanje riječke scene generalno.

“Prije korone se dosta sviralo, povezivalo produžene vikende, gigovi po tri dana, nekad ni honorar nije bio toliko bitan, sad sviraš i vidiš da nema tog šuga. To je zabava, ali s opterećenjem i teretom svih mogućih restrikcija i uredbi koje treba poštovati”, priča Ana.

S koronom ili bez nje, osjeća se nesigurnost riječke elektronske scene, nije to više isto kao prije, a to osjećaju i izvođači i publika.

U vrijeme dok je Helena tek počela svirati, na Korzu su i deseci tisuća ljudi znali plesati na techno, što je iz današnje perspektive prilično nevjerojatno. Ona posebno pamti karnevalske partije – na Korzu stoji DJ pult, bura puše, vani je temperatura oko nule, no to nikome ne smeta…

Ana Antonova / Mara Prpić

“Bilo je bolje, da, klubovi su bili puniji, svi veći su bili krcati. Velika imena su u Colloseumu u Opatiji znala privući i do tisuću, tisuću petsto ljudi. Bilo je to vrijeme mega line-upova i, ne znam, možda su ljudi samo više izlazili. Znala je biti godina gdje u Rijeci ne postoji niti jedan jedini klub, onda se desi da imamo tri kluba, ali sve nešto sitno, mali klubovi u koje stane malo ljudi, a opet su prazni. Ispada da danas u Rijeci nema dovoljno ljudi za ispuniti tri malecka kluba”, govori Helena.

“Fali tog nekog uzbuđenja, malo smo se uspavali, ne znam je li to do mobitela, interneta i muzike na svakom koraku. Fali nam plesa, svakako. Nadam se da neću previše ostarjeti dok ne prestanu te mjere”, šali se.

Ipak, Helena naglašava da ima dobrih, zanimljivih stvari i novih pojava koje se događaju na riječkoj sceni.

“Super mi je ta trenutna ženska ekipa i ženska energija, nije sirovo. I stvarno su okej, kvalitetno od mjuze do svega. Ima i dobrih producentica, tu je Ana, ona se bacila na tu produkciju i to je kul, Marini također dosta dobro to ide. Volim puštat s curama i kolegicama, prije ih nije bilo puno, ali znala sam se zabavit s kvalitetnim DJ-icama i to su bile ludilo svirke. Volim podržati i baš se veselim novim imenima. Mislim da sad i ova nova Petra, MooTika, obećava,” kaže.

Ono što sve tri zamjećuju jest da prvenstveno nedostaje publike, ali kako je Ana to rekla, svjesne publike koja razumije koliko truda treba uložiti za organizaciju jednog eventa, kao i koliko je sredstava potrebno.

“Složiti financijski isplativ party gdje bi na kraju svatko dobio svoj dio kolača, za to treba zaista puno truda i sredstava. Produkcija eventa: DJ oprema, light, staff, lokacija, sigurnost posjetitelja, marketing i još puno sitnica koje možda posjetiteljima nisu vidljive… Za to nam treba publika koja je u mogućnosti platit kartu, podržat klub, event, festival, scenu i na kraju krajeva DJ-a”, govori, pa zaključuje: “Prije je Rijeka prednjačila u dovođenju novih stilova i trendova, a sad mislim da kaska.”

Jelena misli da je problem u tome što je danas scena podijeljena i fali puno većih partija gdje se događao melting pot svih tih različitih žanrova, ekipe s techna, housea, drum and bassa…

“Ne postoje klubovi koji grade tu kulturu, koji imaju program svaki vikend, nove izvođače, koji dovode nove ljude koji će se u to zaljubiti. Fali mjesta koja odgajaju tu publiku i veći eventi koji će privući novu publiku”, zaključuje Jelena.